• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige

Hanging Sheep-stealers, a novel

11,00 

In this book of stories – with a subtitle: a novel – the author is playing with the science fiction genre, but hanging sheep-stealers is not a genre literature in the narrower sense of the term. Each of twenty texts of the book has a different narrative structure and is related to some problem of contemporary world, pushing chosen topics to possible or impossible extremes. So the obsession with eternal youth leads to the production of GMO people with a gene of snake, who change their skin every year but lose part of their memories in the process; the sudden loss of rare earth elements causes a major technological drawback; a solution for the recycling of plastic waste is achieved by the creation of copyrighted plastic-eating mutants; the idea of general participation in political power (“five minutes of power to everybody”) manifests itself as a travelling parliament-carousel with eight politically correct entrances; in the defrosted Arctic there is a war going on for the resources made attainable by the global warming etc.

All the stories are connected by the environment, a single imaginary world of not-too-distant future, but each has its separate setting and characters, with their interests, perceptions and – what is especially important – voices. The stories are often told through monologues and dialogues, from a somewhat distorted subjective perspective that constantly leaves open possibilities of another interpretation of things.

A Story about a Rabbit

11,00 

A Story about a Rabbit is one of the very few literary texts for children written by the famous German avant-garde artist Kurt Schwitters. In this playful short tale, the rabbit (who keeps on hopping around the corner even when there is no corner around) goes through a series of metamorphoses: he becomes a bird, a fish, a pig, a hippopotamus, a fly, and even a steamship. In this way, the author shows the road to maturity as a process of role playing; at the same time he explores the possibilities of one of the oldest motives of western art: the metamorphosis as a fundamental premise of artistic creation. Although able to provoke a grown-up reader to serious thought, Schwitters’ story, with its quick pace and fine humour, stays light and accessible to the youngest audience.

 

Age 4-7

Herbarij – priče o biljkama

11,00 

Druga prozna knjiga Jane Prević Finderle, nakon „Mosta od sedre” objavljenog u ovoj biblioteci 2019., nastaje i kao nastavak i kao svojevrsna suprotnost autoričinu prvijencu. Nastavak, jer se i dalje radi o kratkim prozama nadahnutim osobnim doživljajima, pisanim na jednostavan i neposredan način; suprotnost, jer je „Most od sedre” bio posvećen putovanjima i susretima, to jest horizontalnom kretanju kroz prostor, dok je „Herbarij”, koji govori o životu bilja i o najbliskijim ljudima, usmjeren vertikalno – kretanje kroz prostor zasjenjeno je kretanjem kroz vrijeme. Jer svaki, pa i ovaj herbarij, između ostalog je i knjiga sjećanja.

Naše doba, čini se, pojačava osjetljivost za zeleni svijet, čija ugroženost postaje sve očitija. No osjetljivost Jane Prević Finderle za raslinje nije stvar suvremenih trendova, iako se potreba za stvaranjem herbarija od riječi možda javlja i pod utjecajem sve jače opće svijes-ti o važnosti zelenila u doba klimatskih promjena. Autorica ove knjige od najranije dobi živi u bliskoj povezanosti s biljkama, stoga može govoriti o njima iz posve osobne, gotovo lirske perspektive, autentičnim jezikom jednostavne prisnosti. U prvom planu joj nije nikakva općenita problematika kao ni botaničko znanje – iako mnogim znanjima očito raspolaže – nego osobni pojedinačni doživljaj, neki pomak, neko otkriće, neko malo čudo, poput onih na koja joj u doba adolescentskog spleena skreće pažnju njezina teta Mirjana kad joj govori o žiru i hrastu. (S.L.)

