U svojoj “životinjskoj” verziji poznate Andersenove priče Melita Kraus pripovijeda o kujici koja ostaje bez svog starog gospodara i doma. Lili luta pustim gradom u božićnoj noći, sve dok se, promrzla i iscrpljena ne šćućuri ispred nekih vrata. No ovog Božića vrata se otvaraju, a iza njih je očekuje dobrodošlica…
Priča o djevojčici koja očarana cirkuskim predstavama zamišlja sebe kao djevojčicu iz cirkusa. Vozi se u cirkuskoj kućici, zamišlja sebe u predstavama, druži se s cirkusantima i cirkuskim životinjama… Napokon povjerava mami svoj san o cirkusu, mama joj tumači kako svega toga ima i u drugim zanimanjima – postoje veterinari, novinari, muzičari, učitelji… Irena uči i odrasta, no njen stari san o cirkusu malo pomalo… prestaje biti san.
Idući ženskom stranom hrvatske književnosti Lidija Dujić slaže koncizan i zanimljiv pregled izabranog segmenta domaće književne povijesti. Ocrtava sociološke krokije hrvatskih književnica, iznosi kratke karakterizacije, uzgred problematizirajući ženski geto didaktičke i dječje književnosti. Analizirajući i ponovno vrednujući neka djela, prihvaćena pod etiketom „ženske književnosti“, autorica dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, ne štiteći se krinkom autoriteta znanstvene objektivnosti – pišući u prvom licu. Knjiga se temelji na njezinoj doktorskoj disertaciji, no nije namijenjena samo stručnoj nego i široj publici.
“Nemirni mir” profesora Renea Lovrenčića govori o dva desetljeća povijesti svijeta, od završetka jednog do početka drugog golemog krvoprolića. Ona nije tek faktografsko-kronološka naracija o zbivanjima, nego istraživanje o sudbonosnim fenomenima i procesima koji su obilježili to doba velikih nada, razočaranja i bojazni, vidovitih predviđanja i teških zabluda, ispravnih i promašenih kalkulacija. Po mnogo čemu je podsjećalo na dva desetljeća uoči I. svjetskog rata, no donijelo je i neočekivane novosti: prijetnju socijalne revolucije, moćan val antikolonijalnih pokreta, najveću ekonomsku krizu, fašizam i totalitarne diktature. U tom velikom, vrlo složenom i na različite načine povezanom spletu zbivanja čitatelj će naći razloge za dosad najveći od svih ratova, čiji brojni tragovi još uvijek žive.
Autor bazira tekst na obilnoj građi – izvorima i literaturi: britanskoj, francuskoj, ruskoj, njemačkoj i američkoj. Koristeći se uglavnom stranim izvorima, autor iznosi i vlastite sudove, ocjene i primjedbe. Do njih je došao godinama radeći kao profesor odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je bio voditelj katedre za opću (svjetsku) povijest Novog vijeka. Zbog interesa za tu temu često je držao kolegije upravo o rečenoj tematici, a nastavio se njome baviti i u mirovini.
Puna vreća laži, knjiga igrokaza nastalih prema šest priča iz hrvatske folklorne baštine, svojevrsni je parnjak Noine mačke, nagrađene knjige igrokaza što ih je Sanja Lovrenčić napisala prema motivima iz svjetske folklorne baštine. Obje se kreću prepoznatljivim bajkovitim terenom, grade krhke scenske kuće za snalažljive osobenjake sposobne uspostaviti kontakt između razmaknutih svjetova. Događa se pritom da već i naša prisjećanja na stare priče koje smo nekoć čuli postaju djelatan mehanizam koji stvara dekor začudnoga i proizvodi kazalište prošlosti.
Prvi put pred očima javnosti, djevojački dnevnik Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. do svojih zaruka u ljeto 1891., otkriva njene sanjarije o ljubavi, pisanju, domovini – i njen književni talent.
„Pisma napisana za kratkog boravka u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj“, najpopularnija knjiga Mary Wollstonecraft za njezina života, neobična su i dojmljiva mješavina putopisa, ispovjedne proze i razmatranja o društvu i ljudima, iz pera autorice čuvene „Obrane ženskih prava“ iz 1792., knjige u kojoj se prvi put javno zastupa mišljenje da žene nisu po prirodi gluplje od muškaraca te da im treba omogućiti da se obrazuju.Dvadeset pet pisama sabranih u ovoj knjizi Mary Wollstonecraft je napisala čovjeku zbog kojega je pokušala počiniti samoubojstvo, no s kojim sad pokušava obnoviti ljubav istražujući po Skandinaviji što se dogodilo s njegovim trgovačkim brodom i vrijednim teretom sumnjiva porijekla. Taj put, na koji autorica kreće sa svojom jednogodišnjom kćeri i njenom dadiljom, prava je avantura za ono doba, a u pismima koja o njemu svjedoče pretapaju se prizori netaknute prirode sjevera i emocionalna drama iznevjerene žene i majke, s razmatranjima o društvu i odjecima značajnih događaja – poput Francuske revolucije – kojima je sama svjedočila.
