Književnopovijesna studija o hrvatskim književnicama Dragojli Jarnević, Jagodi Truhelki i Ivani Brlić Mažuranić, utemeljena na dosad neobjavljenim arhivskim materijalima, donosi niz zanimljivih opservacija o vezama između značajnih likova (tada još slabo vidljive) ženske književne scene u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća.
U pričama izabranim za ovu zbirku Lafcadio Hearn slika posve osebujan portret Japana s kraja 19. stoljeća: precizno novinarsko oko bilježi svaki detalj okruženja s kojim se susreće, ali se to okruženje pred njim pretače u neku legendu, priču o duhovima, sliku nekog rituala na izdisaju. Čitatelj se tako susreće s posljednjim bljeskovima tradicionalnog Japana koji pred Hearnovim pogledom nestaje, a kroz taj ga nestajući svijet vodi uvijek blago ironičan autorski glas koji pripovijeda o tehnikama proricanja, ukletoj haljini dugih rukava, svemu što odzvanja u tuljenju jednog psa, svjetiljkama što se spuštaju u more za svetkovine mrtvih… Stoga su Hearnove priče vrijedan izvor informacija za sve one koje zanima negdašnji Japan, ali i profinjen literarni tekst koji virtuozno kombinira elemente fantastike, prozne ironije te poetskog maštanja.
Priče su izabrane iz knjiga “In Ghostly Japan” i “Kwaidan.
Izdanje namijenjeno svim ljubiteljima klasične glazbe. Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti želje i nade, brige i radosti bračnoga života. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika – koji prvi put objavljujemo u hrvatskom prijevodu – promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti…
Book #2917
In this short novel Michael Ende takes us for a journey across Europe, Asia, Africa, all the way to Hindukush. The story’s protagonist, Cyril Abercomby is an English aristocrat and the son of a 19th century diplomat. In his childhood he follows his father on diplomatic missions and when the father dies, Cyril inherits the family fortune and continues wandering across the globe in a pointless spleen. Although he had been enjoying the luxury of grand hotels and high society ever since his earliest childhood, Cyril is haunted for life by a feeling of non-belonging, of homelessness. But then one day, he finds his home – on a painting. Suddenly his voyages become purposeful: he must find the place depicted on the canvas, no matter the costs. This quest leads him to different atrocities and a final, suicidal, mission: neither dead, nor alive, Cyril finds his home in the space of his own imagination grafted upon a real geographical place. Michael Ende thus develops a dark, but lyrical story on alienation, the power of imagination and the workings of art. His text has been illustrated by the painter Dominik Vuković who visually represented the dark contours of this story that revolves around a painting.
Book #3363
Dugo putovanje na koje nas Michael Ende vodi obuhvaća Europu, Aziju, Afriku – gotovo čitav svijet. Ono se, međutim, ne odvija jedino u prostoru: od djetinjstva do besmrtnosti, od Engleske do Hindukuša, njegov junak Cyril Abercomby, blazirani engleski lord, očajnički će pokušavati pronaći bilo kakvu pripadnost. Njegovo putovanje se odvija od opće neosjetljivosti, preko krajnje patnje, do postojanja blistavog i usamljenog poput kristala. Smještajući tekst u svojevrsnu karikaturu viktorijanskog doba, Ende širokim i sigurnim literarnim potezima ocrtava život svog potpuno demonskog lika, njegove ljubavi kao i zločine, a kroz pukotine tog artificijelnog avanturističkog romana iz 19. stoljeća naziru se problemi koji svjedoče i o jednom potpuno drugom vremenu.
