Sretan put
14,00 € × 1 Ukupno : 14,00 €
U ovoj nježnim bojama ilustriranoj autorskoj slikovnici, Anders Holmer oslikao je trenutke kiše iz različitih dijelova svijeta. Koristeći se haiku stihom, tim prizorima pridodao je i komični moment ljudske interakcije s prirodom.
Book #3139
Zaigrana i vesela, „Slova za svakoga” idealno su štivo za sve koji uče čitati i za one koji im u tome pomažu. U svakoj od trideset vrlo kratkih priča – kroz koje promiču mnogobrojni životinjski i ljudski likovi – dominira jedno slovo. Može ga se tražiti, okom ili uhom, a svaku se priču u istom stilu može i nastaviti. Zamišljena kao poziv na igru, ova originalna slovarica čini prve korake u stjecanju čitateljskih vještina lakima i zabavnima.
Book #4605
Krajem dana mrak ne pada poput nekog zastora. U sobi se tama počinje spuštati sa stropa i uzdizati s poda, pa se te dvije tame grle i miješaju stvarajući malene izdanke mraka – tminice. Ta djeca noći, koja polagano stiže, igraju se predmetima i sjenama, nigdje ne ostavljajući trajnog traga. Problem, međutim, nastaje kad tu igru počnu ometati veliki i mali ekrani te se na mjestu zaigranih tminica pojave sivkaste sjene. To je možda bezopasno, a možda i nije; jer s tminicama nestaje i njihova nezamjenjiva čarolija. No što god se dalje s njima događalo u stvarnosti, na stranicama ove slikovnice tminice žive svojim jedinstvenim životom koji nam maštovito dočaravaju Igor Rajki i Klasja Habjan.
Book #5125
Čudovišta iz naslova ove priče, potaknuta nekim sitnim događajima, kradu malenoj junakinji boje. Svaka boja utjelovljuje neku emociju, sposobnost ili svojstvo: sigurnost, hrabrost, povjerenje, ljubav, kreativnost, sreću (što se objašnjava u malom rječniku boja na kraju slikovnice). Ostajući bez boja, svijet malene junakinje postupno postaje siv i žalostan. I kad se već čini da su ju preplavile nesigurnost i potištenost, dolazi netko s pažljivo izabranim darom – i vraća boje njezinom svijetu. Slikovnica je zamišljena kao predložak za razgovor o emocijama koji djeci može biti vrlo potreban i koristan te pridonijeti njihovom razumijevanju samih sebe i drugih.
Book #5523
Vesna Matana Matić, iskusna glazbenica s pedagoškim iskustvom, u slobodnoj fantaziji na temu klasične glazbe i suvremene tehnologije dočarava velikog skladatelja okruženog brojnom djecom. Dječja vika, smijeh i zapitkivanja živahna su podloga na kojoj nastaju djela Johanna Sebastiana – sve do trenutka u kojem skladatelj zaziva pomoć iz budućnosti, kako bi mogao raditi u miru. Pomoć zaista i stiže, u liku djevojčice Selfine koja Bachovoj djeci daruje mobitele. Nastaje tišina u kojoj nitko ne primjećuje čak ni kućnog mačka. No ta tišina, bez smijeha i zapitkivanja, nije poticajna: zbog nje su utihnule i melodije u skladateljevoj glavi… Slikovnica je zamišljena tako da najmlađi čitatelji na zabavan način doznaju ponešto o klasičnoj glazbi, ali i da se zamisle nad promjenama koje su u obiteljski život unijeli elektronički uređaji. Tekst je napisan jednostavno i zabavno, osobito u dijelu s dječjom grajom i zapitkivanjima, a prate ga maštovite ilustracije mlade umjetnice Dorije Jantolić.
