• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

uprvomlicu

Istrijebiti svu gamad

17,00  10,20 

Istrijebiti svu gamad – exterminate all the brutes – riječi su iz čuvenog romana Josepha Conrada „Srce tame“. U knjizi suvremenog švedskog književnika Svena Lindqvista te riječi nisu samo naslov, nego i nit vodilja oko koje se gradi tekst. Jer autorov boravak u Africi krajem osamdesetih godina 20. stoljeća nipošto nije rezultat avanturizma ili obične putničke znatiželje; ponijevši sa sobom preteču prijenosnog računala i velike diskete s povijesnim materijalima koje je dugo skupljao, Lindqvist istražuje zatajen, potisnut i mučan dio prošlosti moderne europske civilizacije. Rezultat je izuzetno dojmljiv hibridan tekst, u kojemu se dnevnički zapisi o onome što neposredno okružuje autora na rubovima Sahare isprepliću s prizorima iz snova, postupno sve više obilježenih onim što čita. Na temelju te lektire pak nastaje glavna pripovjedna nit Lindqvistova teksta: kronološki i logički uobličen slijed svjedočanstava koja bjelodano povezuju stavove i postupke Europljana koji su provodili imperijalističku kolonizaciju sa stavovima i postupcima institucionaliziranog rasizma koji je uspostavila Hitlerova Njemačka. Lindqvistova knjiga objavljena je na švedskom 1992., četiri godine kasnije prevedena je na engleski, međunarodna kritika prihvatila ju je kao izuzetno značajno i kvalitetno djelo, a po njoj je 2021. snimljena i zapažena dokumentarna serija.

 

Book #4619

Bretonska pjesma

16,00  9,60 
U dva autobiografska teksta objedinjena u ovoj knjizi – Dijete i rat i Bretonska pjesma – francuski nobelovac J. M. G. Le Clézio (1940.) polazi od vrlo konkretnih, osjetilnih iskustava iz vlastitog djetinjstva, da bi se vinuo do razine promišljanja svijeta na kojoj se lokalno i pojedinačno preobražava u opće i univerzalno. Tako u dojmljivom tekstu Dijete i rat opisuje što je proživio u prvih pet godina svojeg života, sa svom faktografskom nesigurnošću i intenzitetom ranih sjećanja; no istodobno, svako malo izlazeći iz okvira osobne biografije, postupno stvara amblemski lik djeteta u ratu: djeteta izloženog gladi i strahu, koje ne poznaje nikakvo drugo stanje te nema sjećanja koja bi mu mogla poslužiti kao utjeha ili nada, djeteta koje ne razumije, ali sluti da oko njega postoji neka teška prijetnja, nevoljnog svjedoka koji mora slušati zagonetne i strašne rečenice o nasilju. Smatrajući da je iskustvo rata bilo presudno u njegovoj odluci da se posveti pisanju, J. M. G. Le Clézio ostat će vjeran tom liku ratnog djeteta kakvo je i sam bio, kao i drugim nevoljnim svjedocima nasilja na svijetu, dovodeći ih na scenu u mnogim svojim romanima.
U Bretonskoj pjesmi pak govori o ljetnim mjesecima koje je između svoje devete i četrnaeste godine provodio u Bretanji, kraju odakle potječe njegova obitelj. U slikama koje dočarava s virtuoznom lakoćom vlada vanvremenska svježina ranih osjetilnih doživljaja: izbliza vidimo kako ga nagli dolazak plime tjera da prvi put zapliva, kako uspostavlja kontakt s ne-ljudskim svijetom u liku jedne hobotnice, kako se igra s kukcima, kako ga preplavljuje okus starinskih palačinki i miris toplog jabučnog vina. Oscilirajući između prošlosti i sadašnjosti, autor se trudi izbjeći idealizaciju negdašnje Bretanje i nostalgiju, koju smatra nezdravim osjećajem – ali ne uspijeva sasvim. U tom sada izgubljenom svijetu oskudice i gladi postojale su neke ljepote i neke vrline, povezanost sa zemljom i otvorenost prema moru, sve što se čuje u zvuku „bretonske pjesme” koji se razliježe nad ledinom u suton. Prihvaćajući modernost i razmišljajući o budućnosti, Le Clézio je ipak najdojmljiviji kad dočarava prizore iz
nestalih prostora prošlosti.

