Berlinsko djetinjstvo oko 1900.
10,00 € × 1 Ukupno : 10,00 €
Na dan kada je odlučila postati dimnjačarka, Alma počinje istraživati krovove i dimnjake kuća. Pri tome će naići na neočekivane stvari, upoznati neobične likove i doći do iznenađujućih otkrića. Ova zaigrana i originalna priča povesti će mlade čitatelje u simpatičnu i uzbudljivu avanturu.
Over the last few decades Walter Benjamin has become one of the most prominent names in the humanities: considering definitions of modernity, film theory, philosophy of history, cultural studies or criticism of canonical literary texts, his work can hardly be avoided. This is brought about by Benjamin’s broad interests and lucidity, but also by his awareness of the fact that cultural theory or philosophy always implies an act of writing. His penchant towards the use of metaphor, image, allusion rather than systematical argumentation and his insistence on a purified stile rather than a strict composition make Benjamin’s texts – that always place themselves between philosophy and literature – a field of knowledge that never allows an unambiguous interpretation. In his Berlin Childhood around 1900 the dominant element is precisely this ‘surplus’ of literature; applying an autobiographical discourse, Benjamin creates a lyrical picture of his childhood in a rich bourgeois family from Berlin. Nevertheless, this seemingly personal thematic becomes a historically relevant document that bears witness to the life and culture of the big city, evoking a great number of social and philosophical issues: the constitution of subject through memory, the shadow of class struggle, the possibility of objective historical representation, the relation between modernism and messianism. Starting from a specific literary genre, Berlin Childhood around 1900 amplifies the tension between philosophy and literature, the tension that makes them both possible: thus Benjamin anticipates some of the most important themes and techniques of post-structuralism, and stays as modern as ever.
Walter Benjamin postao je tijekom zadnjih desetljeća jedno od ključnih imena humanistike. Krećemo li se područjem proučavanja moderniteta, statusa umjetničkog djela, filmske teorije, filozofije povijesti, teorije popularne kulture ili kanonske književnosti, teško da ćemo moći zaobići njegovo ime. Ovakva je situacija s jedne strane odraz širine njegovih interesa te lucidnosti s kojom je o odabranim temama pisao. S druge je strane ona odraz Benjaminove svijesti o tome kako baviti se filozofijom ili kulturalnom teorijom uvijek prvenstveno znači baviti se pisanjem. Sklonost da se izražava metaforom, slikom ili aluzijom prije nego sistematičnom argumentacijom te inzistiranje na minucioznom stilu prije nego na strogosti izlaganja, čine Benjaminove tekstove – koji se uvijek smještaju između filozofije i književnosti – područjem povlaštenog znanja te nikad ne dopušta njihovo jednoznačno ili konačno dešifriranje. U Berlinskom djetinjstvu oko 1900. upravo je ovaj “ostatak književnosti” dominantan element; Benjamin se u ovom tekstu vraća autobiografskom diskursu te pruža lirsku viziju djetinjstva na prijelazu stoljeća u bogatoj berlinskoj obitelji. Međutim, ova naizgled partikularna i osobna tema, osim što lucidno svjedoči o velegradskoj kulturi navedenog razdoblja te već samim time tvori povijesno izrazito zanimljiv tekst, istovremeno dodiruje, evocira, i naznačava niz filozofskih i socijalnih tema: pitanje konstituiranja i brisanja subjekta kroz sjećanja, sjenu klasnih nepravdi, mogućnost pravedne reprezentacije povijesnog trenutka te odnos mesijanizma i modernosti. Krećući od literarnog žanra, Berlinsko djetinjstvo oko 1900. radikalno utjelovljuje tenziju koja se pojavljuje između književnosti i filozofije te čini obje mogućima. Benjamin time anticipira i jednu od ključnih tema poststrukturalističkog pokreta te ostaje modernji nego ikad.
