Bretonska pjesma
U dva autobiografska teksta objedinjena u ovoj knjizi – Dijete i rat i Bretonska pjesma – francuski nobelovac J. M. G. Le Clézio (1940.) polazi od vrlo konkretnih, osjetilnih iskustava iz vlastitog djetinjstva, da bi se vinuo do razine promišljanja svijeta na kojoj se lokalno i pojedinačno preobražava u opće i univerzalno. Tako u dojmljivom tekstu Dijete i rat opisuje što je proživio u prvih pet godina svojeg života, sa svom faktografskom nesigurnošću i intenzitetom ranih sjećanja; no istodobno, svako malo izlazeći iz okvira osobne biografije, postupno stvara amblemski lik djeteta u ratu: djeteta izloženog gladi i strahu, koje ne poznaje nikakvo drugo stanje te nema sjećanja koja bi mu mogla poslužiti kao utjeha ili nada, djeteta koje ne razumije, ali sluti da oko njega postoji neka teška prijetnja, nevoljnog svjedoka koji mora slušati zagonetne i strašne rečenice o nasilju. Smatrajući da je iskustvo rata bilo presudno u njegovoj odluci da se posveti pisanju, J. M. G. Le Clézio ostat će vjeran tom liku ratnog djeteta kakvo je i sam bio, kao i drugim nevoljnim svjedocima nasilja na svijetu, dovodeći ih na scenu u mnogim svojim romanima.
U Bretonskoj pjesmi pak govori o ljetnim mjesecima koje je između svoje devete i četrnaeste godine provodio u Bretanji, kraju odakle potječe njegova obitelj. U slikama koje dočarava s virtuoznom lakoćom vlada vanvremenska svježina ranih osjetilnih doživljaja: izbliza vidimo kako ga nagli dolazak plime tjera da prvi put zapliva, kako uspostavlja kontakt s ne-ljudskim svijetom u liku jedne hobotnice, kako se igra s kukcima, kako ga preplavljuje okus starinskih palačinki i miris toplog jabučnog vina. Oscilirajući između prošlosti i sadašnjosti, autor se trudi izbjeći idealizaciju negdašnje Bretanje i nostalgiju, koju smatra nezdravim osjećajem – ali ne uspijeva sasvim. U tom sada izgubljenom svijetu oskudice i gladi postojale su neke ljepote i neke vrline, povezanost sa zemljom i otvorenost prema moru, sve što se čuje u zvuku „bretonske pjesme” koji se razliježe nad ledinom u suton. Prihvaćajući modernost i razmišljajući o budućnosti, Le Clézio je ipak najdojmljiviji kad dočarava prizore iz
nestalih prostora prošlosti.
nestalih prostora prošlosti.
Cvjetovi groznice
Djevojčica Alma oduševljena je zimskim radostima kojima je teško odoljeti. Snijeg i sige savršene su za igru, no ponekad mogu djecu vezati za krevet. Groznica je čudna pojava: stvari se čine drugačije, ljepše, čudnije…Autor teksta ove slikovnice, Indrek Koff, dočarao nam je dječje iskustvo bolesti i učinio ga najugodnijim mogućim, dok nas je ilustratorica Lucija Mrzljak svojim toplo-plavičastim prizorima odvela u Almin čudesni, grozničavi svijet.
Book #4474
Plava knjiga
Plava knjiga Ericha Kästnera sakuplja gotovo sve tekstove koje je autor napisao tijekom Drugog svjetskog rata. Budući da se Kästner već 1941. godine našao na popisu njemačkih pisaca kojima je rad zabranjen, literarnu je djelatnost tijekom rata morao prikrivati. Rješenje je bilo ingeniozno jednostavno: pisao je u bilježnice sakrivene u knjigu plavih korica koju je držao skrivenu na očitom mjestu: među tisućama svezaka kućne biblioteke. Najistaknutije mjesto među ovim tajnim ratnim zapisima zauzimaju dnevničke bilješke. Premda je u nekoliko prilika nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast Kästner boravio u inostranstvu te, kao već tada renomiran pisac, imao priliku ostati u emigraciji, on se opetovano vraćao u Berlin u kojem je proveo veći dio rata. Kästner je naime, unatoč osobnom riziku, htio neposredno svjedočiti povijesnim događanjima kao svojevrstan kroničar; također, te je materijale htio iskoristiti kao predložak za velik roman koji nikad nije uspio napisati. Plava knjiga, međutim, donosi i fragmente tog literarnog projekta, svjedočeći o njegovom razvoju i dezintegraciji. Plava knjiga tako sadrži ne samo nelagodno blizak pogled na Njemačku pod nacionalsocijalističkom diktaturom nego i za hrvatsku publiku posve svjež pogled na literarni rad autora Emila i detektiva, Tončeka i Točkice te Letećeg razreda.
