• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige

Hildin povratak u kokošinjac

12,00 

“Hildin povratak u kokošinjac” svojevrsni je nastavak vrlo uspjele i omiljene slikovnice Pike Vončine, “Putovanje tete Hilde” koja govori, slikom i riječju, o putovanju jedne kokoši oko svijeta, a našla se u užem izboru za različite nagrade te na listama preporuka mnogih knjižnica i književnih portala.

Nova priča započinje neočekivanom promjenom: pod utjecajem Hildinog odlaska i njenih putničkih razglednica, u kokošima koje su ostale u kokošinjcu budi se nova osobina – znatiželja. Jednog zimskog dana one prvi put u životu izlaze na snijeg i daju se u potragu za zimskim radostima. Vrativši se u kokošinjac, zadovoljne i umorne padaju u san, dok se vani spušta mrkla noć bez mjeseca. No kokoš Elzu probudilo je nekakvo šuškanje. Vrata kokošinjca tiho su zaškripala, Elza je upalila svjetlo, a pred njom je stajala – pustolovka Hilda, glavom, bradom, krijestom i kljunom! I naravno da se te noći u kokošinjcu više nitko nije bavio spavanjem…

Bijela mačka

12,00 

Pažljiv čitatelj u ovoj će bajci naći neke poznate motive: ponešto podsjeća na Ljepoticu i zvijer, premda s obrnutim ulogama, ponešto na Matovilku. No Bijela Mačka prethodi objema spomenutim pričama. Premda autorica – koja je živjela u sedamnaestom stoljeću – ovaj tekst nije namijenila djeci, vjerujemo da će najmlađi, kao i svi ostali čitatelji, znati uživati u njezinom mačjem dvoru i vilinskom voću, dramatičnim obratima i diskretnom smislu za humor, u čudesnom svijetu blistavih boja u kojemu je sve moguće i sve završava dobro.

 

Book #3114

Šašavi, a spašeni

12,00 

Šašavi a spašeni, strip album namijenjen najmlađim čitateljima, okuplja u jedan svezak niz anegdota iz pomaknutog životinjskog svijeta Ivana Tudeka. Lisica i dabar uspoređuju repove kako bi se naučili skromnosti, risovi i tuljani preodgajajući medvjede otkrivaju moć suradnje, pas skačući za trešnjama spoznaje da je obazrivo ponašanje ključ uspjeha, a mladi medvjed tražeći Medograd otkriva moć slučajnosti i uvjerenja. Jednostavne humanističke poruke prosijavaju tako kroz igru zabavnih, gotovo bizarnih motiva koje Tudek niže nevjerojatnom brzinom: nagli obrati slijede jedan za drugim, a stripovsko kadriranje svojim afinitetom prema montaži dodatno doprinosi „šašavosti“ ove zbirke. Tudek tako održava trajnu ravnotežu između „šašavosti“ i „spašenosti“, igre i poruke, motiva i značenja, te nudi najmlađem čitatelju autentično iskustvo kako na vizualnoj, tako i na pripovjednoj razini zbirke.

 

Book #2920

Mačke

12,00 

Priče o mačkama treća je u nizu autorskih slikovnica Pike Vončine s pričama iz njenog fantastičnog životinjskog svijeta (nakon Četiri priče iz zečje zemlje Putovanja tete Hilde, 2015.) Kao i u prethodnim dvjema, autorica u ovoj knjizi objedinjuje nekoliko priča: Mortimer je priča o hrabrom mačku koji samostalno kreće na more (i putem sretne opasnog gospodina Mrakca); Družina pripovijeda o skupini lutajućih mačaka akrobata koja se suočava s neobičnim problemom; Zigfrid i Zelda su brat i sestra, a priča o njima je ujedno i priča o vještini šivanja i mjerenja; Palačinke govore o prijateljstvu Leonarda i Edgara i njihovom zajedničkom kuhanju; sve te priče povezane su petom, okvirnom pričom o vrtu u kojem se mačke rado susreću i pripovijedaju. Svaka mala cjelina ove slikovnice otvara čitatelju zaseban prostor i upoznaje ga s novim likovima. Za razliku od brojnih drugih slikovnica, pripovjedno i likovno obilje Mačaka ne iscrpljuje se jednim čitanjem. Njegovi verbalni i vizualni elementi prožimaju se na originalan, ludički način; kao i u drugim autorskim slikovnicama Pike Vončine, njen pripovjedački glas ostaje jednostavan i autentičan, a način pripovijedanja primjeren dobnoj skupini kojoj je djelo namijenjeno (5-8 godina). Autorica je dobila niz priznanja za svoj rad, a seriju slikovnica o životinjama pisala je uz potporu Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva 2015.