Kratki roman Poduzetnici njemačkog pisca mlađe generacije Mathiasa Nawrata sadrži sve elemente potrebne da ga se upiše u distopijsku tradiciju znanstveno-fantastičnog žanra s elementima društvene kritike. Radnja ovog romana odvija se u nama poznatom svijetu koji je obilježen stvarnim toponimima Schwarzwalda, no taj je svijet pretrpio neku vrstu apokalipse – o kojoj se nikada eksplicitno ne progovara – te u njemu pravila društvenog ustroja uznapredovale tehnološke civilizacije više ne vrijede ali nisu niti potpuno suspendirana. Fragmentiranim prostorom Schwartzwalda unutar kojeg se tehnologija, otpad i priroda isprepliću tvoreći groteskne figure, kreće se protagonistica i pripovjedačica, trinaestogodišnja Lipa. Ona sa svojim ocem i bratom skuplja različite toksične otpatke zaostale nakon industrijskog kraha te ovu svoju djelatnost naziva poduzetništvom. Uz obiteljsku mrežu likova važnu simboličku ulogu igra Dugi Nosonja Timo, Lipin (potencijalni) dečko koji mašta o utopijskom prostoru s one strane Schwartzwalda, kamo na kraju i odlazi. Drugi utopijski prostor koji se u romanu spominje jest topos Novog Zelanda na koji će Lipa otići kad Poduzeće zaradi dovoljan kapital. Nijedno od ovih utopijskih “drugdje” ne realizira se, međutim, tijekom romana.
The short novel Entrepreneurs by Mathias Nawrat, one of the most interesting voices of the new generation of German writers, can be situated into the dystopian tradition of the science-fiction genre with elements of social criticism. The story is happening in a well-known world, labeled by the geographical toponym Schwarzwald; however, this world underwent a certain kind of apocalypse – about which nothing is said explicitly, but we guess it had something to do with nuclear power – and the rules of an advanced technocratic society do not function any more, although they are not totally suspended. Through this fragmentary world, where nature, technology and waste interlace and form grotesque figures, roams the protagonist and narrator Lipa, a thirteen-year old girl. With her father and brother she collects different kinds of toxic leftovers while calling this activity entrepreneurship. The life of her family, in unstable balance on the edge of poverty and danger, is approaching the inevitable catastrophe.
U biblioteci posvećenoj poeziji objavljujemo zbirku dansko-američke autorice Cindy Lynn Brown, u prijevodu Miše Grundlera. Knjiga suvremene motivike i originalne jezične invencije izazvala je niz pohvalnih reakcija danske književne kritike. Nadamo se da će i u Hrvatskoj izazvati interes čitatelja i kritičara.
A collection of poems by Danish-American author Cindy Lynn Brown, translated into Croatian by Mišo Grundler. Contemporary issues, original concept and innovative poetic language of the book were welcomed by the Danish literary critics.
Fabula romana “Calluna vulgaris” slijedi dvije linije događanja u životu novinara i filmskog kritičara Giuliana Spattole – profesionalnu i privatno-ljubavnu (glavni bi junak rekao: po uzoru na klasični holivudski filmski stil). Obje se zasnivaju na gotovo tipičnim pokretačkim motivima – intrigi, borbi za napredovanje pa i slavu s jedne strane, te ljubavnom trokutu i femme fatale s druge. Iovinellijev se roman čita kao zabavnu i intrigantnu knjigu, ali i kao ozbiljan pokušaj da se osmisli osobnu egzistenciju te naizgled potpuno apokaliptičnu novonastalu kulturnu situaciju. No, kao što Giulianov učitelj De Marchis kaže: “Smak svijeta je samo optička varka koju svaka generacija doživi prije nego umre.”
Nova zbirka poezija Lidije Dujić sadrži pjesme što ih je autorica pisala tijekom 2014. i 2015. godine (uz potporu Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaranja) Pjesme su povezane u cikluse Uzgajivači leda, Vrijeme pustinje, Tanjur plime, Kolotrazi & plodoredi te Bunker anđela.
Autorska slikovnica Pike Vončine svoje će male čitatelje upoznati s tetom Hildom, simpatičnom i znatiželjnom kokoši koja kreće na putovanje po svijetu. Njene pustolovine autorica dočarava i slikom i riječju – tj. razglednicama koje teta Hilda šalje svojim zabrinutim prijateljicama iz kokošinjca. Upoznajemo tako puža koji zna sve, tri sestre bubamare, najsjeverniji sjever, središte svijeta, zemlju ružičastih tulipana, gusarskog kralja Gripibalda i brojne druge likove i čarobne krajeve. I u ovoj slikovnici Pika Vončina povezuje tekst i ilustraciju u organsku cjelinu, što daje osobitu kvalitetu njezinom radu. Putovanje tete Hilde odlikuje se svježinom i autentičnom invencijom te zrači toplinom, a mala likovna iznenađenja odvode dijete-čitatelja u jedan vrlo poseban svijet.
