• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige

Saturn na zimskom plivalištu Budućnost

20,00  12,00 

Priča je namijenjena čitateljskoj publici svih generacija, po karakteru je apsurdistička, no može ju se čitati na više razina – kao zaigranu fantaziju pristupačnu djeci, ali i kao svojevrsnu studiju jedne zajednice, alegoriju stanja melankolije, ili pak alegoriju općenitog odnosa ljudi prema nekoj ugrozi (poput npr. klimatskih promjena). Pripovijest počinje kad se jednog siječanjskog jutra u velikom bazenu iznenada pojavi planet Saturn, isprva u malenom formatu. Taj neočekivani događaj poremeti uspavanu rutinu redovnih posjetitelja plivališta, likova raznih profila i uzrasta. Osim s pitanjem kako se plinoviti div našao u njihovom bazenu, susreću se i s praktičnim problemima, jer Saturnova prisutnost uvelike ograničava njihove uobičajene aktivnosti. Manjak informacija i obilje ideja ne dovode ih do rješenja, te se odlučuju prilagoditi novonastalim okolnostima i nadati se da će planet nestati sam od sebe, kao što se i pojavio. Pritom jedni pokušavaju iz tog događaja izvući osobnu korist, drugi se prave da se ništa ne događa, treći se bave katastrofičnim prognozama, sve dok naposljetku zajednički ne zaključe da ipak nekako moraju iz svojega bazena izbaciti Saturn – koji raste – dok je to još moguće… Likovi su mješavina umjereno realističnih ljudi i utjelovljenja koncepata i arhetipova, a o njima mnogo govore već i njihova imena: Čovjek Koji Je Kupio svijet (vlasnik bazena), Mudar Čovjek (daje krajnje općenite i beskorisne savjete), Inženjer Piramida (graditelj Nepotrebno Kompliciranog Kanala između bazena i mora) itd. Umjetnička knjiga Vendi Vernić odlikuje se bogatstvom ideja, suptilnim smislom za humor, osebujnom vizualnom imaginacijom te izvanrednom vještinom izvedbe. (Sanja Lovrenčić)
 
Book #5927

Mårbacka, imanje u Švedskoj

20,00  12,00 

Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina: Put u Strömstad, Pripovijesti stare domaćice, Stare građevine i stari ljudi, Nova Mårbacka te Svakodnevica i slavlja. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihovog osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom. Opisujući događaje u trećem licu, autorica izuzetno suptilno dočarava stanja dječje psihe, pridajući veliku važnost dječjim razmišljanjima, osjećajima, maštanjima. U ostalim cjelinama pripovijeda o snovitim, pomalo jezivim pričama stare domaćice, povezanim s prostorom u kojem djeca odrastaju, o negdašnjim vlasnicima Mårbacke, o autoričinom ocu (kojeg neki smatraju glavnim likom ovog djela) i njegovim naporima da Mårbacku pretvori u veliko i otmjeno imanje. Posljednji niz pripovijesti dočarava raznolike događaje, upotpunjujući idiličnu sliku svijeta koji treperi na krhkoj granici između proživljene stvarnosti i mitskog doživljaja djetinjstva kao razdoblja vedrine. (Sanja Lovrenčić)

Nos / Kabanica

20,00  12,00 

Novo izdanje Gogoljevih antologijskih priča Nos i Kabanica Mala zvona objavljuju s osebujnim i humorističnim ilustracijama nagrađivane ilustratorice i dizajnerice Vendi Vernić, koja o ovom projektu kaže: “Moja priča o ilustriranju Gogoljevih djela započela je još na diplomskoj godini studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je nastao niz skica i studija prema Kabanici i Nosu, no trebalo je još neko vrijeme da ti crteži prerastu u ‘ozbiljne’ ilustracije. (…) Gogoljevim pričama privukli su me suptilni humor i ironija, apsurdni elementi radnje, način na koji autor gleda svijet oko sebe i pripovijeda o njemu. Fantastično je isprepleteno s realističnim, ne postoje objašnjenja za neobične događaje i pojave, oni jednostavno jesu. (…) U ilustriranju sam pokušala povezati Gogoljeve opservacije sa svojima, u svijetu o kojem on piše prepoznati svijet u kojem živim, i unijeti osobno iskustvo u likovnu interpretaciju.”
Vendine ilustracije Nosa i Kabanice prvi su put objavljene u čileanskom izdanju (Saposcat, 2019.).
Za hrvatsko izdanje urednici Sanja Lovrenčić i Goran Čolakhodžić minimalno su osuvremenili već klasični prijevod Romana Šovaryja.

 
Book #5994

Moja baka zove se kao čokolada

20,00 

Grafički roman Moja baka zove se kao čokolada nježna je, hrabra i suptilno slojevita knjiga o pamćenju, gubitku i bliskosti. Povezujući u jedinstvenu cjelinu fragmente razgovora, osobne zapise u prozi i stihu s ekspresivnim crno-bijelim ilustracijama, autorica ispisuje intimnu biografiju svoje bake: ratnog siročeta, usvojene djevojčice, odrasle žene, televizijske novinarke i majke, te naposljetku starice koja živi u domu, polagano tonući u demenciju. No baka nije jedini lik ove priče. Klasja Habjan progovara i o vlastitom iskustvu, o cijelom spektru osjećaja s kojima se suočava promatrajući baku. Njezina je umjetnost svojevrstan odgovor na tjeskobu koju izaziva neumitnost gubitka, ali je prije svega tihi čin prisutnosti — pokušaj da se zabilježi jedan život i jedan odnos, s pažnjom i s ljubavlju.