Šest novih igrokaza što ih je prema pričama iz svjetske folklorne baštine priredila Sanja Lovrenčić kratki su, komunikativni i duhoviti predlošci za dječju scensku igru. I odraslima je zanimljivo saznati zašto mačke sjede na kućnom pragu i kakve to veze ima s Noinom Arkom, jesu li sve ptice na početku zaista bile bijele, odakle potječe i što označava izraz staviti soli na rep…
Zanimljive su i didaskalije koje prate igrokaze u ovoj zbirci. Osim uobičajenih i očekivanih informacija o ponašanju lika, načinu obraćanja ili mizansceni, u njima nalazimo i sasvim konkretne scenske prijedloge, a oni su pak bili poticaj za dodatne uredničke naputke o mogućnostima i smjerovima scenskih uprizorenja.
In the second part of the trilogy by Sanja Lovrenčić the separated lovers Tisya and Arne travel and go through various ordeals.
Tisya is consciously trying to reach the sea, the White Town, the only place from where the ships still sail to the North. But her journey is long, leading her through the wilderness of the Dividing Chain, where she sees, for the first time, Those-Who-Yell-Together. With the help of the salt trader Margan she arrives in the Stone Cells, where she has some strange experiences and then travels on, further down the Yalma coast, where fires of danger are already burning…
At the same time Arne is with the remnants of the northern army of King Gurna, struggling through dangerous underground paths, where the mirror-people Vodjani lurk with their mirages; he does not know that at the end of this road another shore awaits him…
U drugom dijelu trilogije „Zmije Nikonimora : Put do mora” razdvojeni ljubavnici, sviračica Tisya i graditelj Arne, putuju, prolazeći kroz razne kušnje. U susretu s različitim ljudima i drugim bićima otkrivaju ponešto o svijetu i o sebi.
Tisya svjesno ide prema moru, prema Bijelome Gradu iz kojega jedino još polaze brodovi ka sjeveru. No put od Utočišta do Grada je dug, vodi je divljim krajevima Razdjelnog Vijenca s kojega će prvi put vidjeti one-koji-viču-zajedno. U pratnji trgovca solju Margana stići će do Kamenih Izbi i krenuti dalje, obalom Yalme, gdje se već pale vatre za uzbunu…
Arne se za to vrijeme zajedno s ostacima vojske sjevernjačkog kralja Gurne probija opasnim putovima podzemlja, gdje vrebaju zrcalni vodjani sa svojim opsjenama, i ne zna da na kraju puta i njega čeka još jedna obala.
In this book the author, who has already addressed the folklore heritage in various ways, created a vision of a lost world, the customs and beliefs of an ancient people “who herded cattle, spoke some Proto-Slavic language and did not use the alphabet”. Although based on contemporary ethnological knowledge, the stories collected in this book are told in a personal, poetic style, in different voices that seem to appear before readers from the depths of time and guide them through their universe. Portions of ancient folk songs that reflect fragments of forgotten beliefs are also woven into the author’s text. (Anita Peti-Stantic)
Intended for children over 12 and adults.
Sanja Lovrenčić, autorica koja se već na različite načine bavila folklornom baštinom, u ovoj je knjizi stvorila viziju jednog nestalog svijeta, običaja i vjerovanja nekih davnih ljudi „koji su gonili stoku, govorili nekim praslavenskim jezikom i nisu se služili pismom“. Premda utemeljene na suvremenim etnološkim spoznajama, priče skupljene u ovoj knjizi ispričane su osobnim, poetskim stilom, u njima se javljaju različiti glasovi koji kao da izranjaju pred čitatelja iz dubine vremena i vode ga svojim životnim putovima. U autorski tekst utkani su i ulomci drevnih narodnih pjesama u kojima se zrcale krhotine zaboravljenih vjerovanja.
Knjiga sadrži i originalnu stolnu igru „Rusalka“ koju je osmislio i dizajnirao Sven Nemet.
Kad stigneš kasno… dočekaju te mrvice i malo čaja na dnu čajnika. Igre koje nisu tvoje omiljene igre. Poslovi koji nisu tvoji omiljeni poslovi. Ali uvijek i poneka mala pustolovina. A kad padne noć, mjesec i zvijezde pokazat će ti kako se može prirediti svečanost – ako ih znaš vidjeti i čuti…
Slikovnica za laku noć, s čijim se glavnim likom poistovjećuju mnoga djeca. Maštovite ilustracije doprinose dojmu zaigranosti i male čarolije koja čeka u dnu svakidašnjih događanja.
Knjiga ‘Životi trubadura’ Sanje Lovrenčić donosi biografske tekstove anonimnih autora iz 13. i 14. stoljeća koji su se bavili životima trubadura.
Srednjovjekovni biografski tekstovi o trubadurima vrlo su staro svjedočanstvo o zanimanju što su ga kod suvremenika pobuđivali životi umjetnika. U vrijeme kad su se pisali samo životopisi svetaca i značajnih vladara, pjesnici su jedina skupina ljudi kojoj se također posvećuje takav napor. Njihove biografije pisane su na jeziku čije je jedno od imena u srednjem vijeku bilo ‘lenga d’oc’ te se danas najčešće naziva okcitanskim, a smatra se prvim književnim europskim jezikom nakon antike.
