• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

filozofija

Self-Portrait in the Study

15,00  12,75 

Self-Portrait in the Study, the recently published autobiography of one of the leading contemporary continental philosophers Giorgio Agamben offers the reader a wide set of interesting motives. Throughout the book, the author recalls all the intellectual encounters which had a decisive influence on his thought, creating, in this way, a magnificent portrait of the late 20th century philosophical and literary scene: following Agamben from encounter to encounter, the reader meets Martin Heidegger, Guy Debord, Giorgio Manganelli, Elsa Morante, Ingeborg Bachmann, Gershom Scholem… The descriptions of these meetings and friendships are interlaced with authentic philosophical meditations on painting, language, poetry, history and inheritance, and, in the final analysis, with glimpses of that “universal science of man” about which Agamben dreamt together with Italo Calvino and Claudio Rugafiori. Agamben’s autobiography thus offers a lyrical synthesis of the three elements whose endless perturbations characterize the whole of the philosopher’s oeuvre: literature, philosophical discourse and a private life that must remain hidden forever.

 

Book #2912

Autoportret u radnoj sobi

15,00  12,75 

Autoportret u radnoj sobi, autobiografija Giorgia Agambena, jednog od najvećih suvremenih europskih filozofa, čitatelju donosi čitav niz izazovnih motiva. Agamben opisuje susrete koji su ga presudno oblikovali kao autora te time stvara veličanstven portret intelektualne kulture druge polovice 20. stoljeća. Čitatelj, zajedno s autorom, sreće Martina Heideggera, Guyja Deborda, Giorgia Manganellija, Elsu Morante, Ingeborg Bachmann, Gershoma Scholema…Kroz te susrete prosijavaju autentične filozofske meditacije o slikarstvu, jeziku, poeziji, povijesti i nasljeđu, a u konačnici se pojavljuju i tragovi one opće znanosti o čovjeku čije je konture Agamben pokušavao ocrtati zajedno s Italom Calvinom i Claudiom Rugafiorijem. Agambenova autobiografija pisana je izrazito profinjenim stilom te predstavlja konačnu sintezu elemenata čijim je igrama ovaj veliki filozof posvetio čitav opus: književnosti, filozofskog diskursa i privatnog života koji zauvijek ostaje skriven.

 

Book #2912

Berlin Childhood around 1900

10,00  8,50 

Over the last few decades Walter Benjamin has become one of the most prominent names in the humanities: considering definitions of modernity, film theory, philosophy of history, cultural studies or criticism of canonical literary texts, his work can hardly be avoided. This is brought about by Benjamin’s broad interests and lucidity, but also by his awareness of the fact that cultural theory or philosophy always implies an act of writing. His penchant towards the use of metaphor, image, allusion rather than systematical argumentation and his insistence on a purified stile rather than a strict composition make Benjamin’s texts – that always place themselves between philosophy and literature – a field of knowledge that never allows an unambiguous interpretation. In his Berlin Childhood around 1900 the dominant element is precisely this ‘surplus’ of literature; applying an autobiographical discourse, Benjamin creates a lyrical picture of his childhood in a rich bourgeois family from Berlin. Nevertheless, this seemingly personal thematic becomes a historically relevant document that bears witness to the life and culture of the big city, evoking a great number of social and philosophical issues: the constitution of subject through memory, the shadow of class struggle, the possibility of objective historical representation, the relation between modernism and messianism. Starting from a specific literary genre, Berlin Childhood around 1900 amplifies the tension between philosophy and literature, the tension that makes them both possible: thus Benjamin anticipates some of the most important themes and techniques of post-structuralism, and stays as modern as ever.

Berlinsko djetinjstvo oko 1900.

10,00  8,50 

Walter Benjamin postao je tijekom zadnjih desetljeća jedno od ključnih imena humanistike. Krećemo li se područjem proučavanja moderniteta, statusa umjetničkog djela, filmske teorije, filozofije povijesti, teorije popularne kulture ili kanonske književnosti, teško da ćemo moći zaobići njegovo ime. Ovakva je situacija s jedne strane odraz širine njegovih interesa te lucidnosti s kojom je o odabranim temama pisao. S druge je strane ona odraz Benjaminove svijesti o tome kako baviti se filozofijom ili kulturalnom teorijom uvijek prvenstveno znači baviti se pisanjem. Sklonost da se izražava metaforom, slikom ili aluzijom prije nego sistematičnom argumentacijom te inzistiranje na minucioznom stilu prije nego na strogosti izlaganja, čine Benjaminove tekstove – koji se uvijek smještaju između filozofije i književnosti – područjem povlaštenog znanja te nikad ne dopušta njihovo jednoznačno ili konačno dešifriranje. U Berlinskom djetinjstvu oko 1900. upravo je ovaj “ostatak književnosti” dominantan element; Benjamin se u ovom tekstu vraća autobiografskom diskursu te pruža lirsku viziju djetinjstva na prijelazu stoljeća u bogatoj berlinskoj obitelji. Međutim, ova naizgled partikularna i osobna tema, osim što lucidno svjedoči o velegradskoj kulturi navedenog razdoblja te već samim time tvori povijesno izrazito zanimljiv tekst, istovremeno dodiruje, evocira, i naznačava niz filozofskih i socijalnih tema: pitanje konstituiranja i brisanja subjekta kroz sjećanja, sjenu klasnih nepravdi, mogućnost pravedne reprezentacije povijesnog trenutka te odnos mesijanizma i modernosti. Krećući od literarnog žanra, Berlinsko djetinjstvo oko 1900. radikalno utjelovljuje tenziju koja se pojavljuje između književnosti i filozofije te čini obje mogućima. Benjamin time anticipira i jednu od ključnih tema poststrukturalističkog pokreta te ostaje modernji nego ikad.