Crveni golubovi
Ukupno : 11,40 €
A selection of fantastic short stories by the French classic Théophile Gautier, in Croatian translation.
Kratki roman Benito Cereno prvi je put objavljen u nastavcima u časopisu Putnam’s Monthly 1855. godine, a Melville će ga kasnije uvrstiti u The Piazza Tales, jedinu zbirku kraćih proza koju je objavio za života. Ovu priču o zbivanjima na jednom robovlasničkom brodu, Melville je napisao na temelju dokumentiranog povijesnog događanja; igrajući se pitanjem pouzdanosti percepcije te služeći se majstorskim literarnim jezikom, stvorio je izvanredan tekst koji i danas izaziva kontroverzna tumačenja. Prvi put ga objavljujemo na hrvatskom jeziku, u prijevodu Lea Beslaća i s pogovorom Adriana Pelca.
Book #3246
Novi roman Sanje Lovrenčić, „Crveni golubovi“, dvostruka je knjiga: prozni tekst, koji se oscilirajući na rubu fantastike bavi gorućim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je „Pjesmaricom“, zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.
Radnja priče koja se iznosi na dva različita načina započinje dolaskom pripovjedačice na neimenovan otok. Naslijedivši kuću u gotovo napuštenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se našla nostalgično je idiličan: ruševne kamene kuće, divlji kapari, domaći sir, sunce i vjetar određuju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da će se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suočavanje s vlastitom prošlošću, željama i nadama.
Zajedno s kućom, međutim, pripovjedačica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rođak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluči osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da će joj se ti pismonoše ubrzo vratiti, i to u društvu prilično živopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te počinju pripovijedati fragmente zajedničke prošlosti: ostarjela kazališna družina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima za godina olova – junakinji se na temelju ponuđenih priča teško odlučiti. Na odlasku joj ta čudna skupina objašnjava pravu prirodu njenog novostečenog nasljedstva: uz kuću, ona nasljeđuje i obavezu da ispriča njihovu priču, priču koji nije dobro razumjela.
I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit će je istraživanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadašnjim i sadašnjim srazom bogatstva i bijede, rastuća osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente priče svojih gostiju junakinja će odgovoriti vlastitima, koje će pak – kad se smiri vrtlog koji ju je ponio – gotovo nenamjerno ostaviti u nasljeđe novoj generaciji, za nove pokušaje.
Book #4714
The short novel Entrepreneurs by Mathias Nawrat, one of the most interesting voices of the new generation of German writers, can be situated into the dystopian tradition of the science-fiction genre with elements of social criticism. The story is happening in a well-known world, labeled by the geographical toponym Schwarzwald; however, this world underwent a certain kind of apocalypse – about which nothing is said explicitly, but we guess it had something to do with nuclear power – and the rules of an advanced technocratic society do not function any more, although they are not totally suspended. Through this fragmentary world, where nature, technology and waste interlace and form grotesque figures, roams the protagonist and narrator Lipa, a thirteen-year old girl. With her father and brother she collects different kinds of toxic leftovers while calling this activity entrepreneurship. The life of her family, in unstable balance on the edge of poverty and danger, is approaching the inevitable catastrophe.
Kako jedan pas može sagledati viktorijansko doba? Kakav će stav taj pas zauzeti prema svojoj gospodarici – velikoj engleskoj pjesnikinji, Elizabeth Barrett Browning? Što se događa kada se stvarnoj povijesno-biografskoj građi pristupi iz potpuno fikcionalne perspektive? – To su pitanja što ih postavlja i na njih odgovara kratki roman Flush; biografija. U zaigranom, naizgled neozbiljnom ali vrlo lucidnom, humorističnom i stilski besprijekornom tekstu, Virginia Woolf uspijeva progovoriti o povijesti, društvenim konvencijama i socijalnoj pravdi te do krajnjih granica istražiti mogućnosti uživljavanja u perceptivnu perspektivu životinje.
In this book of stories – with a subtitle: a novel – the author is playing with the science fiction genre, but hanging sheep-stealers is not a genre literature in the narrower sense of the term. Each of twenty texts of the book has a different narrative structure and is related to some problem of contemporary world, pushing chosen topics to possible or impossible extremes. So the obsession with eternal youth leads to the production of GMO people with a gene of snake, who change their skin every year but lose part of their memories in the process; the sudden loss of rare earth elements causes a major technological drawback; a solution for the recycling of plastic waste is achieved by the creation of copyrighted plastic-eating mutants; the idea of general participation in political power (“five minutes of power to everybody”) manifests itself as a travelling parliament-carousel with eight politically correct entrances; in the defrosted Arctic there is a war going on for the resources made attainable by the global warming etc.