Book #2927
Autoportret u radnoj sobi, autobiografija Giorgia Agambena, jednog od najvećih suvremenih europskih filozofa, čitatelju donosi čitav niz izazovnih motiva. Agamben opisuje susrete koji su ga presudno oblikovali kao autora te time stvara veličanstven portret intelektualne kulture druge polovice 20. stoljeća. Čitatelj, zajedno s autorom, sreće Martina Heideggera, Guyja Deborda, Giorgia Manganellija, Elsu Morante, Ingeborg Bachmann, Gershoma Scholema…Kroz te susrete prosijavaju autentične filozofske meditacije o slikarstvu, jeziku, poeziji, povijesti i nasljeđu, a u konačnici se pojavljuju i tragovi one opće znanosti o čovjeku čije je konture Agamben pokušavao ocrtati zajedno s Italom Calvinom i Claudiom Rugafiorijem. Agambenova autobiografija pisana je izrazito profinjenim stilom te predstavlja konačnu sintezu elemenata čijim je igrama ovaj veliki filozof posvetio čitav opus: književnosti, filozofskog diskursa i privatnog života koji zauvijek ostaje skriven.
Book #2912
Monografija „Zagreb u objektivu Petra Gunjače“, sadrži stotinjak dosad neobjavljenih fotografija negdašnjeg samozatajnog zaposlenika poduzeća „Marko Šavrić“. U ostavštini Petra Gunjače (1924.-2017.), poznatoga tek ljubiteljima i skupljačima foto-opreme, našlo se nekoliko tisuća fotografija, među njima brojne snimke Zagreba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponekad slučajno uhvaćen kadar, ponekad uporno snimanje istih motiva, ponekad spretno uhvaćen pokret sugestivno dočaravaju gradske atmosfere. Vodeći svojevrstan paralelni život iza fotoobjektiva, Petar Gunjača velikom dosljednošću i bez pretenzija bilježi život oko sebe. Rezultat je impresivan fotografski opus i povijesni dokument koji svjedoči o jednom vremenu. No ova knjiga nije tek zbirka starih fotografija; kao svojevrsna reakcija na sliku nastao je popratni tekst književnice Sanje Lovrenčić, artikuliran u trinaest kratkih proza, te je isprepletanjem vizualnih i književnih elemenata stvorena originalna i zanimljiva cjelina.
Book #2811
Pjesme rađanja i umiranja zbirka je pjesama ljubavne tematike nagrađivanog autora Igora Grbića. Tema ljubavi razrađena je nekim od tipičnih postupaka – opisom dijelova lica ili tijela voljene, ispreplitanjem ljubavnog odnosa s elementima prirode, uspostavljanjem analogija između osjećaja i godišnjih doba. Ipak, čim pažljivije razmotrimo odnos lirskog subjekta, voljene i kozmosa, uočavamo otklone od niza konvencionalnih motiva i postupaka. U Grbićevoj poeziji lirski subjekt gubi poziciju čvrstog izvora emocije koji se izražava jezikom, a ljubav otvara divlji prostor unutar kojeg subjekt, objekt i svijet u beskraj mijenjaju mjesta (Kada jednom umrem tvojim tijelom/kada svineš dom u mome grobu/naša sreća bit će zamak samo/svakom rođenom u zlatnom dobu.) Time se Grbić upisuje u drugu tradiciju ljubavne poezije konstituiranu još u trubadurskoj lirici, koja ispod denotacije strasti uvijek skriva želju za nastavljanjem simboličke igre. (A.P.)
U novom romanu renomirane književnice Sanje Lovrenčić kustos jednog malenog muzeja, u kojemu se čuvaju „ženske ostavštine“, traži nasljednika nespretno formuliranim oglasom: Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija! Dolazi mu deset kandidata i donosi priče u kojima se zrcale neki od gorućih problema našeg vremena.
Fantastične pripovijesti čine značajan dio opusa velikog francuskog romantičara Théophilea Gautiera, no u Hrvatskoj gotovo uopće nisu prevođene, unatoč autorovom statusu klasika. U našem izboru njegove fantastične proze nalazi se devet pripovijesti (Kafetijera, Onuphrius, Omfala, Zaljubljena pokojnica, Lula opijuma, Dvostruki vitez, Stopalo mumije, Dva glumca za jednu ulogu, Arria Marcella) koje na različite načine uključuju elemente nadnaravnog. U tim pričama pojavljuje se standardni repertoar fantastičnih motiva dragih prvoj generaciji romantičara, no T. Gautier im pristupa na originalan način, subverzivno im izvrćući uobičajene konotacije, stvarajući neobične zaplete, igrajući se tjeskobom i ironijom. Budući da se radi o autoru koji je u prvom redu bio pjesnik (Baudelaire ga je nazivao „besprijekornom pjesnikom, savršenim čarobnjakom francuskoga jezika“), njegov se jezik odlikuje osobitom gustoćom i sugestivnošću, a prema nekim kritičarima, stilski vrhunac njegovog proznog opusa upravo su pripovijesti koje smo odabrali.
