Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (1872. – 1915.) pripada nekolicini skladatelja u povijesti glazbe koji su svojim djelima dosegnuli univerzalnu svjetsku važnost; i u hrvatskoj glazbi Skrjabin je ostavio neizbrisiv trag utječući na razvoj mnogih skladatelja. Njegov glazbeni izričaj baštini europski modernizam, impresionizam, ekspresionizam, ali i specifične harmonijske i skladateljske postupke kojima su se služili njegovi ruski suvremenici – to su osnove na kojima Skrjabin gradi vlastiti originalan stil. Ova biografija iz pera uglednog ruskog muzikologa Igora Belze, prvi put objavljena 1983., prikazuje skladateljev život i djelo temeljeći se na autentičnim dokumentima, poglavito iz građe Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u Moskvi. Ta građa uključuje skladateljevu korespondenciju, zapise suvremenika, kritike, partiture. U pripovijest o Skrjabinovu životu Belza unosi i analize njegovih najznačajnijih djela na način koji može biti zanimljiv ne samo glazbenim stručnjacima nego i široj publici. Skrjabinova osebujna osobnost razvijala se kroz mnoga duhovna i emocionalna previranja, o čemu u ovoj knjizi svjedoče njegovi najbliži prijatelji – među njima su i glazbeni velikani poput Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Ljadova i Safonova Skrjabinovu užem krugu pripada i niz drugih umjetničkih osobnosti iz pokreta „rusko srebrno doba” različitih svjetonazora, u rasponu od pristalica misticizma i esteticizma pa do onih pod utjecajem Marxove i Nietzscheove filozofije, ili pak teozofije Helene Blavatsky i Steinerove antropozofije. Pod utjecajem toga duhovnog ozračja Skrjabin razvija svoje osebujne poglede na umjetnost i svrhu ljudskog postojanja koji se utjelovljuju i u njegovoj glazbi. (Veljko Glodić)
Pripovijest koja se poput mozaika slaže u ovoj knjizi počela je 1906., kad je mlad i nepoznat pisac Victor Segalen pokucao na vrata slavnog skladatelja Claudea Debussyja i predložio mu da zajedno napišu operu. Koliko god se to činilo neobičnim, Debussy je prihvatio; nakon početnih nedoumica u vezi s temom, predložio je da se pozabave mitom o Orfeju. Segalen je ubrzo poslao prve skice, a zatim se rad na tekstu protegnuo sve do trenutka kad se, u proljeće 1909., Segalen otputio u Kinu. Njegova višegodišnja odsutnost, zatim Prvi svjetski rat te Debussyjeva teška bolest neki su od razloga zbog kojih opera naposljetku ipak nije napisana. No ostaje „zvučni svijet“ dvojice autora – sačuvan u pismima, zabilježenim razgovorima, jednoj pripovijesti i jednoj neuglazbljenoj drami. Ti raznorodni, no ipak povezani tekstovi živo svjedoče o jednoj izvanrednoj umjetničkoj suradnji, o prijateljstvu koje je u njoj niklo, o osobnostima i sklonostima dvojice autora, kao i o svijetu u kojemu su živjeli i stvarali.
Book #3167
Franz Wegeler i Ferdinand Ries u svojim biografskim bilješkama o Ludwigu van Beethovenu, po prvi put prevedenima na hrvatski jezik, stvaraju prijateljsku, iskrenu i nadasve ljudsku sliku o glazbenom geniju, u naše vrijeme često zasjenjenom raznim mitovima koji su se o njemu stvarali i ustalili tijekom stoljeća. Beethovenovi suvremenici i prijatelji Wegeler i Ries pišu gotovo razgovornim jezikom, pristupačnim i suvremenom čitatelju, redajući zapise o općim biografskim činjenicama, ali i brojne zanimljivosti o skladateljevoj osobnosti, te često šaljive i zabavne anegdote iz njegova života. Rastvarajući mit o slavnome glazbeniku, prikazuju svojeg prijatelja opterećenog svakodnevnim životnim problemima, ljubavnim i financijskim; rastrgnutog između očekivanja temeljenih na svjetskoj slavi i zdravstvenih problema; pokretanog iskrenim željama i nadama, te ponajprije težnjom za iznimnim umjetničkim stvaranjem.
Book #2809
Izdanje namijenjeno svim ljubiteljima klasične glazbe. Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti želje i nade, brige i radosti bračnoga života. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika – koji prvi put objavljujemo u hrvatskom prijevodu – promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti…
Book #2917
