• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige za odrasle

Tišina zelenog

33,00 

Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.

Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.

Duhovi iz zlatne omče

17,00 

Obilježavajući trideset godina autorskog književnog rada, Ivan Herceg izabrao je sedamdesetak pjesama koje su objedinjene u ovoj zbirci. One potječu iz svih njegovih knjiga, a dodao im je i nekoliko još neukoričenih tekstova. Taj reprezentativni izbor opsežnim pogovorom predstavlja i tumači Davor Šalat.

“Ivan Herceg jedan je od najistaknutijih pjesnika koji su u hrvatsku poeziju ušli devedesetih godina prošloga stoljeća. Temeljna potka njegova eminentno liričnog i refleksivnog pjesništva, dosad objavljenog u više zbirki pjesama i nagrađenog s nekoliko književnih nagrada, od početka je neoegzistencijalizam koji nije primarno posljedica nekih tragičnih društvenih zbivanja, već je posve intiman i utišan. Herceg je, naime, potpuno svjestan da više nikakva društvena utopija ni distopija ne mogu čovjeku biti izlaz ili izlika kojima bi izbjegao tematiziranje duboko osobne situacije suočavanja s vlastitom i tuđom ograničenošću i prolaznošću, napose pak s bezizglednom borbom s hlapljenjem životne supstance i, napokon, prazninom. Metafizički, egzistencijalni pa otud i društveni deficit zapravo je glavna Hercegova tema i taj deficit iz pjesničke zbirke u zbirku, ako ne uvijek i sve dramatičniji, postaje svakako sve očigledniji i neopoziviji.” (Davor Šalat)

Za čitanje u sumrak

17,00 

Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.

U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)

Žrtvovanje čarolije

17,00 

Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu. (Lidija Dujić)

Zmajeva nevjesta

18,00 

Kad mu zmaj otme sestru, mladi junak ovog romana polazi na neobično i opasno putovanje svijetom koji je razdijeljen na dvije veoma različite zemlje – Gornju i Donju. Čitatelji zajedno s njim, jednim učenim štakorom, jednom spretnom osom i drugim pomagačima zaranjaju u magičan svijet Vlade Uroševića, jednog od najznačajnijih suvremenih makedonskih književnika. Na putu će se susresti s mnogim pojavama i bićima koja potječu iz bogate makedonske usmene književnosti. Ovo djelo, podnaslovljeno kao Roman-bajka, počiva na tragovima mitova, predaja i drugih usmenoknjiževnih oblika, no smjelo i zanimljivo propituje suvremene društvene, političke i kulturne procese i probleme poput nagle urbanizacije i razvoja tehnologije, napuštanja sela, zagađenja okoliša, migracija, trgovine ljudima. Protkana humorom od prve do posljednje stranice, Zmajeva nevjesta prepuna je čudesnih stvorenja i upečatljivih likova koji podjednako pripadaju neodređenoj prošlosti usmene kulture i našoj svakidašnjici pisane kulture. Urošević nam pripovijeda o prijelazu iz jedne zemlje u drugu, iz jedne kulture u drugu, iz jednog vremena u drugo, iz jednog načina razumijevanja svijeta i života u drugi. U srži tog pripovijedanja jest pripovijedanje samo po sebi – njegova ljepota, čarolija i moć. Brišući granice između stvarnog i nestvarnog, prošlosti i sadašnjosti, usmenog i pisanog, narodnog i autorskog, ljudskog i životinjskog – Zmajeva nevjesta upozorava nas na vječnost i postojanost čovjekove potrebe za stvaranjem priča. Zahvaljujući izvrsnom prijevodu Ivice Bakovića, hrvatskim čitateljima omogućeno je da napokon zavire u fantastičan svijet klasika makedonske književnosti međunarodnog ugleda. (Josip Čekolj)

Cvjetovi

16,00 

Osam pripovijedaka u ovoj zbirci naslovljeno je imenima cvijeća: sunovrati i zvončići, cvjetovi limuna i grmlje divljih ruža, svaki cvijet doziva neki susret, neki doživljaj, neki vrt – svaki cvijet je putokaz, koncentrat života, apologija krhkosti. U pričama Marca Martelle sve se doima stvarnim, gotovo dokumentarističnim, no zapravo se radi (i) o fikcionalnoj prozi. Na autorovim cvjetnim putanjama, naime, književnost ne igra ništa manje važnu ulogu od biljaka; tako će primjerice pripovijest naslovljena „Maćuhice” odvesti čitatelja do neobičnog herbarija Emily Dickinson i njezinog (fikcionalnog) čuvara, a „Ruže” evocirati (izmišljene) spiritističke seanse (stvarnog) suvremenog španjolskog pisca Enriquea Vila-Matasa. Nije nimalo slučajno što knjiga započinje citatom iz djela F. Pessoe, velikog majstora literarnih maski i persona. Poput Pessoe, i Martella rastače vlastitu autorsku osobnost – osobito kad u priču upliće bosanskog pjesnika Teodora Cerića koji je zapravo njegov vlastiti književni heteronim. Zamagljujući granice između stvarnosti i mašte, autor stvara zaigranu prozu, čija elegancija otkriva veliku literarnu erudiciju i cjeloživotnu posvećenost vrtovima, stvarnim i izmišljenim.