Balansirajući neprekidno između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, Vješanje kradljivaca ovaca uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.
In this book of stories – with a subtitle: a novel – the author is playing with the science fiction genre, but hanging sheep-stealers is not a genre literature in the narrower sense of the term. Each of twenty texts of the book has a different narrative structure and is related to some problem of contemporary world, pushing chosen topics to possible or impossible extremes. So the obsession with eternal youth leads to the production of GMO people with a gene of snake, who change their skin every year but lose part of their memories in the process; the sudden loss of rare earth elements causes a major technological drawback; a solution for the recycling of plastic waste is achieved by the creation of copyrighted plastic-eating mutants; the idea of general participation in political power (“five minutes of power to everybody”) manifests itself as a travelling parliament-carousel with eight politically correct entrances; in the defrosted Arctic there is a war going on for the resources made attainable by the global warming etc.
All the stories are connected by the environment, a single imaginary world of not-too-distant future, but each has its separate setting and characters, with their interests, perceptions and – what is especially important – voices. The stories are often told through monologues and dialogues, from a somewhat distorted subjective perspective that constantly leaves open possibilities of another interpretation of things.
The first picture book written and illustrated by the young, but already renowned visual artist Ivan Tudek. His story about a harmonious world, disturbed by the intrusion of a howling bear, is told in a visual style inspired by comic books, in black and white (the picture book may also be used as coloring book).
Age: 4-6
Ovim naslovom naklada Mala zvona u svoju seriju visokokvalitetnih slikovnica uvrštava prvo djelo mladog autora Ivana Tudeka, akademski školovanog likovnog umjetnika, koji dosad još nije objavljivao. Lija lijepo pjeva njegova je autorska slikovnica koju smo izabrali zbog originalnosti, čistog autorskog stila, ludičke kvalitete i primjerenosti najmlađim čitateljima kojima je namijenjena. Tudekova je slikovnica odlikuje se jednostavnom no sugestivnom likovnošću, stripovske je inspiracije, narativno originalna i duhovita te komunikativna, a sadrži i diskretnu poruku o miroljubivim načinima izlaženja na kraj s problemima koji nastaju suživotom različitih.
U svojemu nastojanju da izdanjima namijenjenima djeci promiče multikulturalnost i toleranciju, naklada Mala zvona uvrstila je u program staru židovsku legendu u redakciji Melite Kraus. Biće iz židovskog folklora, Golem, poslužilo je tijekom stoljeća kao inspiracija brojnim židovskim i nežidovskim autorima. Melita Kraus, autorica naše slikovnice, pripovijeda riječju i slikom svoju verziju priče namijenjenu djeci, te lakim potezima dočarava praški geto, u kojemu u trenutku pogibelji oživljuje mistični Golem. Autoričin likovni izraz, nadahnut elementima židovske tradicije, zajedno s njezinim jednostavnim rečenicama, gradi pomaknutu, nadrealnu atmosferu u kojoj ne manjkaju ni humoristične epizode. Njezina priča o Golemu uokvirena je pričom o dječaku koji se izgubio obilazeći ulice starog Praga s roditeljima te mu zagonetni pripovjedač pokušava pomoći.
Kako se spasio Wang–Fo (Comment Wang-Fo fut sauvé) jedan je od malobrojnih tekstova što ih je za djecu napisala slavna francuska spisateljica Marguerite Yourcenar. Smještajući radnju u staru Kinu te uzimajući za glavnog lika slikarskog majstora Wang-Foa, Yourcenar na sebi svojstven maštovito-slikovit način postavlja neka od osnovnih pitanja ljudske egzistencije ali i umjetničkog stvaralaštva. Wang-Fo kao tragatelj za estetskim iskustvom odbacuje materijalni svijet i priznanje, ali njegov kasniji susret s carem pokazujem u kako su umjetnička djela ipak uvijek o svijetu i u svijetu.
