Dobro jutro, svijete!
Prvi put pred očima javnosti, djevojački dnevnik Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. do svojih zaruka u ljeto 1891., otkriva njene sanjarije o ljubavi, pisanju, domovini – i njen književni talent.
Nemirni mir – svijet 1918.-1939.
“Nemirni mir” profesora Renea Lovrenčića govori o dva desetljeća povijesti svijeta, od završetka jednog do početka drugog golemog krvoprolića. Ona nije tek faktografsko-kronološka naracija o zbivanjima, nego istraživanje o sudbonosnim fenomenima i procesima koji su obilježili to doba velikih nada, razočaranja i bojazni, vidovitih predviđanja i teških zabluda, ispravnih i promašenih kalkulacija. Po mnogo čemu je podsjećalo na dva desetljeća uoči I. svjetskog rata, no donijelo je i neočekivane novosti: prijetnju socijalne revolucije, moćan val antikolonijalnih pokreta, najveću ekonomsku krizu, fašizam i totalitarne diktature. U tom velikom, vrlo složenom i na različite načine povezanom spletu zbivanja čitatelj će naći razloge za dosad najveći od svih ratova, čiji brojni tragovi još uvijek žive.
Autor bazira tekst na obilnoj građi – izvorima i literaturi: britanskoj, francuskoj, ruskoj, njemačkoj i američkoj. Koristeći se uglavnom stranim izvorima, autor iznosi i vlastite sudove, ocjene i primjedbe. Do njih je došao godinama radeći kao profesor odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je bio voditelj katedre za opću (svjetsku) povijest Novog vijeka. Zbog interesa za tu temu često je držao kolegije upravo o rečenoj tematici, a nastavio se njome baviti i u mirovini.
Mali rječnik biblijskih žena
U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje, uz obilje poezije, detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao.
U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.
Za čitanje u sumrak
Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.
U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)
Žrtvovanje čarolije
Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu. (Lidija Dujić)
Plava knjiga
Plava knjiga Ericha Kästnera sakuplja gotovo sve tekstove koje je autor napisao tijekom Drugog svjetskog rata. Budući da se Kästner već 1941. godine našao na popisu njemačkih pisaca kojima je rad zabranjen, literarnu je djelatnost tijekom rata morao prikrivati. Rješenje je bilo ingeniozno jednostavno: pisao je u bilježnice sakrivene u knjigu plavih korica koju je držao skrivenu na očitom mjestu: među tisućama svezaka kućne biblioteke. Najistaknutije mjesto među ovim tajnim ratnim zapisima zauzimaju dnevničke bilješke. Premda je u nekoliko prilika nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast Kästner boravio u inostranstvu te, kao već tada renomiran pisac, imao priliku ostati u emigraciji, on se opetovano vraćao u Berlin u kojem je proveo veći dio rata. Kästner je naime, unatoč osobnom riziku, htio neposredno svjedočiti povijesnim događanjima kao svojevrstan kroničar; također, te je materijale htio iskoristiti kao predložak za velik roman koji nikad nije uspio napisati. Plava knjiga, međutim, donosi i fragmente tog literarnog projekta, svjedočeći o njegovom razvoju i dezintegraciji. Plava knjiga tako sadrži ne samo nelagodno blizak pogled na Njemačku pod nacionalsocijalističkom diktaturom nego i za hrvatsku publiku posve svjež pogled na literarni rad autora Emila i detektiva, Tončeka i Točkice te Letećeg razreda.