 
Book #5624

Točka Nemo

14,00 

Mladen Kopjar autor je s velikim iskustvom u pisanju različitih vrsta književnih tekstova. U „Točki Nemo”, njegovoj prvoj zbirci poezije, to se iskustvo očituje u lakoći i vještini s kojom gradi svoj pjesnički svijet, kao i u promišljenoj i dosljednoj poetici. Ishodišta pjesama obično su u svakodnevici, njezinim prostorima, predmetima, sitnim zbivanjima, sjećanjima, no zahvaljujući daru zapažanja i vještom odabiru pojedinosti autor virtuozno izbjegava plitkosti i opća mjesta „stvarnosnog” pisanja. Sloboda i maštovitost vode ga iz konkretnog doživljaja prema nadrealnim slikama u kojima se miješaju osobne asocijacije s raznovrsnim krhotinama iz sveprisutnog medijskog prostora. No jedinstveni ton ove zbirke proizlazi iz duboke emocionalnosti kojom je cijela prožeta; autor se obraća (ili govori o) svojim najbližima, supruzi, djetetu, roditeljima, meandrirajući kroz područja nježnosti i boli. U tom intimnom prostoru u bljeskovima se zrcali vanjski svijet; originalan sraz autentično, intenzivno unutarnjeg i tuđeg, raznolikog, ponekad agresivnog vanjskog daje ovoj poeziji snagu i zanimljivost.

 

Book #5517

U potrazi za Ivanom

18,00 

Nakon pročitanih stranica i stranica dnevničkih zapisa, bilježaka i pisama, niza putovanja i razgovora, Sanja Lovrenčić je napisala izuzetno provokativan, a istovremeno stilski dorađen biografski roman čitak na mnogim razinama. Priča o umjetnici u njemu se isprepliće s pričom o ženi, o normama, uzusima i očekivanjima društva u vrijeme njezina života. U knjizi strukturiranoj poput glazbenog komada, gotovo kontrapunkta, isprepliću se zapisi i pravi život, sadašnjost i prošlost, današnja perspektiva i živa povijest, što na osobit način dinamizira potragu za likom Ivane Brlić Mažuranić…(Anita Peti-Stantić)

Chopin

17,00 

Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.

Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.

 

Priče za kraj svijeta

17,00 

U ovoj knjizi nagrađivana domaća autorica Sanja Lovrenčić objedinjuje kratke tekstove, uglavnom napisane za potrebe III. programa Hrvatskog radija – emisiju „Riječi i riječi“ – u razdoblju od 2017. do 2022., dodajući im i neke tekstove objavljene na vlastitim web-stranicama. Radi se o mikroprozama – tekstovima duljine jedne do tri autorske kartice – koje dobro korespondiraju s rasponom pažnje suvremenog čitateljstva, a među te kratke prozne fragmente umetnuto je i nekoliko pjesama sličnog sadržaja i atmosfere. U ovim tekstovima, u kojima je često prisutna osebujna ironija, smak svijeta događa se na (gotovo) svakodnevnoj razini, a “druge sitnice” mogu imati neočekivanu dubinu. Književne minijature Sanje Lovrenčić organizirane su u osam cjelina, u kojima se klizi od znanstveno-fantastične fikcije prema gotovo dokumentarističkim ulomcima „iz knjige o stvarnosti“, kojih je sve više prema kraju zbirke; mnogi od tih tekstova na originalan način tematiziraju okolišnu i društvenu problematiku, dočaravajući primjerice svijet koji radi štednje resursa živi svaki drugi dan, grad podijeljen na turizam i beskućništvo, veliki svjetski egzodus dostavljača, strojeve za zaustavljanje vremena, mitska putovanja i metaforičke životinje. Ponekad zabavan, ponekad zamišljen, autoričin glas ostaje beskompromisan u obrani umjetnosti slikanja/igranja riječima i posebno glasan protiv lažne/alternativne književnosti koja (navodno) realistično crta stvarnost, medije i politiku. Knjiga je opremljena crtežima akademske umjetnice Ive Valentić.