Kivi zahtijeva psa! Kivi uznemireno viče da žarko želi kućnog ljubimca sve dok se jednog jutra, nakon sna o umiljatim jazavčarima, na vratima ne pojavi neobično stvorenje – Gorostaspas! Gorostaspas nije uobičajen pas, stoga se Kivi čudi njegovom ružnom izgledu i nestašnom ponašanju. I dok svi bježe od proždrljive životinje koja stvara strašan nered, Kivi odluči pokušati upristojiti i odgojiti čudovišnog psa. Nakon niza šaljivih nezgoda i kaotičnih dogodovština, dijete se počne pitati može li uistinu promijeniti tog svojevoljnog i nespretnog ljubimca… Možda ipak mora prihvatiti divljeg psa takvog kakav jest i omogućiti mu slobodu? Ova zabavna i zaigrana priča o slobodi, dobroti i toleranciji ispripovijedana je u rimovanim stihovima koji su podjednako zanimljivi i dječjoj i odrasloj čitateljskoj publici. U maštovitome prijevodu Sare Malić, koji istovremeno nasmijava i poučava, sačuvana je posebnost ove slikovnice – Kivi je zamišljen i nacrtan kao lik s kojim se svako dijete može poistovjetiti.
Priča o bijeloj vili nadahnuta je stvarnim životnim iskustvom. Mirjana Mrkela u njoj progovara o usamljenosti i osjećaju odbačenosti, čestim u životu ljudi koji se naizgled razlikuju od većine. Kao osoba koja je oslijepjela u odrasloj dobi, autorica lako suosjeća s osobama koje su iz bilo kojeg razloga odbačene ili marginalizirane u našem društvu. Svoju priču ispričala je kao bajku, oslanjajući se na neke elemente iz slavenske mitologije. Njezina junakinja, vila koja je zakoračivši u područje neke zle stare čarolije postala kozonoga, uzmiče od ljudi koji je ne prihvaćaju. Povlači se u planinski svijet bilja i životinja i tuguje. No mjesec i sunce tu su i za nju, kao i za sva druga bića. Mjesec je hrabri svojim sjajem, a sunce joj ulijeva snagu i smirenost. Bijela vila predstavlja sve one koji čeznu za razumijevanjem i prihvaćanjem. Autorica je slikovnicu realizirala blisko surađujući s ilustratoricom Katarinom Radošević Galić, te su zajednički stvorile maštovite prostore kojima se kreću mala vila i njezina pratnja.
Book #6183
Tri priče u ovoj gradaciji govore o ljubavima koje su neočekivane i neostvarive zbog same prirode zaljubljenika, ali nisu zato manje snažne. Plutača i sidro čekaju oluju ne bi li se sreli iako su plutače na ovom svijetu zato da bi plutale, a sidra zato da bi sidrala; sunce se trudi smanjiti svoj žar kako bi dulje moglo voljeti snijeg, dok je snijegu sve ljepše na suncu premda se topi od ljubavi.
Priče koje Igor Rajki pripovijeda u ovoj slikovnici – zapravo, mrmlja sebi u bradu hodajući – odlikuju se originalnošću, osebujnim smislom za humor i jezičnom invencijom koja posebno dolazi do izražaja u pratećem malom rječniku neobičnih riječi. Ilustratorica Nikolina Žabčić na slobodnu invenciju teksta odgovara likovnom slobodom u odabiru motiva, postupaka i perspektiva, a na njegovu zaigranu blagost delikatnošću poteza i boja.
Book #4467
Znatiželjna djevojčica Svjetlana strastvena je promatračica svijeta; voli čitati, proučavati, maštati. Za rođendan od roditelja dobiva savršen dar: veliku knjigu znanstvenika i izumitelja kroz povijest. Oduvijek opčinjena svime što leti, u knjizi odmah traži izume koji su čovjeku omogućili let u visine. Na svojim omiljenim mjestima za čitanje, poput viseće ležaljke u velikom vrtu ispred kuće, Svjetlana osluškuje prirodu i uz pomoć Fausta Vrančića, Slavoljuba Penkale te Hermana Potočnika sanjari o izumima nadahnutim prirodom koji su promijenili svijet.
