Stele
12,00 €Pjesnička zbirka Stele Vicotra Segalena – jedno od klasičnih djela francuskog modernizma – prvi put u integralnom obliku u hrvatskom prijevodu, s novim kaligrafijama i prijevodom kineskih epigrama.
Pjesnička zbirka Stele Vicotra Segalena – jedno od klasičnih djela francuskog modernizma – prvi put u integralnom obliku u hrvatskom prijevodu, s novim kaligrafijama i prijevodom kineskih epigrama.
U malenom selu, na malenom imanju, živjela jednom dvojica čupavaca Tonči i Đuro, okruženi domaćim životinjama. Njihov se život odvijao između rada u polju i sviranja raznih instrumenata. Glavni junaci priče, međutim, nisu čupavci nego njihova dva pijetla, blizanci Kuku i Riku, koji nakon idiličnog djetinjstva dospijevaju u ruke beskrupuloznim Burazima… Kuku i Riku morat će tada upotrijebiti svu svoju hrabrost i vještinu kako bi se vratili bezbrižnom kljucanju po seoskom dvorištu.
Book #2903
Priča o djevojčici koja očarana cirkuskim predstavama zamišlja sebe kao djevojčicu iz cirkusa. Vozi se u cirkuskoj kućici, zamišlja sebe u predstavama, druži se s cirkusantima i cirkuskim životinjama… Napokon povjerava mami svoj san o cirkusu, mama joj tumači kako svega toga ima i u drugim zanimanjima – postoje veterinari, novinari, muzičari, učitelji… Irena uči i odrasta, no njen stari san o cirkusu malo pomalo… prestaje biti san.
Kad stigneš kasno… dočekaju te mrvice i malo čaja na dnu čajnika. Igre koje nisu tvoje omiljene igre. Poslovi koji nisu tvoji omiljeni poslovi. Ali uvijek i poneka mala pustolovina. A kad padne noć, mjesec i zvijezde pokazat će ti kako se može prirediti svečanost – ako ih znaš vidjeti i čuti…
Slikovnica za laku noć, s čijim se glavnim likom poistovjećuju mnoga djeca. Maštovite ilustracije doprinose dojmu zaigranosti i male čarolije koja čeka u dnu svakidašnjih događanja.
Ilustrirana crtežima četrnaestogodišnjaka prema čijem je životu i školskim dogodovštinama i nastala, knjiga govori o mačevanju i prijateljstvu, o roditeljskim svađama i rock’n’rollu. Otkriće ovisnosti o siru i pretjerana ljubav prema crtanju stripova izazvat će lokalnu katastrofu u životu glavnoga junaka, a kroz sve njegove dogodovštine često se nazire smiješna dvoličnost i sebičnost odraslih.
Kako se spasio Wang–Fo (Comment Wang-Fo fut sauvé) jedan je od malobrojnih tekstova što ih je za djecu napisala slavna francuska spisateljica Marguerite Yourcenar. Smještajući radnju u staru Kinu te uzimajući za glavnog lika slikarskog majstora Wang-Foa, Yourcenar na sebi svojstven maštovito-slikovit način postavlja neka od osnovnih pitanja ljudske egzistencije ali i umjetničkog stvaralaštva. Wang-Fo kao tragatelj za estetskim iskustvom odbacuje materijalni svijet i priznanje, ali njegov kasniji susret s carem pokazujem u kako su umjetnička djela ipak uvijek o svijetu i u svijetu.
Fantastične pripovijesti čine značajan dio opusa velikog francuskog romantičara Théophilea Gautiera, no u Hrvatskoj gotovo uopće nisu prevođene, unatoč autorovom statusu klasika. U našem izboru njegove fantastične proze nalazi se devet pripovijesti (Kafetijera, Onuphrius, Omfala, Zaljubljena pokojnica, Lula opijuma, Dvostruki vitez, Stopalo mumije, Dva glumca za jednu ulogu, Arria Marcella) koje na različite načine uključuju elemente nadnaravnog. U tim pričama pojavljuje se standardni repertoar fantastičnih motiva dragih prvoj generaciji romantičara, no T. Gautier im pristupa na originalan način, subverzivno im izvrćući uobičajene konotacije, stvarajući neobične zaplete, igrajući se tjeskobom i ironijom. Budući da se radi o autoru koji je u prvom redu bio pjesnik (Baudelaire ga je nazivao „besprijekornom pjesnikom, savršenim čarobnjakom francuskoga jezika“), njegov se jezik odlikuje osobitom gustoćom i sugestivnošću, a prema nekim kritičarima, stilski vrhunac njegovog proznog opusa upravo su pripovijesti koje smo odabrali.