Zvučni svijet
Pripovijest koja se poput mozaika slaže u ovoj knjizi počela je 1906., kad je mlad i nepoznat pisac Victor Segalen pokucao na vrata slavnog skladatelja Claudea Debussyja i predložio mu da zajedno napišu operu. Koliko god se to činilo neobičnim, Debussy je prihvatio; nakon početnih nedoumica u vezi s temom, predložio je da se pozabave mitom o Orfeju. Segalen je ubrzo poslao prve skice, a zatim se rad na tekstu protegnuo sve do trenutka kad se, u proljeće 1909., Segalen otputio u Kinu. Njegova višegodišnja odsutnost, zatim Prvi svjetski rat te Debussyjeva teška bolest neki su od razloga zbog kojih opera naposljetku ipak nije napisana. No ostaje „zvučni svijet“ dvojice autora – sačuvan u pismima, zabilježenim razgovorima, jednoj pripovijesti i jednoj neuglazbljenoj drami. Ti raznorodni, no ipak povezani tekstovi živo svjedoče o jednoj izvanrednoj umjetničkoj suradnji, o prijateljstvu koje je u njoj niklo, o osobnostima i sklonostima dvojice autora, kao i o svijetu u kojemu su živjeli i stvarali.
Book #3167
Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih
Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Chopin
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Žudnja za proljećem
18,00 €Ova prozno-pjesnička čitanka ubrojit će se među ključne anglističke događaje 2025. godine: u njoj prevoditelj i i pjesnik Goran Čolakhodžić donosi izbor iz proze i poezije engleskog predmodernista Edwarda Thomasa, jednog od najvažnijih glasova britanskog pjesništva i generacije umjetnika koja je nastradala u Prvom svjetskom ratu i bliskog prijatelja američkog klasika Roberta Frosta. Ritmovi njegovih stihova tihi su i nenapadni; bio je prije svega pjesnik zemlje, bilja, ptica i ljudskog odnosa s prirodom, ali njegova poezija odlikuje se i suptilnim psihološkim uvidima te je zasjenjena nadolazećim svjetskim sukobom. Osim što se uhvatio u koštac s Thomasovim vezanim stihom i probrao najljepše ulomke iz Thomasove prirodoslovne, putopisne i esejističke proze, Čolakhodžić je napisao i kritički predgovor, bilješke i vlastiti umjetnički tekst supostavljen Thomasovima – dnevnik dolaska proljeća u Zagreb 2025., koji naglašava sličnosti i razlike između Engleske i Hrvatske, 19. i 21. stoljeća, podsjećajući i na utjecaj koji klimatske promjene i problematični odnos ljudi prema prirodi imaju na našu suvremenost. Zadivljujuće likovne odgovore na ovdje sabrane tekstove dala je akademska slikarica Iva Valentić, povezujući dalekoistočne tehnike sa zapadnjačkom književnošću. Zbog svega navedenog ovo izdanje ubrajamo među najljepše knjige Malih zvona objavljene u proteklih nekoliko godina.
Book #6349
Zapisi s izvora, pitanja za nakon
21,00 €Arhitekt s iskustvom pisanja, Tomislav Pavelić, u novoj knjizi koncipiranoj poput svojevrsnog putničkog dnevnika promišlja (su)odnose čovjeka i prirode, prostora i mjesta, povijesti i sadašnjosti. Na kraju svojih, često eruditskih razmatranja postavlja pitanja koja služe i kao polazišta i kao odredišta tih putovanja. Ne nudeći ishitrene odgovore, poziva nas da otvorena uma pristupimo univerzalnoj tematici oslikanoj u konkretnim primjerima posjećenih krajeva koji tvore šarenu i dinamičnu scenografiju ove knjige. U njoj se smjenjuju većini nas slabo poznati, a toliko atraktivni prostori Armenije, Gruzije, Sicilije, Andaluzije… Svi nas oni mogu podučiti o prošlosti, ali nam ujedno omogućuju bistriji pogled u mutnu i nesigurnu budućnost naše civilizacije.