 

Book #5272

Oko ogorja

15,00 

Zvjezdana Jembrih likovna je umjetnica i restauratorica, koja je objavila i nekoliko vrlo originalnih i kod književne kritike zapaženih zbirki pjesama i kratkih proza. Njezina knjiga „Oko Ogorja“ nekim se motivima i postupcima nadovezuje na poeziju iz prethodnih dviju zbirki i nagrađivane putopise. U novoj se knjizi, međutim, stapaju svi potencijali njezinog pisanja i dolaze do punog izražaja. Nadahnuće za ove tekstove autorica pronalazi u specifičnom prostoru splitskog zaleđa, selu Ogorju iz naslova i njegovoj okolici, te na temelju bliskog kontakta s tim prostorom stvara niz izuzetno dojmljivih zapisa. Naizgled obične pojedinosti postaju pokretači iznenađujućih pjesničkih slika u kojima se miješaju blisko i daleko, stvarno i nestvarno, i u kojima nećemo naići ni na tračak banalnosti, sentimentalnosti, općenitosti. Ogorski zapisi, organizirani u šest cjelina – jedna od njih sadrži narativnije pjesme u prozi – nude čitateljstvu uzbudljiv doživljaj: evokaciju jednog prostora koji pjesničkim činom postaje svojevrstan autoričin, ali i univerzalan zavičaj.

Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju grafike akademskog umjetnika Jure Kokeze, inspirirane istim krajolikom kao i poezija, koje rafiniranim likovnim jezikom prate i dopunjuju tekst.

 

Book #5274

Dormitorij

14,00 

U zbirci pjesama „Dormitorij“ Lidija Dujić dograđuje i dosljedno razvija pjesnički univerzum koji je kao autorica skicirala u tri dosad objavljene zbirke poezije. Izdvajajući i očuđujući neke izabrane trenutke, pretvarajući bljeskove stvarnosti u promišljenu jezičnu strukturu, autorica stvara originalne i meditativne pjesničke kolaže, uz jasnu svijest o poeziji kao ne-običnom govoru. Njezino pjesništvo, koje bi se konvencionalno moglo nazvati intimističkim, zapravo je širokoga tematskog raspona, te se u njemu izdvojene osobne impresije nerijetko i efektno povezuju s problematikom iz šire sfere društvenog i umjetničkog svijeta (s osobitim interesom za žensku stranu tog svijeta), a u tim se jukstapozicijama i kontrastima nerijetko može naići i na dah fine ironije.

Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju crteži akademskog umjetnika Dominika Vukovića.

 

Book #5276

Aleksandar Nikolajevič Skrjabin

17,00 

Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (1872. – 1915.) pripada nekolicini skladatelja u povijesti glazbe koji su svojim djelima dosegnuli univerzalnu svjetsku važnost; i u hrvatskoj glazbi Skrjabin je ostavio neizbrisiv trag utječući na razvoj mnogih skladatelja. Njegov glazbeni izričaj baštini europski modernizam, impresionizam, ekspresionizam, ali i specifične harmonijske i skladateljske postupke kojima su se služili njegovi ruski suvremenici – to su osnove na kojima Skrjabin gradi vlastiti originalan stil. Ova biografija iz pera uglednog ruskog muzikologa Igora Belze, prvi put objavljena 1983., prikazuje skladateljev život i djelo temeljeći se na autentičnim dokumentima, poglavito iz građe Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u Moskvi. Ta građa uključuje skladateljevu korespondenciju, zapise suvremenika, kritike, partiture. U pripovijest o Skrjabinovu životu Belza unosi i analize njegovih najznačajnijih djela na način koji može biti zanimljiv ne samo glazbenim stručnjacima nego i široj publici. Skrjabinova osebujna osobnost razvijala se kroz mnoga duhovna i emocionalna previranja, o čemu u ovoj knjizi svjedoče njegovi najbliži prijatelji – među njima su i glazbeni velikani poput Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Ljadova i Safonova Skrjabinovu užem krugu pripada i niz drugih umjetničkih osobnosti iz pokreta „rusko srebrno doba” različitih svjetonazora, u rasponu od pristalica misticizma i esteticizma pa do onih pod utjecajem Marxove i Nietzscheove filozofije, ili pak teozofije Helene Blavatsky i Steinerove antropozofije. Pod utjecajem toga duhovnog ozračja Skrjabin razvija svoje osebujne poglede na umjetnost i svrhu ljudskog postojanja koji se utjelovljuju i u njegovoj glazbi. (Veljko Glodić)

