Autorica

Ljerka Rebrović

Ljerka Rebrović (Zagreb, 1966.) odgajateljica u vrtiću u Zagrebu, bavi se pripovijedanjem i pisanjem priča za djecu. Studirala je predškolski odgoj na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Vodi dječju grupu u kojoj se uči engleski jezik kroz igru, priprema predškolsku djecu i sudjeluje u kazališnim predstavama vrtićkog kolektiva. Napisala je niz priča za djecu inspiriranih dječjim problemima s kojima se susreće kroz svakodnevni rad, te ih je predstavila kroz likovne radionice na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, Zborijadi na Bundeku i u nekoliko vrtića/škola/knjižnica. Njezina priča Plavi grad, Žuti grad objavljena je kao slikovnica sa ilustracijama Ivane Pipal od strane belgijske izdavačke kuće Alice Editions. Prevedena je i objavljena na još 6 jezika, a na hrvatskom je objavljena u nakladi Malih zvona. Također, u nakladi Malih zvona objavljena joj je i sikovnica Ptica Rugalica (2021.)

Ostali naslovi autora/ice

Ptica Rugalica

118,00 kn

Nakon bijega iz zoološkog vrta, papiga Ara upušta se u avanturu u kojoj će po prvi puta vidjeti i upoznati neke druge životinje. Isprva ohola i samoljubiva, papiga nema razumijevanja za drugačije od sebe, sve dok ne upozna nekoga tko će je podsjetiti da vrlo često vanjština ne odražava nečiju osobnost…

Priča o Ptici rugalici, autorice Ljerke Rebrović, klasična je basna koja nosi jednostavnu, ali uvijek aktualnu i potrebnu pouku o tome koliko je važno razumjeti i prihvaćati različitosti drugih. Ivana Pipal kroz ilustraciju smješta simpatične i izražajne životinjske likove iz ove priče u divno oslikani krajolik.

 

Book #3148

Plavi grad, žuti grad

90,00 kn

Niz planinu, između brežuljaka, juri potok Jurica; njegov put vodi između Plavog Grada i Žutog Grada. Stanovnici gradova na dvjema obalama podigli su preko potoka drveni most te su otad gradove povezivala mnoga prijateljstva, ljubavi i dječje igre. No samo potok Jurica zna da ljudi na njegovim obalama nisu uvijek živjeli jednako skladno. Jer, jednom davno, stanovnici Plavog i Žutog Grada primijetili su da je most preko potoka dotrajao te ga odlučili popraviti i nanovo obojiti. Postavilo se pitanje kojom bojom. Plavo? Žuto? Plavo? Žuto? Nisu se mogli dogovoriti pa polovicu obojiše plavo, polovicu žuto. No tako su svi bili samo dopola zadovoljni – a dopola nezadovoljni. Njihovo se nezadovoljstvo, korak po korak, pretvorilo u pravi mali rat bojama… sve dok se nije umiješala priroda i podsjetila na rješenje koje su na početku bila predložila djeca.