Book #6173
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (1872. – 1915.) pripada nekolicini skladatelja u povijesti glazbe koji su svojim djelima dosegnuli univerzalnu svjetsku važnost; i u hrvatskoj glazbi Skrjabin je ostavio neizbrisiv trag utječući na razvoj mnogih skladatelja. Njegov glazbeni izričaj baštini europski modernizam, impresionizam, ekspresionizam, ali i specifične harmonijske i skladateljske postupke kojima su se služili njegovi ruski suvremenici – to su osnove na kojima Skrjabin gradi vlastiti originalan stil. Ova biografija iz pera uglednog ruskog muzikologa Igora Belze, prvi put objavljena 1983., prikazuje skladateljev život i djelo temeljeći se na autentičnim dokumentima, poglavito iz građe Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u Moskvi. Ta građa uključuje skladateljevu korespondenciju, zapise suvremenika, kritike, partiture. U pripovijest o Skrjabinovu životu Belza unosi i analize njegovih najznačajnijih djela na način koji može biti zanimljiv ne samo glazbenim stručnjacima nego i široj publici. Skrjabinova osebujna osobnost razvijala se kroz mnoga duhovna i emocionalna previranja, o čemu u ovoj knjizi svjedoče njegovi najbliži prijatelji – među njima su i glazbeni velikani poput Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Ljadova i Safonova Skrjabinovu užem krugu pripada i niz drugih umjetničkih osobnosti iz pokreta „rusko srebrno doba” različitih svjetonazora, u rasponu od pristalica misticizma i esteticizma pa do onih pod utjecajem Marxove i Nietzscheove filozofije, ili pak teozofije Helene Blavatsky i Steinerove antropozofije. Pod utjecajem toga duhovnog ozračja Skrjabin razvija svoje osebujne poglede na umjetnost i svrhu ljudskog postojanja koji se utjelovljuju i u njegovoj glazbi. (Veljko Glodić)
Smrtni besmrtnik
Mary Wollstonecraft Shelley ostala je zapamćena u povijesti književnosti prije svega kao autorica Frankensteina ili modernog Prometeja, romana koji ne samo da je postao kamen temeljac žanrova znanstvene fantastike i horora, nego je u velikoj mjeri oblikovao i popularno-kulturnu imaginaciju čitavog prošlog stoljeća. Ova je iznimno produktivna autorica, međutim, pisala i povijesne romane, biografsko-autobiografsku prozu te kratke priče. Ova knjiga prvi put u hrvatskom prijevodu donosi izbor iz njezine kratke proze te sadrži četiri novele: Smrtni besmrtnik, O duhovima, Preobrazba te Roger Dodsworth: reanimirani Englez. Već navedeni naslovi daju naslutiti da M. Shelley u svojim kratkim prozama razrađuje „gotičke” motive: u njima se pojavljuju likovi kojima neki duh najavljuje skoru smrt, kojima alkemičar slučajno daruje beskonačan život, đavolji patuljak krade tijelo, ili ih liječnik istraživač budi nakon tristogodišnjeg sna. Shelleyna proza nije zanimljiva samo zbog motiva; služeći se fantastičnim zapletima, autorica virtuozno plete mrežu registara i glasova koji artikuliraju ironično-filozofska razmatranja, gotovo parodijski interpretiraju englesku povijest, zapadaju u romantičarsko-retoričke zanose te nude iskrivljeno zrcalo znanstveno-empirijskom diskursu devetnaestog stoljeća. Priče Marry Shelley stoga funkcioniraju na više razina: ti ogledni primjeri žanrovske književnosti odzvanjaju diskretnom društvenom kritikom, finom ironijom i snažnom retoričkom invencijom te se stoga otvaraju različitim interpretacijama i raznolikim čitateljskim senzibilitetima.
Bretonska pjesma
U dva autobiografska teksta objedinjena u ovoj knjizi – Dijete i rat i Bretonska pjesma – francuski nobelovac J. M. G. Le Clézio (1940.) polazi od vrlo konkretnih, osjetilnih iskustava iz vlastitog djetinjstva, da bi se vinuo do razine promišljanja svijeta na kojoj se lokalno i pojedinačno preobražava u opće i univerzalno. Tako u dojmljivom tekstu Dijete i rat opisuje što je proživio u prvih pet godina svojeg života, sa svom faktografskom nesigurnošću i intenzitetom ranih sjećanja; no istodobno, svako malo izlazeći iz okvira osobne biografije, postupno stvara amblemski lik djeteta u ratu: djeteta izloženog gladi i strahu, koje ne poznaje nikakvo drugo stanje te nema sjećanja koja bi mu mogla poslužiti kao utjeha ili nada, djeteta koje ne razumije, ali sluti da oko njega postoji neka teška prijetnja, nevoljnog svjedoka koji mora slušati zagonetne i strašne rečenice o nasilju. Smatrajući da je iskustvo rata bilo presudno u njegovoj odluci da se posveti pisanju, J. M. G. Le Clézio ostat će vjeran tom liku ratnog djeteta kakvo je i sam bio, kao i drugim nevoljnim svjedocima nasilja na svijetu, dovodeći ih na scenu u mnogim svojim romanima.
