Nova knjiga Sanje Lovrenčić sadrži tekstove napisane tijekom višegodišnjeg razdoblja, nakon njezine zbirke pjesama Noćno doba (2009. Zbirka sadrži osamdesetak pjesama slobodne forme povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.
New poetry collection by Sanja Lovrenčić.
still life: frozen begonias
brush captures the moment:
the stem still looks solid
ice in its heart makes it
apparently alive
while the sun is shining fervently
upon deep-frozen world
you see in the background:
someone left open
the veranda door
in the coldest night
malicious master painter in the picture
on a piece of auxiliary something
delivery box perhaps in which arrived
everything that’s crammed in the corner
is painting the rotting the gray the weary
plants as they will be
in only a few hours –
but not yet
Nova zbirka Aide Bagić sadrži pedesetak, što dužih, što kraćih pjesama koje su nastajale tijekom višegodišnjeg razdoblja, nakon njezine zapažene zbirke pjesama Ako se zovem Sylvia (2007.). Baveći se sjećanjima, svakodnevicom, „zvucima vlastite unutrašnjosti“, autorica se u prvom redu bavi pjesničkim jezikom, nadovezujući se na pjesnike eksperimentatore poput Ivana Slamniga i Anke Žagar. Od elemenata izgubljenih sjećanja, privatnih uspomena i privatnih fikcija, fragmenata bajki, preobraženih krhotina svakidašnjice, Aida Bagić stvara koherentan poetski svijet, potvrđujući ga uvijek iznova kao jedinu krhku mogućnost pripadanja.
The new collection of poems by Aida Bagić was created during a period of several years, following her acclaimed book If my name is Sylvia (2007). Dealing with memories, everyday life, “sounds of her own interior”, the author is primarily concerned with poetic language, referring back to Croatian poets experimenters like Ivan Slamnig and Anka Žagar. Out of the memories, fragments of fairy tales, transformed shards of everyday life, Aida Bagić creates a coherent poetic world, affirming it again and again as the only fragile possibility of belonging.
Pjesnička zbirka Stele Vicotra Segalena – jedno od klasičnih djela francuskog modernizma – prvi put u integralnom obliku u hrvatskom prijevodu, s novim kaligrafijama i prijevodom kineskih epigrama.
Otada je putovala i selila se sa mnom, u užurbanosti života značila usporavanje. Možda je dio čarolije bio i u ljepoti tog engleskog izdanja, opremljenog reprodukcijama umjetničkih djela iz vremena kad je pisala Dorothy Wordsworth, slikama koje pozivaju na zaustavljanje, kao što i dnevnički tekst, tanak trag živoga vremena tih davno umrlih ljudi, poziva na maštanje. Međutim, ne radi se o bilo kojem vremenu ni o bilo kojim ljudima. Dorothy Wordsworth živjela je među pjesnicima, njezini zapisi bacaju intimno svjetlo na svijet prve generacije engleskih romantičara, a njezini dnevnički motivi skriveno, ali trajno odjekuju u pjesmama njezinoga brata Williama Wordswortha i njegovog prijatelja Samuela Taylora Coleridgea. No ni to nije najdublji razlog moje trajne očaranosti ovim tekstom. Bilješke Dorothy Wordsworth iz godina “priprostog života i sjajnih misli”, njezino postavljanje na istu razinu pečenja kruha i bavljenja pjesništvom, njezin meditativan pristup prirodi, sve to ispod površinske suzdržanosti daje naslutiti umjetničku osjetljivost jedne neobične žene za koju je življenje i pisanje bilo tijesno povezano, premda se nikad nije htjela “izdavati za pisca “.
“Istančanošću verbalnog tkiva, sjenovitošću pobuđenih slika, hermetičnošću naslućenih značenja, Sanja Lovrenčić ostvarila je izdvojen, apartan literarni prostor, individualni otočić u arhipelagu suvremenoga hrvatskog pisma…
Stanoviti neoromantičarski ton probija iz naizgled klasicistički organizirane sekvence, ali gospodarska distanca možda je najprikladnija maska za artikulaciju prigušenog krika.” (Tonko Maroević)
