poezija

U zbirci pjesama „Dormitorij“ Lidija Dujić dograđuje i dosljedno razvija pjesnički univerzum koji je kao autorica skicirala u tri dosad objavljene zbirke poezije. Izdvajajući i očuđujući neke izabrane trenutke, pretvarajući bljeskove stvarnosti u promišljenu jezičnu strukturu, autorica stvara originalne i meditativne pjesničke kolaže, uz jasnu svijest o poeziji kao ne-običnom govoru. Njezino pjesništvo, koje bi se konvencionalno moglo nazvati intimističkim, zapravo je širokoga tematskog raspona, te se u njemu izdvojene osobne impresije nerijetko i efektno povezuju s problematikom iz šire sfere društvenog i umjetničkog svijeta (s osobitim interesom za žensku stranu tog svijeta), a u tim se jukstapozicijama i kontrastima nerijetko može naići i na dah fine ironije.

Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju crteži akademskog umjetnika Dominika Vukovića.

Treća zbirka pjesama Luke Mavretića, kojoj je radni naslov bio „Stanice”, temelji se na konceptu „unutarnjih putovanja” (koji autor eksplicitno razotkriva na kraju knjige); kojim ćemo se prostorima i u kojim smjerovima kretati najavljuje se u početnim tekstovima ove vrlo promišljeno izgrađene cjeline. U prvoj pjesmi, koja govori o nekome koga je otelo „sjeverno kraljevstvo”, usporedbom posla radiologa i pjesnika ocrtava se željeno područje djelovanja (obojica promatramo osjenčane dubine u ljudima / i inspiraciju nalazimo u velikim lomovima), ali i najavljuje vlastiti poetski prosede. Balansirajući između lirskog stiha i prozne rečenice, Mavretić teži za pročišćenom jednostavnošću te uspostavlja specifičan, razgovorni ton koji je bitan gradivni element njegova poetskog svijeta. (…) Motivičko bogatstvo i svojevrsna dnevnička neposrednost autorskog rukopisa čine ovu zbirku zanimljivom i svježom, a pažljivijim čitanjem razotkriva se koliko je promišljen autorov izbor riječi (…) u toj poeziji koja ne teži rimi niti ikakvoj strogoj formi, ali računa s izvedbom naglas. Zahvaljujući tome, stihovi, koji se prelamajulako i prirodno, doista jesu stihovi, unatoč interpunkciji koja uspostavlja dovršene, skladne rečenice i tekst čini bliskim prozi. Unatoč općem dojmu lakoće, radi se o zbirci promišljenih, dorađenih tekstova i pjesniku koji izabrane trenutke stvarnosti alkemijom riječi pretvara u pamtljive svijetle slike. (S.L.)