Book #2805
Nakon bijega iz zoološkog vrta, papiga Ara upušta se u avanturu u kojoj će po prvi puta vidjeti i upoznati neke druge životinje. Isprva ohola i samoljubiva, papiga nema razumijevanja za drugačije od sebe, sve dok ne upozna nekoga tko će je podsjetiti da vrlo često vanjština ne odražava nečiju osobnost…
Priča o Ptici rugalici, autorice Ljerke Rebrović, klasična je basna koja nosi jednostavnu, ali uvijek aktualnu i potrebnu pouku o tome koliko je važno razumjeti i prihvaćati različitosti drugih. Ivana Pipal kroz ilustraciju smješta simpatične i izražajne životinjske likove iz ove priče u divno oslikani krajolik.
Book #3148
Naopaka Palagruža priča je Lane Momirski o prilagodbi djevojčice Gorjane novoj sredini i promjenama koje donosi selidba. Gorjana, naime, sa svojom obitelji odlazi na Palagružu gdje joj je otac dobio posao svjetioničara. I dok joj se miješaju osjećaji razočaranja što napušta prijatelje i sredinu koju je dobro poznavala s uzbuđenjem koje prati dolazak na nepoznat i osamljen otok usred pučine, osmogodišnja djevojčica ni ne sluti da će joj ova životna epizoda pružiti nezaboravno iskustvo. Gorjana će hrabro prihvatiti nepoznato te se upustiti u istraživanje novog podneblja. Otkriti će čarobnu prirodu Palagruže, poneku tajnu koju otok skriva te sklopiti neka nova i neočekivana prijateljstva. Ilustratorica Ivana Koren Madžarac oslikala je crteže Lane Momirski bogatim morskim akvarelima koji će najmlađe čitatelje uvući u uzbudljiv otočki svijet.
Book #3452
Dijete s „polaganim padobranom“ skače s krova svoje zgrade te opisuje balkone pokraj kojih leti. Zatim se uspinje stubištem te nas izvještava o unutrašnjosti stanova i njihovim stanarima. Svaki je od stanara na svoj način osebujan: netko je opsjednut engleskim doručkom, netko spava u krletci jer je uvjeren da se noću pretvara u pticu, netko živi u liftu uz kućnog ljubimca zmiju, netko izrađuje mehaničke životinje, neto gradi, a netko ruši zidove…
Osim što su opisi stanara lude kuće maštoviti i zabavni, tekst Sanje Lovrenčić sadrži i diskretnu odgojnu poantu: bez obzira na bezopasna „ludila“ svakog od pojedinih stanara, oni uglavnom poštuju jedni druge i svi zajedno tvore harmoničnu cjelinu. „Luda kuća“ tako postaje simbol mogućeg suživota, individualne slobode uklopljene u zajednicu.
Vizualna komponenta utkana je u samu strukturu priče: ona funkcionira kao svojevrsna galerija kroz koju se može kretati u dva pravca, gore i dolje, te je vrlo zahvalna za ilustriranje. Laka zaigranost maštovitog teksta odgovara likovnom stilu ilustratorice Vendi Vernić koja je već pokazala (i u izdanjima Malih zvona) širinu vizualne imaginacije i sposobnost za igru.