Zapisci iz dodirnutih krajeva

17,00 

Knjiga putopisa Miroslava Kirina objedinjuje bilješke iz različitih razdoblja autorova života, no odlikuje se koherent-nošću i stilskom dorađenošću te se doima poput organske cjeline. Moglo bi je se nazvati svojevrsnim triptihom: započinje zapisima iz Pariza 2005., njome dominira srednji dio posvećen boravcima u Kini, a završava kratkim bilješkama s putovanja po Hrvatskoj. Na toj se putanji autorova zapažanja kreću u širokom rasponu: od posve jednostavnih svakodnevnih sitnica koje mu se nađu u vidnom polju sve do široke kulturalne problematike dalekoistočnih prostora. Uza svu raznolikost motiva iz „dodirnutih krajeva”, putnikovu su pogledu svojstveni ista znatiželja i isti intenzitet. Trenuci koje bilježi često se pretvaraju u mikro-priče, a iz mnoštva ljudskih obrisa koji promiču njegovim listićima i bilježnicama neki zadobivaju puninu i pretvaraju se u dojmljive likove. Poput svojevrsne potke kroz Kirinove se „zapiske” provlači poezija – kao pokretač putovanja, kao predmet rada i razmišljanja ili pak kao latentna svijest o poetskim vrijednostima jezika. Stoga ova knjiga može pružiti užitak ljubiteljima putovanja, kao i ljubiteljima dobre književnosti. (S.L.)

Smrtni besmrtnik

17,00 

Mary Wollstonecraft Shelley ostala je zapamćena u povijesti književnosti prije svega kao autorica Frankensteina ili modernog Prometeja, romana koji ne samo da je postao kamen temeljac žanrova znanstvene fantastike i horora, nego je u velikoj mjeri oblikovao i popularno-kulturnu imaginaciju čitavog prošlog stoljeća. Ova je iznimno produktivna autorica, međutim, pisala i povijesne romane, biografsko-autobiografsku prozu te kratke priče. Ova knjiga prvi put u hrvatskom prijevodu donosi izbor iz njezine kratke proze te sadrži četiri novele: Smrtni besmrtnikO duhovimaPreobrazba te Roger Dodsworth: reanimirani Englez. Već navedeni naslovi daju naslutiti da M. Shelley u svojim kratkim prozama razrađuje „gotičke” motive: u njima se pojavljuju likovi kojima neki duh najavljuje skoru smrt, kojima alkemičar slučajno daruje beskonačan život, đavolji patuljak krade tijelo, ili ih liječnik istraživač budi nakon tristogodišnjeg sna. Shelleyna proza nije zanimljiva samo zbog motiva; služeći se fantastičnim zapletima, autorica virtuozno plete mrežu registara i glasova koji artikuliraju ironično-filozofska razmatranja, gotovo parodijski interpretiraju englesku povijest, zapadaju u romantičarsko-retoričke zanose te nude iskrivljeno zrcalo znanstveno-empirijskom diskursu devetnaestog stoljeća. Priče Marry Shelley stoga funkcioniraju na više razina: ti ogledni primjeri žanrovske književnosti odzvanjaju diskretnom društvenom kritikom, finom ironijom i snažnom retoričkom invencijom te se stoga otvaraju različitim interpretacijama i raznolikim čitateljskim senzibilitetima.

Crveni golubovi

19,00 

Novi roman Sanje Lovrenčić, „Crveni golubovi“, dvostruka je knjiga: prozni tekst, koji se oscilirajući na rubu fantastike bavi gorućim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je „Pjesmaricom“, zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.

Radnja priče koja se iznosi na dva različita načina započinje dolaskom pripovjedačice na neimenovan otok. Naslijedivši kuću u gotovo napuštenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se našla nostalgično je idiličan: ruševne kamene kuće, divlji kapari, domaći sir, sunce i vjetar određuju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da će se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suočavanje s vlastitom prošlošću, željama i nadama.

Zajedno s kućom, međutim, pripovjedačica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rođak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluči osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da će joj se ti pismonoše ubrzo vratiti, i to u društvu prilično živopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te počinju pripovijedati fragmente zajedničke prošlosti: ostarjela kazališna družina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima za godina olova – junakinji se na temelju ponuđenih priča teško odlučiti. Na odlasku joj ta čudna skupina objašnjava pravu prirodu njenog novostečenog nasljedstva: uz kuću, ona nasljeđuje i obavezu da ispriča njihovu priču, priču koji nije dobro razumjela.

I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit će je istraživanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadašnjim i sadašnjim srazom bogatstva i bijede, rastuća osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente priče svojih gostiju junakinja će odgovoriti vlastitima, koje će pak – kad se smiri vrtlog koji ju je ponio – gotovo nenamjerno ostaviti u nasljeđe novoj generaciji, za nove pokušaje.

 

Book #4714