Krokodili
Autorica i teksta i ilustracija, Pika Vončina već nekoliko godina gradi i proširuje svoj fantastični svijet životinja te sada u njega, nakon omiljene ovce Emilije, kokoši Hilde, šarenih stanovnika Zečje zemlje i mačaka sklonih pripovijedanju, smješta i nekoliko krokodila. Ova knjiga, koja količinom teksta nadilazi uobičajene okvire slikovnice, donosi čitateljima (u dobi od četiri do osam godina) četiri priče. Jesenko je priča o krokodilskim suzama i neutješnom plakanju, Jaroslav – o krokodilu koji se boji vode i plivanja; Strahimir – o Strahimirovim letećim papirnatim pticama; Florijan – o krokodilu koji je rijetko zelen, a češće plav, bijel i crven. Priče su samostalne cjeline, različitih likova i atmosfere, a glavne kvalitete ove slikovnice, kao i drugih autorskih slikovnica Pike Vončine, jesu prožimanje verbalnih i vizualnih elemenata, jednostavnost i autentičnost pripovjedačkog glasa te primjerenost dobnoj skupini kojoj je djelo namijenjeno.
Zimska potraga
Slikovnicom „Zimska potraga“ renomirani pjesnik i prozaik Miroslav Kirin prvi put se okušava na području pisanja za djecu, prenoseći u tekst za najmlađe začudnost, ludičnost i invenciju kakve su prisutne i u njegovoj poeziji. Priča se zapliće pitanjem može li nešto što je lijepo postati dosadno. „Samo“ lijepo i „stalno“ lijepo očito može, čak i kad se radi o lijepom vremenu. Slikovnica Zimska potraga, čija se radnja odvija u životinjskom svijetu, kreće od lijepog i iskušanog prema željenom i novom. Čudo je smješteno u pogledu, ali i u sposobnosti da se zajedničkom akcijom – od mrava preko vjeverice, vuka i jelena, sve do ptica – pomaknemo od zatečenog prema drugačijem. Fabularnoj potrazi za bjelinom odgovara čistoća teksta, njegove kratke i precizne rečenice, te dojmljiv minimalizam ilustracija koje ga prate, stvarajući skladnu cjelinu. Ilustracije Mingsheng Pija – kineskog umjetnika sa zagrebačkom adresom – jednostavnim potezima vrhunskog majstora sugeriraju prostor, atmosferu i pokret, otvarajući duboka prostranstva za maštu malih čitatelja.
Book #3077
Zagreb u objektivu Petra Gunjače
Monografija „Zagreb u objektivu Petra Gunjače“, sadrži stotinjak dosad neobjavljenih fotografija negdašnjeg samozatajnog zaposlenika poduzeća „Marko Šavrić“. U ostavštini Petra Gunjače (1924.-2017.), poznatoga tek ljubiteljima i skupljačima foto-opreme, našlo se nekoliko tisuća fotografija, među njima brojne snimke Zagreba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponekad slučajno uhvaćen kadar, ponekad uporno snimanje istih motiva, ponekad spretno uhvaćen pokret sugestivno dočaravaju gradske atmosfere. Vodeći svojevrstan paralelni život iza fotoobjektiva, Petar Gunjača velikom dosljednošću i bez pretenzija bilježi život oko sebe. Rezultat je impresivan fotografski opus i povijesni dokument koji svjedoči o jednom vremenu. No ova knjiga nije tek zbirka starih fotografija; kao svojevrsna reakcija na sliku nastao je popratni tekst književnice Sanje Lovrenčić, artikuliran u trinaest kratkih proza, te je isprepletanjem vizualnih i književnih elemenata stvorena originalna i zanimljiva cjelina.