U pričama izabranim za ovu zbirku Lafcadio Hearn slika posve osebujan portret Japana s kraja 19. stoljeća: precizno novinarsko oko bilježi svaki detalj okruženja s kojim se susreće, ali se to okruženje pred njim pretače u neku legendu, priču o duhovima, sliku nekog rituala na izdisaju. Čitatelj se tako susreće s posljednjim bljeskovima tradicionalnog Japana koji pred Hearnovim pogledom nestaje, a kroz taj ga nestajući svijet vodi uvijek blago ironičan autorski glas koji pripovijeda o tehnikama proricanja, ukletoj haljini dugih rukava, svemu što odzvanja u tuljenju jednog psa, svjetiljkama što se spuštaju u more za svetkovine mrtvih… Stoga su Hearnove priče vrijedan izvor informacija za sve one koje zanima negdašnji Japan, ali i profinjen literarni tekst koji virtuozno kombinira elemente fantastike, prozne ironije te poetskog maštanja.
Priče su izabrane iz knjiga “In Ghostly Japan” i “Kwaidan.
Zbirka kratkih priča iz ranog razdoblja stvaranja Dylana Thomasa, engleskog i velškog pjesnika, planetarno poznatog po pjesmama Ne idi krotko u tu blagu noć, I smrt neće gospodstva imat, Fern Hill...
“Ja sam pisac priča i pjesama”, napisao je Dylan Thomas u jednom pismu kad mu je bilo devetnaest godina. I s pravom, jer u to je doba taj izuzetno talentirani mladić već pisao prve pjesme koje će ga proslaviti i priče koje objavljujemo u ovoj knjizi, o stotoj godišnjici Thomasova rođenja. I u poeziji i u prozi autora koji sa zanosom otkriva čudesne svjetove riječi pojavljuje se isti opsesivni imaginarij, isti ritmovi, isti unutarnji svijet. Stvarajući svoje gusto tkanje jezičnih slika, Thomas se, ne bez ironije, bavi velikim temama, jedinstvom života i smrti, ljubavlju i ludilom, pretvarajući velški krajolik i motive lokalnih legendi u dojmljiv tekst koji izmiče kategorizacijama.
Književnopovijesna studija o hrvatskim književnicama Dragojli Jarnević, Jagodi Truhelki i Ivani Brlić Mažuranić, utemeljena na dosad neobjavljenim arhivskim materijalima, donosi niz zanimljivih opservacija o vezama između značajnih likova (tada još slabo vidljive) ženske književne scene u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća.
“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.
U biblioteci „U prvom licu“ donosimo prvi hrvatski prijevod knjige švicarskog pisca Nicolasa Bouviera „Riba-škorpion“, knjigu koja među frankofonim ljubiteljima knjiga o putovanjima ima kultni status. Na razmeđi putopisa, dnevnika i romana, knjiga govori o višemjesečnom autorovom boravku na Šri Lanki. Taj otok magije, teške klime, letargije i ludih boja postaje za mladog putnika mjesto poniranja u vlastitu nutrinu, promatranja kukaca, čudnih susreta – a plava soba svratišta u kojemu boravi taj samotnjak pretvara se u svojevrsni inkubator iz kojega će, dosegnuvši dno, opet izroniti u život, preobražen u pripovjedača.
Moriko je nekoć živjela u dvorcu. No kada je, slijedeći vlastito srce, prekršila pravila svojeg svijeta, stigla ju je nemilosrdna kazna: osuđena je na zaborav. Za ljude ona više ne postoji. Nitko je može vidjeti ni sjetiti je se – tek se ponekad pojavi nekome kao lik iz stare priče. A ako je netko tako spomene, makar i usput, nakratko joj vraća vidljivost.