 
Book #6398

Zapisi s izvora, pitanja za nakon

21,00 

Arhitekt s iskustvom pisanja, Tomislav Pavelić, u novoj knjizi koncipiranoj poput svojevrsnog putničkog dnevnika promišlja (su)odnose čovjeka i prirode, prostora i mjesta, povijesti i sadašnjosti. Na kraju svojih, često eruditskih razmatranja postavlja pitanja koja služe i kao polazišta i kao odredišta tih putovanja. Ne nudeći ishitrene odgovore, poziva nas da otvorena uma pristupimo univerzalnoj tematici oslikanoj u konkretnim primjerima posjećenih krajeva koji tvore šarenu i dinamičnu scenografiju ove knjige. U njoj se smjenjuju većini nas slabo poznati, a toliko atraktivni prostori Armenije, Gruzije, Sicilije, Andaluzije… Svi nas oni mogu podučiti o prošlosti, ali nam ujedno omogućuju bistriji pogled u mutnu i nesigurnu budućnost naše civilizacije.
 
Book #6173

Kipareva kći

21,00 

Tove Jansson – autorica planetarno poznatih dječjih knjiga o Muminima – u zbirci povezanih i uglavnom autobiografskih priča naslovljenoj „Kipareva kći” prvi put se obratila odrasloj publici. Služeći se naivnim glasom dječje junakinje, živo pripovijeda o prostorima i ljudima koji su obilježili njezino djetinjstvo, pa i cijeli život. Iako su slike iz vlastitog sjećanja okosnica njezinih priča, Tove Jansson nadilazi osobno i uspijeva zaigrano progovoriti o umjetnosti i umjetničkom životu. S majkom ilustratoricom i ocem kiparom, dani malene naratorice odvijaju se u boemskom ateljeu, među crtežima, gipsanim odljevima i brojnim kućnim ljubimcima, s tihom slutnjom materijalnih problema. Taj život – u kojemu je „amater” najgora riječ kojom se nekoga može nazvati – svojevrsna je škola. Ponajprije škola gledanja, o čemu svjedoče impresivni opisi ledenjaka i morskih zaljeva, ali i škola samostalnosti, zahvaljujući kojoj već i dijete propituje neka pravila i postupke s kojima se suočava. Pripovjedački glas u svim pričama ostaje dosljedno dječje iskren – istovremeno zadivljen i preplašen dok istražuje svijet. Sudari dječjeg svijeta sa svijetom odraslih nisu nimalo uljepšani, što ovim autobiografskim zapisima daje posebnu snagu i izražajnost. „Kipareva kći”, međutim, ponajprije slavi (dječju) znatiželju i maštu iz koje izrastaju umjetnica i njezina umjetnost. Za Tove Jansson prostori djetinjstva su prostori neobuzdanog nadahnuća – u svakom kutku kuće ili prirode može nastati maštovita igra ili umjetničko djelo.
 
Book #6176

U zemlji noćnih ptica

22,00 

Dario Fo, nobelovac, legenda talijanskog kazališta 20. stoljeća, glumac-autor koji je sustavno rušio scenski „četvrti zid” razgovarajući s izvanredno brojnom publikom, te bez zadrške ismijavao moćnike svih vrsta, u ovoj se knjizi vraća svojim ishodištima. Najavljujući da će nam pripovijedati o sebi i svojem djetinjstvu – o onih prvih sedam godina koje formiraju čovjeka – Fo daje mnogo više: stvara kolaž lombardijskih gradića, raznolikih likova, smiješnih zgoda, ali i opasnih pustolovina iz vremena II. svjetskog rata, kad je već ozbiljno zašao u doba mladalaštva. Najavu pak da će pripovijedati o svemu što ga je formiralo kao čovjeka i umjetnika u potpunosti ispunjava. Tu su najprije članovi obitelji, njegova majka sa svojom neiscrpnom nježnošću i otac željezničar, za djecu kolodvorski superjunak, primjer snage, ispravnosti i tolerancije, koji nesebično pomaže svima progonjenima – anarhistima, antifašistima, Židovima koji pokušavaju prijeći švicarsku granicu. Tu je neobični djed po majci, seljak-znanstvenik koji prodaje voće i povrće začinjeno pričama, u atmosferi pučkog kazališta. A tu su i oni iz naslova, noćne ptice iz mjesta Porto Valtravaglia, gdje su svi lokali otvoreni cijelu noć. Jer tu žive puhači stakla iz raznih zemalja, ribari i šverceri, koji rade i u sitne sate, ali i pripovijedaju. U njihovu dijalektu miješaju se riječi odasvud, a sloboda s kojom se njima služe dragocjena je popudbina koju će budući pisac ponijeti sa sobom u odrasli život. Njihovi glasovi odjekuju i u pričama Darija Foa o vlastitom djetinjstvu, školovanju u milanskoj umjetničkoj školi Breri, pa čak i u zgodama iz ratnih dana. I kad pripovijeda kako se prijavio u padobrance kako bi izbjegao deportaciju u Njemačku, sudjelovao u krijumčarenju ratnih zarobljenika prerušenih u žene preko granice ili o spašavanju ljudi iz ruševina bordela, Dario Fo ostaje nasljednik svojih noćnih ptica, nesputan, zabavan, slikovit. O stotoj godišnjici njegova rođenja i desetoj godišnjici smrti ovom knjigom podsjećamo hrvatsku publiku na autora koji je spojio pučko pripovijedanje s političkim kazalištem, ne prezajući na sav glas progovoriti o socijalnim nepravdama, korupciji, policijskoj brutalnosti, mafiji, različitim oblicima kršenja ljudskih prava, položaju žena u patrijarhatu – i pritom se znao smijati. Inventivan i leksički bogat prijevod s talijanskog potpisuje renomirana prevoditeljica Snježana Husić.

 
Book #6404

Tišina zelenog

33,00  19,80 

Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.

Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.