Self-Portrait in the Study

15,00  9,00 

Self-Portrait in the Study, the recently published autobiography of one of the leading contemporary continental philosophers Giorgio Agamben offers the reader a wide set of interesting motives. Throughout the book, the author recalls all the intellectual encounters which had a decisive influence on his thought, creating, in this way, a magnificent portrait of the late 20th century philosophical and literary scene: following Agamben from encounter to encounter, the reader meets Martin Heidegger, Guy Debord, Giorgio Manganelli, Elsa Morante, Ingeborg Bachmann, Gershom Scholem… The descriptions of these meetings and friendships are interlaced with authentic philosophical meditations on painting, language, poetry, history and inheritance, and, in the final analysis, with glimpses of that “universal science of man” about which Agamben dreamt together with Italo Calvino and Claudio Rugafiori. Agamben’s autobiography thus offers a lyrical synthesis of the three elements whose endless perturbations characterize the whole of the philosopher’s oeuvre: literature, philosophical discourse and a private life that must remain hidden forever.

 

Book #2912

Autoportret u radnoj sobi

15,00  9,00 

Autoportret u radnoj sobi, autobiografija Giorgia Agambena, jednog od najvećih suvremenih europskih filozofa, čitatelju donosi čitav niz izazovnih motiva. Agamben opisuje susrete koji su ga presudno oblikovali kao autora te time stvara veličanstven portret intelektualne kulture druge polovice 20. stoljeća. Čitatelj, zajedno s autorom, sreće Martina Heideggera, Guyja Deborda, Giorgia Manganellija, Elsu Morante, Ingeborg Bachmann, Gershoma Scholema…Kroz te susrete prosijavaju autentične filozofske meditacije o slikarstvu, jeziku, poeziji, povijesti i nasljeđu, a u konačnici se pojavljuju i tragovi one opće znanosti o čovjeku čije je konture Agamben pokušavao ocrtati zajedno s Italom Calvinom i Claudiom Rugafiorijem. Agambenova autobiografija pisana je izrazito profinjenim stilom te predstavlja konačnu sintezu elemenata čijim je igrama ovaj veliki filozof posvetio čitav opus: književnosti, filozofskog diskursa i privatnog života koji zauvijek ostaje skriven.

 

Book #2912

Some Call them Lady-Writers

14,00  8,40 

This study in literary history brings to light various characteristics of the Croatian female literary scene in the late 19th and early 20th century. Focusing on three key figures – Dragojla Jarnević, Jagoda Truhelka and Ivana Brlić Mažuranić – the author makes visible a complex tissue of influences, shared existential preoccupations, positions on writing and recurrent literary motifs. The fundamental question leading her research – what was it like to be a female writer in a period where writing was still largely attributed to a male intellect? – thus gets a rich answer that tries to restore justice to silenced female voices. As the area of Croatian female literature is still largely unexplored, Dujić’s study presents an almost pioneering work that brings the reader not only a historical analysis, but also excerpts from previously unpublished archive materials: letters, diaries and personal notes by the three great writers around whom this book revolves.

The Marriage Diaries

14,00  8,40 

The edition that will thrill every classical music lover! The year is 1840, in the city of Leipzig; the young but already internationally famous pianist Clara Wieck and the still quite unknown composer Robert Schumann just succeeded in getting married, despite various obstacles. The day after the wedding, upon Robert’s whish, they start writing down all their needs and desires, joys and sorrows of matrimonial life. They take turns in writing, each of them covering the events of one week, at first with a lot of passion. Many celebrated musicians of the period pass through the pages of their double diary; Robert and Clara speak about art, home concerts, days and weeks filled with music, but they also speak about love. In these first years of their marriage, years that have been among the most productive for Robert and a sort of setback for Clara, life is good, but it isn’t without its’ own shadows…

 

Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti

14,00  8,40 

U biblioteci “U prvom licu” donosimo izbor fragmenata iz putničkih bilježnica književnice Sanje Lovrenčić, nastalih tijekom 2016. i 2017. godine.
Balansirajući između proze i poezije, između ladanjskih umjetničkih rezidencija i vizura velegrada, između tvrde stvarnosti i mekih iskoraka u imaginarno, autoričin glas s velikom slobodom iskušava različite registre jezika, vodeći čitatelja u osebujnu književnu avanturu.

