Autorica

Lidija Dujić

Lidija Dujić (1965.) diplomirala je i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suautorica je priručnika Lutkokazi (2006.) i Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji (2006.), udžbeničke serije Hrvatski ja volim (2007.) te Knjige o Sunčani i Severu (2010.). Autorica je basnolikih priča za djecu Plagva (2007.) i zbirke stihova Suhozid (2010.). Djelovala je kao lutkarska pedagoginja Učilišta ZeKaeMa i članica kazališne skupine Fasade koja se bavila vizualnim teatrom te bila predavačica na kolegiju Lutkarstva i scenske kulture Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Predavala je hrvatski jezik i književnost u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, bila scenaristica radijskih i televizijskih serijala, urednica edukativnih izdanja – priručnika namijenjenih stručnom usavršavanju učitelja i biblioteke Novi profil lektire. Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji. U časopisima i antologijama zastupljena je kao pjesnikinja i autorica proza za djecu. Ilustrirala je knjigu Ronilac bisera (2000.) Ludwiga Bauera te Brezu Side Košutić (2005.).
Autorica je nekoliko knjiga objavljenih u nakladi Malih zvona: slikovnice ''Bajka iz plićaka'', zbirke poezije ''Plastron, osrčje'' te dviju književnih studija; ''Ženskom stranom hrvatske književnosti'' i ''Zovu ih književnicama''.

Ostali naslovi autora/ice

Bajka iz plićaka

50,00 kn

Slikovnica Lidije Dujić i Dijane Nazor, tematizira igru kao preduvjet umjetničkog stvaranja. Riječ je o igri elemenata (vode, mora, vjetra, kamena…) kojom običnost svakodnevnog poprima dimenzije fantastičnog, očuđenog. Udaljeni otočić na morskoj pučini takvom igrom postaje i svjedok i protagonist „bajke“ koja se pred njim zbiva – kamenčići iz plićaka na koje valovi naplave koješta, postaju neobične (kamene) ribice… Ni iz čega – igrom – nastaje ono čega nema u stvarnosti, ali može biti kreirano umjetničkom imaginacijom.

Ženskom stranom hrvatske književnosti

60,00 kn

Idući ženskom stranom hrvatske književnosti Lidija Dujić slaže koncizan i zanimljiv pregled izabranog segmenta domaće književne povijesti. Ocrtava sociološke krokije hrvatskih književnica, iznosi kratke karakterizacije, uzgred problematizirajući ženski geto didaktičke i dječje književnosti. Analizirajući  i ponovno vrednujući neka djela, prihvaćena pod etiketom „ženske književnosti“, autorica dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, ne štiteći se krinkom autoriteta znanstvene objektivnosti – pišući u prvom licu. Knjiga se temelji na njezinoj doktorskoj disertaciji, no nije namijenjena samo stručnoj nego i široj publici.