All the stories are connected by the environment, a single imaginary world of not-too-distant future, but each has its separate setting and characters, with their interests, perceptions and – what is especially important – voices. The stories are often told through monologues and dialogues, from a somewhat distorted subjective perspective that constantly leaves open possibilities of another interpretation of things.
U novom romanu renomirane književnice Sanje Lovrenčić kustos jednog malenog muzeja, u kojemu se čuvaju „ženske ostavštine“, traži nasljednika nespretno formuliranim oglasom: Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija! Dolazi mu deset kandidata i donosi priče u kojima se zrcale neki od gorućih problema našeg vremena.
U ovom izboru što ga je nakon autoričine smrti priredio njezin suprug objavljeno je šest od osam priča iz knjige „Ponedjeljak ili utorak“ iz 1921., jedine zbirke priča koju je autorica objavila za života. Njima je Leonard Woolf dodao priče koje su u razdoblju između 1922. i 1941. izašle u različitim časopisima, kao i šest dotad neobjavljenih tekstova, te se knjiga može smatrati svojevrsnom antologijom kratke proze V. Woolf.
Premda je dovršila relativno mali broj kratkih priča, Virginia Woolf se za cijeloga svojeg književnog života povremeno vraćala toj formi. Upravo se u kratkim pričama – „Znak na zidu“ iz 1917. i „Park Kew“ iz 1919. – počela baviti formalnim eksperimentima toka svijesti i razvijati impresionističku tehniku pisanja. Mnogi motivi, ključne teme, pa čak i neki likovi njenih romana, poput para Dalloway, nalaze se i u njenim kratkim pričama.
Renowed Croatian poet and short story writer Dorta Jagić offers a series of highly original literary portraits of biblical heroines, drawing on material from the biblical narrative, but also from various other sources. The author gives her heroines imagined personal traits, poetic details of hair, face or gait, and more then an occasional hidden thought, connecting them boldly with contemporary world.
U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje, uz obilje poezije, detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao.
U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.
Ova je knjiga poput jedne od kutijica zagonetne rođakinje Emilije – da biste je otvorili, potrebno je znati tajnu. U njoj je skrivena manja kutija, a u njoj još manja, pa u ovoj još manja… Ako ste spremni poći na snovito putovanje s klasikom makedonske književnosti, Vladom Uroševićem, u svakoj od njegovih osamnaest kutijica pronaći ćete poslasticu – priču o jednom mladiću i njegovoj tajanstvenoj rođakinji Emiliji. Oni će vas upoznati s neobičnim članovima svoje obitelji, koja ratne i poslijeratne zime provodi na „jedinom toplom mjestu na svijetu” – u kuhinji gdje gori vatra u velikoj peći i mirišu posušene kore jabuka. Emilija i njezin zaljubljeni rođak povest će vas u grad kojim lutaju slonovi i u kojem se čuju psi koji zvižde, otključat će vam vrata napuštenog hamama, zajedno ćete loviti jednoroge u gradskom parku, pokušavat ćete otkriti što mačke zaista vide… Pripovjedač u ovoj zbirci fantastičnih priča, koju se može čitati i kao roman, bogatim poetskim jezikom stvara čarobne prostore – uvijek na pragu između sna i zbilje, stvarnog i nestvarnog. U tom svijetu bezgranične slobode i neiscrpne mašte svaki predmet postaje čudesan, a kuće, škole, hoteli, trgovine, parkovi i vlakovi pretvaraju se u poprište začudnih prizora i susreta. „Moja rođakinja Emilija” je poput razglednice iz neke davno zaboravljene ili nestvarne zemlje, s maštovitim markama koje nas podsjećaju na snagu pripovijedanja. „Moja rođakinja Emilija” nesumnjivo je jedno od remek-djela makedonske književnosti, a zasigurno se može ubrojiti i u vrhunce europskog magijskog realizma.
Kratki roman Poduzetnici njemačkog pisca mlađe generacije Mathiasa Nawrata sadrži sve elemente potrebne da ga se upiše u distopijsku tradiciju znanstveno-fantastičnog žanra s elementima društvene kritike. Radnja ovog romana odvija se u nama poznatom svijetu koji je obilježen stvarnim toponimima Schwarzwalda, no taj je svijet pretrpio neku vrstu apokalipse – o kojoj se nikada eksplicitno ne progovara – te u njemu pravila društvenog ustroja uznapredovale tehnološke civilizacije više ne vrijede ali nisu niti potpuno suspendirana. Fragmentiranim prostorom Schwartzwalda unutar kojeg se tehnologija, otpad i priroda isprepliću tvoreći groteskne figure, kreće se protagonistica i pripovjedačica, trinaestogodišnja Lipa. Ona sa svojim ocem i bratom skuplja različite toksične otpatke zaostale nakon industrijskog kraha te ovu svoju djelatnost naziva poduzetništvom. Uz obiteljsku mrežu likova važnu simboličku ulogu igra Dugi Nosonja Timo, Lipin (potencijalni) dečko koji mašta o utopijskom prostoru s one strane Schwartzwalda, kamo na kraju i odlazi. Drugi utopijski prostor koji se u romanu spominje jest topos Novog Zelanda na koji će Lipa otići kad Poduzeće zaradi dovoljan kapital. Nijedno od ovih utopijskih “drugdje” ne realizira se, međutim, tijekom romana.