Izbrisana iz sjećanja, Moriko je ostala djevojčica tijekom sljedeća četiri stoljeća. Njezin dom je šuma, a jedan gavran najbolji prijatelj. Razumije drveće, čuje osjećaje trave i zvukove mravinjaka. Vidi ono što je ljudima nevidljivo: želje i osjećaje, bića skrivena iza vjetra, kiše, oblaka. No šuma nije samo utočište – u njezinim sjenama vrebaju mraki, more i drugi nevidljivi, a nad svima njima moćna i okrutna Jeka. Iako je šuma njen voljeni dom, Moriko osjeća čežnju za ljudskim svijetom. Ponekad odlazi do obližnjeg sela i promatra djecu. Na školskom igralištu primijeti dječaka, malo drugačijeg od ostalih, koji ju počinje zanimati. Upravo njemu – u trenutku kad njegova majka spomene „malu iz šume” – privremeno postaje vidljiva. I tu počinje pustolovina: susret s dječakom Denijem budi u djevojčici snažnu želju da se vrati u vidljivost, u vrijeme, u običan ljudski svijet. Ali put prema tome nije lak, prepun je kolebanja, uspona i padova, tajni koje treba odgonetnuti i zlikovaca koje treba nadmudriti. Vodi kroz najdublje dijelove šume… i vlastitog sjećanja. „Zaboravljena djevojčica” napet je i čaroban pustolovni roman o hrabrosti, prijateljstvu i potrazi za pripadanjem. Vješto vođen zaplet i skladan, sugestivan stil čine ga idealnim štivom za djecu i mlade.
Jedno neobično prijateljstvo urodilo je neobičnom knjigom. Jagoda je žena s Downovim sindromom, Miró je poznati hrvatski pjesnik. Počeli su se družiti da Jagoda ne bude sama dok joj je sestra na poslu. Zabavljali su se bojama: on je nabavio materijal, ona je crtala. Crteže su slagali u kutiju. Zatim su počeli razgovarati o crtežima: on je pitao, ona je odgovarala, odgovori su se slagali u pjesme. I sad je tu „Jagodina knjiga”, namijenjena svima koji znaju čitati, a i nekima koji ne znaju, kao živ dokaz da se kreativnost
nalazi posvuda, samo treba imati strpljenja i dobre volje da ju se dozove na vidjelo.
Ova je knjiga poput jedne od kutijica zagonetne rođakinje Emilije – da biste je otvorili, potrebno je znati tajnu. U njoj je skrivena manja kutija, a u njoj još manja, pa u ovoj još manja… Ako ste spremni poći na snovito putovanje s klasikom makedonske književnosti, Vladom Uroševićem, u svakoj od njegovih osamnaest kutijica pronaći ćete poslasticu – priču o jednom mladiću i njegovoj tajanstvenoj rođakinji Emiliji. Oni će vas upoznati s neobičnim članovima svoje obitelji, koja ratne i poslijeratne zime provodi na „jedinom toplom mjestu na svijetu” – u kuhinji gdje gori vatra u velikoj peći i mirišu posušene kore jabuka. Emilija i njezin zaljubljeni rođak povest će vas u grad kojim lutaju slonovi i u kojem se čuju psi koji zvižde, otključat će vam vrata napuštenog hamama, zajedno ćete loviti jednoroge u gradskom parku, pokušavat ćete otkriti što mačke zaista vide… Pripovjedač u ovoj zbirci fantastičnih priča, koju se može čitati i kao roman, bogatim poetskim jezikom stvara čarobne prostore – uvijek na pragu između sna i zbilje, stvarnog i nestvarnog. U tom svijetu bezgranične slobode i neiscrpne mašte svaki predmet postaje čudesan, a kuće, škole, hoteli, trgovine, parkovi i vlakovi pretvaraju se u poprište začudnih prizora i susreta. „Moja rođakinja Emilija” je poput razglednice iz neke davno zaboravljene ili nestvarne zemlje, s maštovitim markama koje nas podsjećaju na snagu pripovijedanja. „Moja rođakinja Emilija” nesumnjivo je jedno od remek-djela makedonske književnosti, a zasigurno se može ubrojiti i u vrhunce europskog magijskog realizma.
Iskusna pripovjedačica Rozalija Ovčar vodi najmlađe čitatelje na čudesno putovanje – od dječje sobe sve do vilinskoga grada. U društvu hrabre zubić vile Tili i neobičnog patuljka-pilota Zrnka, najmlađi će čitatelji otkriti kako i je dan ispali zubić može pokrenuti veliku pustolovinu. Nježni akvareli Ane Kadoić maštovito dočaravaju bajkoviti noćni svijet.
Ova topla i razigrana slikovnica slavi prijateljstvo i hrabrost. Podsjeća nas da i najmanja djela mogu imati veliku vrijednost te da uz malo pomoći svaki problem može postati čarobna priča. Duhovitost, dinamični dijalozi i originalni likovi čine je idealnim štivom za djecu predškolske i rane školske dobi.