• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

10,00 

Kuća duhova

U ovom izboru što ga je nakon autoričine smrti priredio njezin suprug objavljeno je šest od osam priča iz knjige „Ponedjeljak ili utorak“ iz 1921., jedine zbirke priča koju je autorica objavila za života. Njima je Leonard Woolf dodao priče koje su u razdoblju između 1922. i 1941. izašle u različitim časopisima, kao i šest dotad neobjavljenih tekstova, te se knjiga može smatrati svojevrsnom antologijom kratke proze V. Woolf.
Premda je dovršila relativno mali broj kratkih priča, Virginia Woolf se za cijeloga svojeg književnog života povremeno vraćala toj formi. Upravo se u kratkim pričama – „Znak na zidu“ iz 1917. i „Park Kew“ iz 1919. – počela baviti formalnim eksperimentima toka svijesti i razvijati impresionističku tehniku pisanja. Mnogi motivi, ključne teme, pa čak i neki likovi njenih romana, poput para Dalloway, nalaze se i u njenim kratkim pričama.

Sanja Lovrenčić Lidija Dujić Ivana Čukelj & Korina Zbukvić , , ,
Podijelite

Format: 13×20
ISBN: 978-953-7760-25-0
Broj stranica: 156
Uvez: meki
Godina izdanja: 2012.

NAGRADA “KIKLOP” 2012. ZA PRIJEVOD

Vjetar huji uz drvored. Stabla se saginju i svijaju na ovu i na onu stranu. Mjesečeve zrake divlje pljuskaju i prolijevaju se u kiši. No zraka svjetiljke pada ravno kroz prozor. Svijeća gori uspravno i mirno. Lutajući kućom, otvarajući prozore, šapćući da nas ne probudi, sablasni par traži svoju radost.

„Tu smo spavali“, kaže ona. A on dodaje, „Bezbrojni poljupci.“ „Buđenje ujutro – “  „Srebro između stabala – “  „Gore – “  „U vrtu – “ „Kad bi došlo ljeto – “ „Zimi snježno doba – “  Vrata se zatvaraju negdje u daljini, lupajući blago poput otkucaja srca.

Bliže prilaze; zastaju na vratima. Vjetar se smiruje, kiša skliže srebro niz staklo. Naše oči se zamračuju; ne čujemo korake pokraj sebe, ne vidimo gospu kako širi svoj sablasni ogrtač. Njegove ruke zakriljuju svjetiljku. „Gledaj,“ on diše. „Čvrsto usnuli. Ljubav na njihovim usnama.“

Naginju se, držeći svoju srebrnu svjetiljku nad nama, gledaju dugo i duboko. Dugo zastaju. Vjetar nasrće pravocrtno; plamen se malo savija. Divlje zrake mjesečine probijaju i pod i zid, sastaju i se ostavljaju mrlje na pognutim licima; zamišljenim licima; licima koja ispituju spavače i traže njihovu skrivenu radost.

„Sigurno je, sigurno, sigurno“, ponosno kuca srce kuće. „Duge godine – “ uzdiše on. „Opet si me našla.“ „Ovdje“, mrmori ona, „spavajući; čitajući u vrtu; smijući se, kotrljajući jabuke na tavanu. Ovdje smo ostavili svoje blago – “ Naginju se, njihovo svjetlo podiže kapke s mojih očiju. „Sigurno je, sigurno, sigurno“, divlje otkucava bilo kuće. Budeći se vičem „Oh, zar je to vaše zakopano blago? Svjetlost u srcu.“