A selection of fantastic short stories by the French classic Théophile Gautier, in Croatian translation.
Slike su zbirka kratkih proza prvi put objavljena 1916. godine te je zamišljene kao niz opisa izmišljenih ili napola izmišljenih kineskih slika. Djelo je podijeljeno u tri manja ciklusa: Magične slike opisuju različita fantastična bića i događaje, kao i različite likovne tehnike i materijale; Povorke i trofej danaka kraljevstava opisuju darove i poreze koje se donosi kineskom caru, a zamišljeni su kao dugačak svitak koji čitatelj razmotava; u Dinastičkim slikama pak nižu se portreti kineskih careva, ali samo onih koji su svoju dinastiju doveli do pada.
Mala zvona is proud to present the first Croatian translation of a selection of stories from Giambattista Basile’s famousTale of Tales (Lo cunto de li cunti or Il Pentamerone)
Basile’s collection, written in the 17th century in Neapolitan dialect, served as an inspiration to numerous fairy tale writers over the centuries; Basile’s motifs can be traced through many famous collections, such as those written by Perrault or the brothers Grimm.
In these grotesque stories – which are by no means intended for children – Basile teaches the reader about virtue, vice, deception and love while using a flamboyant Baroque rhetoric. Our selection includes the following stories: The Enchanted Doe, The Flea and The Old Woman Who Was Skinned who were also used as a pretext for Matteo Garrone’s multiple award-winning movie Il racconto dei racconti.
Tri priče iz čuvene zbirke Priča nad pričama (Lo cunto de li Cunti ili Pentamerone) Giambattiste Basilea prvi put u hrvatskom prijevodu! Zbirka, napisana u 17. stoljeću na napuljskom dijalektu, poslužila je kao inspiracija brojnim bajkopiscima tijekom stoljeća. Njegovi motivi provlače se kroz tekstove mnogih čuvenih knjiga, poput Perraultove i Grimmove zbirke. U svojim grotesknim bajkama – koje nipošto nisu namijenjene djeci – Basile uči čitatelja vrlini, poroku i baroknoj retorici. U našem izboru nalaze se priče Začarana košuta, Buha i Oderana starica, po kojima je i Matteo Garrone snimio film Il raconto dei raconti – Tale of Tales.
Book #3075
Jednostavne i neposredne rečenice Jessie Conrad dozivaju pred čitatelja lik njenog supruga, jednog od najvećih pisaca engleske književnosti 20. stoljeća: nervozan, pomalo čudak, na svoj način privržen obitelji, iznad svega zaokupljen književnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piščevu ženu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i štedi, dočekuje goste, podiže djecu, na sve moguće načine izlazi na kraj sa stvarnošću umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domaćice i majke izdiže je, međutim, sam čin pisanja. Odvaživši se da zabilježi ovo intimno svjedočanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru riječi te se i sama pretvara u autoricu.
Kako jedan pas može sagledati viktorijansko doba? Kakav će stav taj pas zauzeti prema svojoj gospodarici – velikoj engleskoj pjesnikinji, Elizabeth Barrett Browning? Što se događa kada se stvarnoj povijesno-biografskoj građi pristupi iz potpuno fikcionalne perspektive? – To su pitanja što ih postavlja i na njih odgovara kratki roman Flush; biografija. U zaigranom, naizgled neozbiljnom ali vrlo lucidnom, humorističnom i stilski besprijekornom tekstu, Virginia Woolf uspijeva progovoriti o povijesti, društvenim konvencijama i socijalnoj pravdi te do krajnjih granica istražiti mogućnosti uživljavanja u perceptivnu perspektivu životinje.