 

Book #4550

Courts of Heaven and Waters of Earth

11,00 

In this book the author, who has already addressed the folklore heritage in various ways, created a vision of a lost world, the customs and beliefs of an ancient people “who herded cattle, spoke some Proto-Slavic language and did not use the alphabet”. Although based on contemporary ethnological knowledge, the stories collected in this book are told in a personal, poetic style, in different voices that seem to appear before readers from the depths of time and guide them through their universe. Portions of ancient folk songs that reflect fragments of forgotten beliefs are also woven into the author’s text. (Anita Peti-Stantic)

Intended for children over 12 and adults.

Herbarium – Stories of Plants

11,00 

Jana Prević Finderle’s “Herbarium” could both be seen as a follow-up to her debut “The travertine bridge”, published in 2019, and its sheer opposite. One could argue that it’s a follow-up, because it is a book of short prose inspired by the author’s own experiences, delivered in a simple and direct way – and that it’s an opposite, as “The travertine bridge” was dedicated to travels and encounters, a horizontal motion through space, while “Herbarium”, a book about the lives of plants and the people closest to the author, focuses on travelling vertically, through time. For every herbarium, including Jana’s, is a book of memories. It seems that we live in times of increased sensitivity for the green world that surrounds us, a world that is getting more endangered with every day. But Jana’s soft spot for plantlife isn’t a result of any trend, although the need to create a herbarium made of words could have been influenced by the increasing eco-awareness in times of global warming. This author has, since early childhood, been living her life in close connection to plantlife, which enables her to talk about it from a personal, almost lyrical, perspective. Her authentic language depicts a simple closeness. The focus doesn’t lie on a problem or on the author’s knowledge of botany – which she clearly has – but rather on her personal experiences, her discoveries, little miracles she encounters, like the ones where her aunt Mirjana, in Jana’s adolescent days of spleen, tells her about an acorn and an oak.

Pisma iz Švedske, Norveške i Danske

12,00 

„Pisma napisana za kratkog boravka u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj“, najpopularnija knjiga Mary Wollstonecraft za njezina života, neobična su i dojmljiva mješavina putopisa, ispovjedne proze i razmatranja o društvu i ljudima, iz pera autorice čuvene „Obrane ženskih prava“ iz 1792., knjige u kojoj se prvi put javno zastupa mišljenje da žene nisu po prirodi gluplje od muškaraca te da im treba omogućiti da se obrazuju.Dvadeset pet pisama sabranih u ovoj knjizi Mary Wollstonecraft je napisala čovjeku zbog kojega je pokušala počiniti samoubojstvo, no s kojim sad pokušava obnoviti ljubav istražujući po Skandinaviji što se dogodilo s njegovim trgovačkim brodom i vrijednim teretom sumnjiva porijekla. Taj put, na koji autorica kreće sa svojom jednogodišnjom kćeri i njenom dadiljom, prava je avantura za ono doba, a u pismima koja o njemu svjedoče pretapaju se prizori netaknute prirode sjevera i emocionalna drama iznevjerene žene i majke, s razmatranjima o društvu i odjecima značajnih događaja – poput Francuske revolucije – kojima je sama svjedočila.

Riba-škorpion

12,00 

U biblioteci „U prvom licu“ donosimo prvi hrvatski prijevod knjige švicarskog pisca Nicolasa Bouviera „Riba-škorpion“, knjigu koja među frankofonim ljubiteljima knjiga o putovanjima ima kultni status. Na razmeđi putopisa, dnevnika i romana, knjiga govori o višemjesečnom autorovom boravku na Šri Lanki. Taj otok magije, teške klime, letargije i ludih boja postaje za mladog putnika mjesto poniranja u vlastitu nutrinu, promatranja kukaca, čudnih susreta – a plava soba svratišta u kojemu boravi taj samotnjak pretvara se u svojevrsni inkubator iz kojega će, dosegnuvši dno, opet izroniti u život, preobražen u pripovjedača.

Pisma supruzi 1914.–1917.

12,00 

“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.

Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih

12,00 

Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.

