Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Franz Lizst, univerzalno čuven kao skladatelj i možda najveći pijanist u povijesti, sustavno se bavio i pisanjem o glazbi; u samo nekoliko mjeseci nakon smrti svojega kolege Frederica Chopina napisao je o njemu knjigu. Chopin i njegova djela tada još nisu uživali sveopći ugled i slavu, te je Lizst pisao u žarkoj želji da ne budu zaboravljeni. No knjiga nije biografija u uskom smislu riječi; pišući o Chopinu, Lizst na esejistički način govori o temama kao što su poljski karakter ili svojstva poljske glazbe, ili pak pariški glazbeni svijet njegova vremena.
Napisan na francuskom i tipično romantičarski po svojoj razbarušenosti, tekst ipak ponajviše govori upravo o svojemu autoru, njegovom odnosu prema glazbi, njegovim umjetničkim idealima, za koje se u vrijeme nastanka Chopinove biografije još morao boriti. Tekst je namijenjen širokoj publici, nije opterećen preteškom glazbenom terminologijom i može biti zanimljiv svakome koga privlače povijesne i glazbene teme, ili pak životopisi umjetnika.
Chopinova biografija popraćena je uvodnim esejom Veljka Glodića, pijanista i profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
