Dorta Jagić
Dorta Jagić (Sinj, 1974.), više od dvadeset godina piše i objavljuje poeziju, kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedine zbirke poezije (Poljska, Francuska i Slovačka), te pjesnički ciklusi i priče prevedeni su na dvadesetak stranih jezika. Osim pjesničke nagrade Goran za mlade pjesnike za rukopis Plahta preko glave, dobitnica je nagrade Balkan Grand Prize for Poetry 2007. (Rumunjska), te ugledne nagrade The European Poet of Freedom Award 2014. (Gdanjsk), za knjigu Kauč na trgu. Godine 2017. nagrađena je Goranovim vijencem za ukupan doprinos poeziji. Za knjigu eseja Veće od kuće nagrađena je P.E.N.-om nagradom za književne eseje „Višnja Machiedo“ 2019.
Dugi niz godina vodi kazališne kolektive i radionice kreativnog pisanja poezije, te prevodi s engleskog i njemačkog. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.
Objavila: Plahta preko glave (poezija, 1999.), Tamagochi mi je umro na rukama (poezija, 2001.), Đavo i usidjelica (poezija, 2003.), Kvadratura duge (poezija, 2007.), Kičma (proza, 2009.), Kauč na trgu (poezija, 2011.), S tetovažom nisi sam (proza, 2011.), Mali rječnik biblijskih žena (proza, 2013.), Kafkin nož (poezija, 2015.), Prolazi i pukotine (putopisi, 2015.) i Veće od kuće (eseji, 2018). Tri putnika u zemlju Nut (slikovnica, 2020.)