Book #3654
Marija u gradovima, novi naslov iz serije slikovnica Malih zvona o hrvatskim vizualnim umjetnicima, donosi prikaz života velike fotografkinje Marije Braut. Priča o njoj ispripovijedana je iz perspektive njenog nerazdvojnog pratioca, analognog fotoaparata; pripovijedajući neposredno i jednostavno, on izvještava o njihovim zajedničkim avanturama, motivima Marijina rada, osjećaju za ljude i predmete koji je ponekad dijelio s umjetnicom, a ponekad tek čeznuo za smirenim prizorima koje je lakše snimati. Tako nastaje lirski intoniran, vrlo suptilan prikaz života i rada umjetnice, prožet blagom nostalgijom za velikim dobom analogne fotografije, ali i nadom u njeno očuvanje. Uz to se najmlađi čitatelj u ovoj slikovnici može na pristupačan način upoznati s osnovama te umjetničke tehnike. Dominik Vuković uspostavio je dijalog s djelom Marije Braut koristeći nijansirane grafitne tehnike, a pripovjedačku igru slijedio je preuzimajući različite perspektive u odnosu na fotoaparat: čitatelj/ica se tako ponekad može zagledati u unutrašnjost te raspričane naprave, ponekad je vidi u akciji, a ponekad vidi prikaz upravo iz njene perspektive. Ilustrator time stvara ne samo dojam o tome kako vidimo analognu fotografiju već i izmaštan prikaz toga kako ona vidi nas. Pripovjedna se igra tako preslikava i u vizualnu komponentu, što ovu slikovnicu čini iznimno skladnim izdanjem. (Adrian Pelc)
Noć se spušta i mijenja naš vidljivi svijet. Ono što se danju čini dobro poznatim i našim postaje pomalo tuđe i tajanstveno. Možda je upravo tajanstvenost noći ono što uvijek iznova navodi umjetnike da maštaju o njoj. Autorica ove slikovnice vidi je kao ženu u modroj zvjezdanoj haljini, i mladu i drevnu kraljicu, koja stiže sa svojom pratnjom noćnih bića, miješajući javu i san. Stvara prostor za satove bez kazaljki, zagonetne slike i životinje koje rado piju čaj. Zamahne rukom i slušaju je čudesni likovi, na kopnu i na moru. Zamahne – i prospu se počeci priča, zavijore zastave dalekih kraljevstava. Miješaju se vremena, motivi iz bajki i svemirska istraživanja. Ni kruženja ni putovanja ne zaustavljaju se u njenoj tami, na nebu crta putokaze putnicima. Gle, njeni zemaljski putokazi vode u suprotnim smjerovima – svaki smjer je dobar, u svakom smjeru noćna su prostranstva… A kad odlazi – tko je ispraća tamo na balkonu, tko se vraća kući stepenicama? – i snovi se s njom povlače na san. Takva je Jasminina noć, otvorena za maštanja njezinih čitatelja.
Book #4333
Malena junakinja ove priče želi pomoći mami i otići po kalup za tortu u spremište, no boji se tog mračnog prostora – toliko da se ne usuđuje čak ni ispružiti ruku da bi upalila svjetlo. No tata joj posuđuje čarobne naočale kroz koje svijet izgleda drugačije; naočale ne mijenjaju samo izgled stvari, nego onaj tko ih nosi može čuti i razumjeti životinje. Tako se djevojčica upoznaje s paukom u spremištu i s moljcem u spavaćoj sobi, a kad otvori prozor, u vrtu su lasica i noćni leptir. U razgovorima se pokazuje da naizgled simpatična bića nisu uvijek zaista simpatična – i obrnuto. Topla i vedra priča uči malenog čitatelja samopouzdanju, ali i tome da prvi dojmovi nisu uvijek pouzdani te da treba dobro upoznati bića oko sebe prije nego što se o njima donese ikakav sud.
Book #4611
Ema je sama.
Ema bi se rado igrala s nekim.
Ide ulicom i za svakoga koga sretne ima neki dobar prijedlog:
hajdemo sakupljati oblake, hajdemo hraniti trolove ispod mosta!
No svi vide samo vanjštinu – Eminu čupavu kosu, prevelike oči, zamrljanu jaknu.
Svi joj prigovaraju i nitko ne želi slijediti njezinu maštu.
A kad joj napokon netko priđe u želji za igrom, što će vidjeti Ema?
Hoće li gledati jednako pogrešno kao i svi?
Book #5129