Lija lijepo pjeva

12,00 

Ovim naslovom naklada Mala zvona u svoju seriju visokokvalitetnih slikovnica uvrštava prvo djelo mladog autora Ivana Tudeka, akademski školovanog likovnog umjetnika, koji dosad još nije objavljivao. Lija lijepo pjeva njegova je autorska slikovnica koju smo izabrali zbog originalnosti, čistog autorskog stila, ludičke kvalitete i primjerenosti najmlađim čitateljima kojima je namijenjena. Tudekova je slikovnica odlikuje se jednostavnom no sugestivnom likovnošću, stripovske je inspiracije, narativno originalna i duhovita te komunikativna, a sadrži i diskretnu poruku o miroljubivim načinima izlaženja na kraj s problemima koji nastaju suživotom različitih.

Zimska potraga

12,00 

Slikovnicom „Zimska potraga“ renomirani pjesnik i prozaik Miroslav Kirin prvi put se okušava na području pisanja za djecu, prenoseći u tekst za najmlađe začudnost, ludičnost i invenciju kakve su prisutne i u njegovoj poeziji. Priča se zapliće pitanjem može li nešto što je lijepo postati dosadno. „Samo“ lijepo i „stalno“ lijepo očito može, čak i kad se radi o lijepom vremenu. Slikovnica Zimska potraga, čija se radnja odvija u  životinjskom svijetu, kreće od lijepog i iskušanog prema željenom i novom. Čudo je smješteno u pogledu, ali i u sposobnosti da se zajedničkom akcijom – od mrava preko vjeverice, vuka i jelena, sve do ptica – pomaknemo od zatečenog prema drugačijem. Fabularnoj potrazi za bjelinom odgovara čistoća teksta, njegove kratke i precizne rečenice, te dojmljiv minimalizam ilustracija koje ga prate, stvarajući skladnu cjelinu. Ilustracije Mingsheng Pija – kineskog umjetnika sa zagrebačkom adresom –  jednostavnim potezima vrhunskog majstora sugeriraju prostor, atmosferu i pokret, otvarajući duboka prostranstva za maštu malih čitatelja.

 

Book #3077

Kako se spasio Wang Fo

12,00 

Kako se spasio WangFo (Comment Wang-Fo fut sauvé) jedan je od malobrojnih tekstova što ih je za djecu napisala slavna francuska spisateljica Marguerite Yourcenar. Smještajući radnju u staru Kinu te uzimajući za glavnog lika slikarskog majstora Wang-Foa, Yourcenar na sebi svojstven maštovito-slikovit način postavlja neka od osnovnih pitanja ljudske egzistencije ali i umjetničkog stvaralaštva. Wang-Fo kao tragatelj za estetskim iskustvom odbacuje materijalni svijet i priznanje, ali njegov kasniji susret s carem pokazujem u kako su umjetnička djela ipak uvijek o svijetu i u svijetu.