U Bretonskoj pjesmi pak govori o ljetnim mjesecima koje je između svoje devete i četrnaeste godine provodio u Bretanji, kraju odakle potječe njegova obitelj. U slikama koje dočarava s virtuoznom lakoćom vlada vanvremenska svježina ranih osjetilnih doživljaja: izbliza vidimo kako ga nagli dolazak plime tjera da prvi put zapliva, kako uspostavlja kontakt s ne-ljudskim svijetom u liku jedne hobotnice, kako se igra s kukcima, kako ga preplavljuje okus starinskih palačinki i miris toplog jabučnog vina. Oscilirajući između prošlosti i sadašnjosti, autor se trudi izbjeći idealizaciju negdašnje Bretanje i nostalgiju, koju smatra nezdravim osjećajem – ali ne uspijeva sasvim. U tom sada izgubljenom svijetu oskudice i gladi postojale su neke ljepote i neke vrline, povezanost sa zemljom i otvorenost prema moru, sve što se čuje u zvuku „bretonske pjesme” koji se razliježe nad ledinom u suton. Prihvaćajući modernost i razmišljajući o budućnosti, Le Clézio je ipak najdojmljiviji kad dočarava prizore iz
nestalih prostora prošlosti.
nestalih prostora prošlosti.
U ritmu jeze – ponor plesova
Zbirka U ritmu jeze – ponor plesova sadrži šest fantastičnih priča mladih hrvatskih autora odabranih natječajem Malih zvona 2020. godine; Josipa Čekolja, Mateje Pavlic, Marina Pelaića, Ines Vajzović, Martine Vidaić i Orina Ivana Vrkaša. Osim karakterističnih fantastičnih elemenata neočekivanog i začudnog, priče povezuje zajednički motiv plesa: ples mrtvih i uskrslih, ples ljudi-životinja na mjesečini, orijentalni ples utvara u crnim pelerinama… Ti zazorni plesači doprinose atmosferi nelagode, ali istovremeno stvaraju ugođaj mistične ljepote. Ekspresivne ilustracije Klare Rusan Klarxy u crno-bijeloj tehnici vješto dočaravaju spoj zbiljskog i onostranog, a naoko mračan i bizaran svijet čine tajanstveno privlačnim.
Book #3591
Zagreb u objektivu Petra Gunjače
Monografija „Zagreb u objektivu Petra Gunjače“, sadrži stotinjak dosad neobjavljenih fotografija negdašnjeg samozatajnog zaposlenika poduzeća „Marko Šavrić“. U ostavštini Petra Gunjače (1924.-2017.), poznatoga tek ljubiteljima i skupljačima foto-opreme, našlo se nekoliko tisuća fotografija, među njima brojne snimke Zagreba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponekad slučajno uhvaćen kadar, ponekad uporno snimanje istih motiva, ponekad spretno uhvaćen pokret sugestivno dočaravaju gradske atmosfere. Vodeći svojevrstan paralelni život iza fotoobjektiva, Petar Gunjača velikom dosljednošću i bez pretenzija bilježi život oko sebe. Rezultat je impresivan fotografski opus i povijesni dokument koji svjedoči o jednom vremenu. No ova knjiga nije tek zbirka starih fotografija; kao svojevrsna reakcija na sliku nastao je popratni tekst književnice Sanje Lovrenčić, artikuliran u trinaest kratkih proza, te je isprepletanjem vizualnih i književnih elemenata stvorena originalna i zanimljiva cjelina.
Book #2811