Book #2811
Sedam mačaka
Zbirka “Sedam mačaka” donosi niz dječjih tekstova velikog ruskog avangardista Daniila Harmsa. Neki su od njih tek fragmenti, gotovo skečevi, dok su drugi zaokružene pripovijesti ili pak pjesme. Kroz te raznolike žanrove dosljedno se provlači autorov apsurdistički humor koji kao da eksplozivno djeluje na ponekad sumornu stvarnost: njegovi dječji fragmenti jezičnu igru, odstupanja od uobičajene logike stvari te sitne bizarnosti uzdižu do vrhunskog principa slobodne igre. Prijevod Lea Beslaća izborom leksika, kao i sintakse, sjajno prenosi Harmsove principe tekstualnog oblikovanja, a ilustracije Vendi Vernić prate, ali i umnažaju igrarije velikog ruskog autora stvarajući skladan kontrapunkt literarnom djelu.
Book #2910
Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih
Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Lipa, kokoš i pravica
Na brežuljku raste čudesna lipa koja pomaže jednom siromašnom dječaku, Ambrozu. U davno doba dok su velikaši vjerovali da im rođenjem pripada pravo da čine i govore što god žele, skupina seljaka se pobunila protiv njih. Ambrozov otac stradao je u seljačkoj buni, pa dječak sad mora pomagati majci i brinuti o mlađem bratu i sestri. Stablo lipe razumije njegovu nevolju i prepoznaje njegovu dobrotu, pa mu ispunjava tri želje. Ambroz se tako suprotstavlja okrutnom velikašu i njegovoj djeci. Na putu prema svojoj pravici dječak doživljava niz neobičnih zgoda – spašava jednu kokoš koja je vrijedna poput zlata, pretvara se u lisicu koja se ušulja u velikašev zamak, potakne preobrazbu djece u mačiće i spašava jednu dobroćudnu plemkinju. U ovoj bajci, nadahnutoj događajima iz Velike seljačke bune 1573., Josip Čekolj potiče mlade čitatelje da sanjaju o pravednijem društvu i razmišljaju o pravdi, pobuni i solidarnosti koje su važne u svim vremenima. Bajkovitim motivima i postupcima, kao i upečatljivim ilustracijama Dominika Vukovića, ova slikovnica na izuzetno maštovit način djeci približava kompleksne povijesne procese. Slaveći hrabrosti empatiju te vječnu borbu za pravicu, Josip Čekolj u bajci „Lipa, kokoš i pravica”, kao i u svojoj prvoj slikovnici – uspješnici „Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom” – ponovno pronalazi uporište u snazi i ljepoti prirode.
Book #6545
Zapisi s izvora, pitanja za nakon
Arhitekt s iskustvom pisanja, Tomislav Pavelić, u novoj knjizi koncipiranoj poput svojevrsnog putničkog dnevnika promišlja (su)odnose čovjeka i prirode, prostora i mjesta, povijesti i sadašnjosti. Na kraju svojih, često eruditskih razmatranja postavlja pitanja koja služe i kao polazišta i kao odredišta tih putovanja. Ne nudeći ishitrene odgovore, poziva nas da otvorena uma pristupimo univerzalnoj tematici oslikanoj u konkretnim primjerima posjećenih krajeva koji tvore šarenu i dinamičnu scenografiju ove knjige. U njoj se smjenjuju većini nas slabo poznati, a toliko atraktivni prostori Armenije, Gruzije, Sicilije, Andaluzije… Svi nas oni mogu podučiti o prošlosti, ali nam ujedno omogućuju bistriji pogled u mutnu i nesigurnu budućnost naše civilizacije.
Book #6173
Cvijeće male Ide
Odajući počast H. C. Andersenu povodom njegovih okruglih godišnjica (2025. navršava se 220 godina od njegova rođenja i 150 godina od smrti), naklada Mala zvona odlučila je objaviti, u novom ruhu, jednu od njegovih manje poznatih bajki, koja ipak sadrži sve najbolje karakteristike autorovog stila, a k tome razvija osjećaj (najmlađih) čitatelja/čitateljica za biljni svijet. „Cvijeće male Ide“ govori o djevojčici koja je žalosna jer njezino cvijeće vene. Tješi je student (autorov alter ego) pričom o tome kako je cvijeće umorno jer noću odlazi na ples – uz mnoštvo maštovitih pojedinosti, poput cvjetnih leptira koji prenose poruke i znakova pomoću kojih se cvijeće sporazumijeva. Posve zaokupljena studentovom pričom, djevojčica nastavlja maštati… Andersenov način pripovijedanja živ je i duhovit, a nježnost s kojom dočarava dječji svijet osvojit će i današnje čitatelje/čitateljice svih generacija. Za ovo izdanje Mala zvona naručila su nov prijevod nagrađivanog prevoditelja i skandinavista Miše Grundlera, a ilustrirala ga je Branka Hollingsworth Nara, čiji nam se stil čini osobito prikladnim za ilustriranje dužih narativnih bajkovitih tekstova.
