Tri priče u ovoj gradaciji govore o ljubavima koje su neočekivane i neostvarive zbog same prirode zaljubljenika, ali nisu zato manje snažne. Plutača i sidro čekaju oluju ne bi li se sreli iako su plutače na ovom svijetu zato da bi plutale, a sidra zato da bi sidrala; sunce se trudi smanjiti svoj žar kako bi dulje moglo voljeti snijeg, dok je snijegu sve ljepše na suncu premda se topi od ljubavi.

Priče koje Igor Rajki pripovijeda u ovoj slikovnici – zapravo, mrmlja sebi u bradu hodajući – odlikuju se originalnošću, osebujnim smislom za humor i jezičnom invencijom koja posebno dolazi do izražaja u pratećem malom rječniku neobičnih riječi. Ilustratorica Nikolina Žabčić na slobodnu invenciju teksta odgovara likovnom slobodom u odabiru motiva, postupaka i perspektiva, a na njegovu zaigranu blagost delikatnošću poteza i boja.