Moj život s Josephom Conradom

12,00 

Jednostavne i neposredne rečenice Jessie Conrad dozivaju pred čitatelja lik njenog supruga, jednog od najvećih pisaca engleske književnosti 20. stoljeća: nervozan, pomalo čudak, na svoj način privržen obitelji, iznad svega zaokupljen književnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piščevu ženu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i štedi, dočekuje goste, podiže djecu, na sve moguće načine izlazi na kraj sa stvarnošću umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domaćice i majke izdiže je, međutim, sam čin pisanja. Odvaživši se da zabilježi ovo intimno svjedočanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru riječi te se i sama pretvara u autoricu.

Mali rječnik biblijskih žena

12,00 

U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje, uz obilje poezije, detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao.

U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.

 

Poduzetnici

12,00 

Kratki roman Poduzetnici njemačkog pisca mlađe generacije Mathiasa Nawrata sadrži sve elemente potrebne da ga se upiše u distopijsku tradiciju znanstveno-fantastičnog žanra s elementima društvene kritike. Radnja ovog romana odvija se u nama poznatom svijetu koji je obilježen stvarnim toponimima Schwarzwalda, no taj je svijet pretrpio neku vrstu apokalipse – o kojoj se nikada eksplicitno ne progovara – te u njemu pravila društvenog ustroja uznapredovale tehnološke civilizacije više ne vrijede ali nisu niti potpuno suspendirana. Fragmentiranim prostorom Schwartzwalda unutar kojeg se tehnologija, otpad i priroda isprepliću tvoreći groteskne figure, kreće se protagonistica i pripovjedačica, trinaestogodišnja Lipa. Ona sa svojim ocem i bratom skuplja različite toksične otpatke zaostale nakon industrijskog kraha te ovu svoju djelatnost naziva poduzetništvom. Uz obiteljsku mrežu likova važnu simboličku ulogu igra Dugi Nosonja Timo, Lipin (potencijalni) dečko koji mašta o utopijskom prostoru s one strane Schwartzwalda, kamo na kraju i odlazi. Drugi utopijski prostor koji se u romanu spominje jest topos Novog Zelanda na koji će Lipa otići kad Poduzeće zaradi dovoljan kapital. Nijedno od ovih utopijskih “drugdje” ne realizira se, međutim, tijekom romana.

Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost

12,00 

U novom romanu renomirane književnice Sanje Lovrenčić kustos jednog malenog muzeja, u kojemu se čuvaju „ženske ostavštine“, traži nasljednika nespretno formuliranim oglasom: Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija! Dolazi mu deset kandidata i donosi priče u kojima se zrcale neki od gorućih problema našeg vremena.

Puna vreća laži i drugi igrokazi

12,00 

Puna vreća laži, knjiga igrokaza nastalih prema šest priča iz hrvatske folklorne baštine, svojevrsni je parnjak Noine mačke, nagrađene knjige igrokaza što ih je Sanja Lovrenčić napisala prema motivima iz svjetske folklorne baštine. Obje se kreću prepoznatljivim bajkovitim terenom, grade krhke scenske kuće za snalažljive osobenjake sposobne uspostaviti kontakt između razmaknutih svjetova. Događa se pritom da već i naša prisjećanja na stare priče koje smo nekoć čuli postaju djelatan mehanizam koji stvara dekor začudnoga i proizvodi kazalište prošlosti.

Kako se spasio Wang Fo

12,00 

Kako se spasio WangFo (Comment Wang-Fo fut sauvé) jedan je od malobrojnih tekstova što ih je za djecu napisala slavna francuska spisateljica Marguerite Yourcenar. Smještajući radnju u staru Kinu te uzimajući za glavnog lika slikarskog majstora Wang-Foa, Yourcenar na sebi svojstven maštovito-slikovit način postavlja neka od osnovnih pitanja ljudske egzistencije ali i umjetničkog stvaralaštva. Wang-Fo kao tragatelj za estetskim iskustvom odbacuje materijalni svijet i priznanje, ali njegov kasniji susret s carem pokazujem u kako su umjetnička djela ipak uvijek o svijetu i u svijetu.