U ovoj knjizi nagrađivana domaća autorica Sanja Lovrenčić objedinjuje kratke tekstove, uglavnom napisane za potrebe III. programa Hrvatskog radija – emisiju „Riječi i riječi“ – u razdoblju od 2017. do 2022., dodajući im i neke tekstove objavljene na vlastitim web-stranicama. Radi se o mikroprozama – tekstovima duljine jedne do tri autorske kartice – koje dobro korespondiraju s rasponom pažnje suvremenog čitateljstva, a među te kratke prozne fragmente umetnuto je i nekoliko pjesama sličnog sadržaja i atmosfere. U ovim tekstovima, u kojima je često prisutna osebujna ironija, smak svijeta događa se na (gotovo) svakodnevnoj razini, a “druge sitnice” mogu imati neočekivanu dubinu. Književne minijature Sanje Lovrenčić organizirane su u osam cjelina, u kojima se klizi od znanstveno-fantastične fikcije prema gotovo dokumentarističkim ulomcima „iz knjige o stvarnosti“, kojih je sve više prema kraju zbirke; mnogi od tih tekstova na originalan način tematiziraju okolišnu i društvenu problematiku, dočaravajući primjerice svijet koji radi štednje resursa živi svaki drugi dan, grad podijeljen na turizam i beskućništvo, veliki svjetski egzodus dostavljača, strojeve za zaustavljanje vremena, mitska putovanja i metaforičke životinje. Ponekad zabavan, ponekad zamišljen, autoričin glas ostaje beskompromisan u obrani umjetnosti slikanja/igranja riječima i posebno glasan protiv lažne/alternativne književnosti koja (navodno) realistično crta stvarnost, medije i politiku. Knjiga je opremljena crtežima akademske umjetnice Ive Valentić.
Book #5272
Ova zbirka sadrži izbor od sedam priča E. M. Forstera, reprezentativnih za njegovo umijeće pisanja kraćih književnih formi te književno stvaralaštvo uopće. Čitatelji u njima mogu prepoznati teme i motive kojima je bio zaokupljen i u slavnim romanima (Soba s pogledom, Howards End, Put do Indije). Međutim, jedna od priča izdvaja se i tematski i stilski – Stroj se gasi. Jedina je koja se približava žanru znanstvene fantastike i jedina koja je smještena u „daleku” budućnost. Napisana je 1909. godine, a danas nas istovremeno očarava i plaši svojom proročanskom vizijom. Priče su u zbirci labavo povezane fantastičnim elementima; no svima im je zajednička tema odnosa čovjeka prema prirodi. Forster, između ostaloga, na zanimljive načine postavlja univerzalna i vječna pitanja književnosti – o smislu života, odnosu roditelja i djece, odnosu supružnika, nastanku religija, vjerskoj toleranciji, zagrobnom životu i drugima. Kroz nekoliko priča protežu se motivi iz antičke književnosti, osvježeni u kritici edvardijanskog društva. Stalne su to teme Forsterovih djela – ksenofobija, konzervativnost, elitizam, klasna podjela, strog odgoj dječaka, patrijarhalna stega itd. Stroj se gasi i druge priče, u prijevodu Gorana Čolakhodžića, donose hrvatskim čitateljima djelić bogatog opusa E. M. Forstera te predstavljaju poznatog autora u novome svjetlu – onome fantastične književnosti.
In this short novel Michael Ende takes us for a journey across Europe, Asia, Africa, all the way to Hindukush. The story’s protagonist, Cyril Abercomby is an English aristocrat and the son of a 19th century diplomat. In his childhood he follows his father on diplomatic missions and when the father dies, Cyril inherits the family fortune and continues wandering across the globe in a pointless spleen. Although he had been enjoying the luxury of grand hotels and high society ever since his earliest childhood, Cyril is haunted for life by a feeling of non-belonging, of homelessness. But then one day, he finds his home – on a painting. Suddenly his voyages become purposeful: he must find the place depicted on the canvas, no matter the costs. This quest leads him to different atrocities and a final, suicidal, mission: neither dead, nor alive, Cyril finds his home in the space of his own imagination grafted upon a real geographical place. Michael Ende thus develops a dark, but lyrical story on alienation, the power of imagination and the workings of art. His text has been illustrated by the painter Dominik Vuković who visually represented the dark contours of this story that revolves around a painting.
Book #3363
