Dobro jutro, svijete!
Prvi put pred očima javnosti, djevojački dnevnik Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. do svojih zaruka u ljeto 1891., otkriva njene sanjarije o ljubavi, pisanju, domovini – i njen književni talent.
15,00 € 12,75 €
Autoportret u radnoj sobi
Autoportret u radnoj sobi, autobiografija Giorgia Agambena, jednog od najvećih suvremenih europskih filozofa, čitatelju donosi čitav niz izazovnih motiva. Agamben opisuje susrete koji su ga presudno oblikovali kao autora te time stvara veličanstven portret intelektualne kulture druge polovice 20. stoljeća. Čitatelj, zajedno s autorom, sreće Martina Heideggera, Guyja Deborda, Giorgia Manganellija, Elsu Morante, Ingeborg Bachmann, Gershoma Scholema…Kroz te susrete prosijavaju autentične filozofske meditacije o slikarstvu, jeziku, poeziji, povijesti i nasljeđu, a u konačnici se pojavljuju i tragovi one opće znanosti o čovjeku čije je konture Agamben pokušavao ocrtati zajedno s Italom Calvinom i Claudiom Rugafiorijem. Agambenova autobiografija pisana je izrazito profinjenim stilom te predstavlja konačnu sintezu elemenata čijim je igrama ovaj veliki filozof posvetio čitav opus: književnosti, filozofskog diskursa i privatnog života koji zauvijek ostaje skriven.
Book #2912
Format: 13×20
ISBN: 978-953-7760-94-6
Broj stranica: 164
Uvez: meki
Godina izdanja: 2019.
Giorgio Agamben rodio se 1942. godine u Rimu. Predavao je na sveučilištima u Macerati, Veroni i Veneciji; bio je gostujući predavač na nekoliko američkih (Berkley) te njemačkih (Düsseldorf) sveučilišta, a trenutačno je angažiran na privatnom sveučilištu European Graduate School (Saas-Fee). Raspon Agamben interesa iznimno je širok te on pišući vrlo često ostvaruje sinteze među naizgled udaljenim elementima: poezijom, političkom i pravnom teorijom, teologijom…Svjetsku je slavu stekao velikim istraživačkim projektom Homo sacer koji u ovoj knjizi opisuje kao svojevrsnu „arheologiju prava“.
Slični naslovi
Chopin
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Brodski dnevnik
Knjiga austrijskog pisca Franza Hammerbachera Passagen – čiji naslov u dogovoru s autorom prevodimo kao Brodski dnevnik – nastala je tijekom plovidbe oko svijeta koja je, stjecajem okolnosti, trajala osamdeset dana. Knjiga se sastoji od svakodnevnih dnevničkih zapisa koji su diskretnim humorom, suvremenošću i čistim stilom, donijeli autoru brojne čitatelje i pohvalne kritike. Franz Hammerbacher oplovio je svijet na velikim teretnim brodovima koji su jedna od neprimjetnih ali ključnih premisa suvremenog globalnog tržišta. Bilježeći metodom brodskog dnevnika – a “brodski dnevnik je sredstvo za osiguranje dokaza, no ostaje nejasno što bi se njime trebalo dokazati. Značenje bilježaka stvara se tek retroaktivno. Presudno je da se dnevnik vodi kronološki i uljudno, bez obzira na trenutačno raspoloženje i inspiraciju. Izvanredna zbivanja bilježe se onoliko rijetko koliko se rijetko i događaju. Brodski je dnevnik u prvom redu zapisnik svakodnevice” – autor izvještava o događajima poput spektakularnog prolaska kroz Panamski kanal ili opasne plovidbe u blizini somalijske obale, kao i o sitnim zbivanjima u životima brodske posade i putnika. Franz Hammerbacher plijeni pažnju čitatelja postupno ih uvlačeći u svoju dokumentarističnu priču da bi, naizgled jednostavno, skliznuo iz zabilježenog trenutka u promišljanja o plovidbi koja je život.
Bretonska pjesma
U dva autobiografska teksta objedinjena u ovoj knjizi – Dijete i rat i Bretonska pjesma – francuski nobelovac J. M. G. Le Clézio (1940.) polazi od vrlo konkretnih, osjetilnih iskustava iz vlastitog djetinjstva, da bi se vinuo do razine promišljanja svijeta na kojoj se lokalno i pojedinačno preobražava u opće i univerzalno. Tako u dojmljivom tekstu Dijete i rat opisuje što je proživio u prvih pet godina svojeg života, sa svom faktografskom nesigurnošću i intenzitetom ranih sjećanja; no istodobno, svako malo izlazeći iz okvira osobne biografije, postupno stvara amblemski lik djeteta u ratu: djeteta izloženog gladi i strahu, koje ne poznaje nikakvo drugo stanje te nema sjećanja koja bi mu mogla poslužiti kao utjeha ili nada, djeteta koje ne razumije, ali sluti da oko njega postoji neka teška prijetnja, nevoljnog svjedoka koji mora slušati zagonetne i strašne rečenice o nasilju. Smatrajući da je iskustvo rata bilo presudno u njegovoj odluci da se posveti pisanju, J. M. G. Le Clézio ostat će vjeran tom liku ratnog djeteta kakvo je i sam bio, kao i drugim nevoljnim svjedocima nasilja na svijetu, dovodeći ih na scenu u mnogim svojim romanima.
U Bretonskoj pjesmi pak govori o ljetnim mjesecima koje je između svoje devete i četrnaeste godine provodio u Bretanji, kraju odakle potječe njegova obitelj. U slikama koje dočarava s virtuoznom lakoćom vlada vanvremenska svježina ranih osjetilnih doživljaja: izbliza vidimo kako ga nagli dolazak plime tjera da prvi put zapliva, kako uspostavlja kontakt s ne-ljudskim svijetom u liku jedne hobotnice, kako se igra s kukcima, kako ga preplavljuje okus starinskih palačinki i miris toplog jabučnog vina. Oscilirajući između prošlosti i sadašnjosti, autor se trudi izbjeći idealizaciju negdašnje Bretanje i nostalgiju, koju smatra nezdravim osjećajem – ali ne uspijeva sasvim. U tom sada izgubljenom svijetu oskudice i gladi postojale su neke ljepote i neke vrline, povezanost sa zemljom i otvorenost prema moru, sve što se čuje u zvuku „bretonske pjesme” koji se razliježe nad ledinom u suton. Prihvaćajući modernost i razmišljajući o budućnosti, Le Clézio je ipak najdojmljiviji kad dočarava prizore iz
nestalih prostora prošlosti.
nestalih prostora prošlosti.