 

Book #2807

 

Ženskom stranom hrvatske književnosti

14,00  8,40 

Idući ženskom stranom hrvatske književnosti Lidija Dujić slaže koncizan i zanimljiv pregled izabranog segmenta domaće književne povijesti. Ocrtava sociološke krokije hrvatskih književnica, iznosi kratke karakterizacije, uzgred problematizirajući ženski geto didaktičke i dječje književnosti. Analizirajući  i ponovno vrednujući neka djela, prihvaćena pod etiketom „ženske književnosti“, autorica dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, ne štiteći se krinkom autoriteta znanstvene objektivnosti – pišući u prvom licu. Knjiga se temelji na njezinoj doktorskoj disertaciji, no nije namijenjena samo stručnoj nego i široj publici.

Moj život s Josephom Conradom

12,00  7,20 

Jednostavne i neposredne rečenice Jessie Conrad dozivaju pred čitatelja lik njenog supruga, jednog od najvećih pisaca engleske književnosti 20. stoljeća: nervozan, pomalo čudak, na svoj način privržen obitelji, iznad svega zaokupljen književnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piščevu ženu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i štedi, dočekuje goste, podiže djecu, na sve moguće načine izlazi na kraj sa stvarnošću umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domaćice i majke izdiže je, međutim, sam čin pisanja. Odvaživši se da zabilježi ovo intimno svjedočanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru riječi te se i sama pretvara u autoricu.

Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih

12,00  7,20 

Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.

Pisma supruzi 1914.–1917.

12,00  7,20 

“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.

Riba-škorpion

12,00  7,20 

U biblioteci „U prvom licu“ donosimo prvi hrvatski prijevod knjige švicarskog pisca Nicolasa Bouviera „Riba-škorpion“, knjigu koja među frankofonim ljubiteljima knjiga o putovanjima ima kultni status. Na razmeđi putopisa, dnevnika i romana, knjiga govori o višemjesečnom autorovom boravku na Šri Lanki. Taj otok magije, teške klime, letargije i ludih boja postaje za mladog putnika mjesto poniranja u vlastitu nutrinu, promatranja kukaca, čudnih susreta – a plava soba svratišta u kojemu boravi taj samotnjak pretvara se u svojevrsni inkubator iz kojega će, dosegnuvši dno, opet izroniti u život, preobražen u pripovjedača.

Pisma iz Švedske, Norveške i Danske

12,00  7,20 

„Pisma napisana za kratkog boravka u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj“, najpopularnija knjiga Mary Wollstonecraft za njezina života, neobična su i dojmljiva mješavina putopisa, ispovjedne proze i razmatranja o društvu i ljudima, iz pera autorice čuvene „Obrane ženskih prava“ iz 1792., knjige u kojoj se prvi put javno zastupa mišljenje da žene nisu po prirodi gluplje od muškaraca te da im treba omogućiti da se obrazuju.Dvadeset pet pisama sabranih u ovoj knjizi Mary Wollstonecraft je napisala čovjeku zbog kojega je pokušala počiniti samoubojstvo, no s kojim sad pokušava obnoviti ljubav istražujući po Skandinaviji što se dogodilo s njegovim trgovačkim brodom i vrijednim teretom sumnjiva porijekla. Taj put, na koji autorica kreće sa svojom jednogodišnjom kćeri i njenom dadiljom, prava je avantura za ono doba, a u pismima koja o njemu svjedoče pretapaju se prizori netaknute prirode sjevera i emocionalna drama iznevjerene žene i majke, s razmatranjima o društvu i odjecima značajnih događaja – poput Francuske revolucije – kojima je sama svjedočila.