Puna vreća laži i drugi igrokazi

12,00 

Puna vreća laži, knjiga igrokaza nastalih prema šest priča iz hrvatske folklorne baštine, svojevrsni je parnjak Noine mačke, nagrađene knjige igrokaza što ih je Sanja Lovrenčić napisala prema motivima iz svjetske folklorne baštine. Obje se kreću prepoznatljivim bajkovitim terenom, grade krhke scenske kuće za snalažljive osobenjake sposobne uspostaviti kontakt između razmaknutih svjetova. Događa se pritom da već i naša prisjećanja na stare priče koje smo nekoć čuli postaju djelatan mehanizam koji stvara dekor začudnoga i proizvodi kazalište prošlosti.

Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost

12,00 

U novom romanu renomirane književnice Sanje Lovrenčić kustos jednog malenog muzeja, u kojemu se čuvaju „ženske ostavštine“, traži nasljednika nespretno formuliranim oglasom: Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija! Dolazi mu deset kandidata i donosi priče u kojima se zrcale neki od gorućih problema našeg vremena.

Poduzetnici

12,00 

Kratki roman Poduzetnici njemačkog pisca mlađe generacije Mathiasa Nawrata sadrži sve elemente potrebne da ga se upiše u distopijsku tradiciju znanstveno-fantastičnog žanra s elementima društvene kritike. Radnja ovog romana odvija se u nama poznatom svijetu koji je obilježen stvarnim toponimima Schwarzwalda, no taj je svijet pretrpio neku vrstu apokalipse – o kojoj se nikada eksplicitno ne progovara – te u njemu pravila društvenog ustroja uznapredovale tehnološke civilizacije više ne vrijede ali nisu niti potpuno suspendirana. Fragmentiranim prostorom Schwartzwalda unutar kojeg se tehnologija, otpad i priroda isprepliću tvoreći groteskne figure, kreće se protagonistica i pripovjedačica, trinaestogodišnja Lipa. Ona sa svojim ocem i bratom skuplja različite toksične otpatke zaostale nakon industrijskog kraha te ovu svoju djelatnost naziva poduzetništvom. Uz obiteljsku mrežu likova važnu simboličku ulogu igra Dugi Nosonja Timo, Lipin (potencijalni) dečko koji mašta o utopijskom prostoru s one strane Schwartzwalda, kamo na kraju i odlazi. Drugi utopijski prostor koji se u romanu spominje jest topos Novog Zelanda na koji će Lipa otići kad Poduzeće zaradi dovoljan kapital. Nijedno od ovih utopijskih “drugdje” ne realizira se, međutim, tijekom romana.

Mali rječnik biblijskih žena

12,00 

U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje, uz obilje poezije, detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao.

U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.

 

Moj život s Josephom Conradom

12,00 

Jednostavne i neposredne rečenice Jessie Conrad dozivaju pred čitatelja lik njenog supruga, jednog od najvećih pisaca engleske književnosti 20. stoljeća: nervozan, pomalo čudak, na svoj način privržen obitelji, iznad svega zaokupljen književnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piščevu ženu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i štedi, dočekuje goste, podiže djecu, na sve moguće načine izlazi na kraj sa stvarnošću umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domaćice i majke izdiže je, međutim, sam čin pisanja. Odvaživši se da zabilježi ovo intimno svjedočanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru riječi te se i sama pretvara u autoricu.

Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih

12,00 

Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.

Pisma supruzi 1914.–1917.

12,00 

“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.

Riba-škorpion

12,00 

U biblioteci „U prvom licu“ donosimo prvi hrvatski prijevod knjige švicarskog pisca Nicolasa Bouviera „Riba-škorpion“, knjigu koja među frankofonim ljubiteljima knjiga o putovanjima ima kultni status. Na razmeđi putopisa, dnevnika i romana, knjiga govori o višemjesečnom autorovom boravku na Šri Lanki. Taj otok magije, teške klime, letargije i ludih boja postaje za mladog putnika mjesto poniranja u vlastitu nutrinu, promatranja kukaca, čudnih susreta – a plava soba svratišta u kojemu boravi taj samotnjak pretvara se u svojevrsni inkubator iz kojega će, dosegnuvši dno, opet izroniti u život, preobražen u pripovjedača.