Tišina zelenog
Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.
Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
U ritmu meandra s Julijem Kniferom
O svemu što mi se sviđa zaželim ispričati priču – kaže pripovjedačica u ovoj knjizi. No priču o Juliju Kniferu i njegovim čuvenim meandrima nipošto neće ispričati sama. O anti-slici i anti-žarulji, o ritmovima crnog i bijelog, okomitog i vodoravnog, istraživanju i potragom za krajnostima progovara sam slikar riječima iz originalnih dnevničkih zapisa. A o njegovom putu prema meandrima i kroz meandre na svoj način pričaju i ilustracije inspirirane njegovom umjetnošću. U petoj slikovnici serije o likovnoj umjetnosti Sanja Lovrenčić i Dominik Vuković prikazuju opus jednog od najoriginalnijih i najcjenjenijih hrvatskih stvaralaca dvadesetog stoljeća.
Book #5676
Jeziva kućica
Jeziva kućica vješto ujedinjuje priču o obitelji koja se namjerava preseliti iz grada u staru kuću u prirodi, starinsku igru zagonetki i bajkovite elemente koji zapletu daju čudesnost, privlačnu najmlađoj publici. Rješavajući zagonetke koje im postavlja tajanstveni glas iz kamina, Florijan i Klara istražuju kuću i vrt, uočavaju mnogo toga što u prvi mah nisu vidjeli. Uz malo straha i mnogo smijeha proživljavaju pustolovinu u potrazi za ključem kojim će „otključati” čaroliju svojeg budućeg boravišta… Pripovjedačica pokazuje vrlo dobro poznavanje dječjeg načina razmišljanja te spaja maštovitu radnju s nenametljivom podukom o svijetu biljaka i životinja. Ilustratorica prati i nadopunjuje priču nizom malih likovnih iznenađenja.
Book #5528
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (1872. – 1915.) pripada nekolicini skladatelja u povijesti glazbe koji su svojim djelima dosegnuli univerzalnu svjetsku važnost; i u hrvatskoj glazbi Skrjabin je ostavio neizbrisiv trag utječući na razvoj mnogih skladatelja. Njegov glazbeni izričaj baštini europski modernizam, impresionizam, ekspresionizam, ali i specifične harmonijske i skladateljske postupke kojima su se služili njegovi ruski suvremenici – to su osnove na kojima Skrjabin gradi vlastiti originalan stil. Ova biografija iz pera uglednog ruskog muzikologa Igora Belze, prvi put objavljena 1983., prikazuje skladateljev život i djelo temeljeći se na autentičnim dokumentima, poglavito iz građe Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u Moskvi. Ta građa uključuje skladateljevu korespondenciju, zapise suvremenika, kritike, partiture. U pripovijest o Skrjabinovu životu Belza unosi i analize njegovih najznačajnijih djela na način koji može biti zanimljiv ne samo glazbenim stručnjacima nego i široj publici. Skrjabinova osebujna osobnost razvijala se kroz mnoga duhovna i emocionalna previranja, o čemu u ovoj knjizi svjedoče njegovi najbliži prijatelji – među njima su i glazbeni velikani poput Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Ljadova i Safonova Skrjabinovu užem krugu pripada i niz drugih umjetničkih osobnosti iz pokreta „rusko srebrno doba” različitih svjetonazora, u rasponu od pristalica misticizma i esteticizma pa do onih pod utjecajem Marxove i Nietzscheove filozofije, ili pak teozofije Helene Blavatsky i Steinerove antropozofije. Pod utjecajem toga duhovnog ozračja Skrjabin razvija svoje osebujne poglede na umjetnost i svrhu ljudskog postojanja koji se utjelovljuju i u njegovoj glazbi. (Veljko Glodić)