Pripovjedač ove priče, koji je oduvijek želio biti (pa je oduvijek i bio) snovonoša, raste iz stranice u stranicu i poprima gotovo kozmičke dimenzije; jer on je taj koji je dostavljao snove žiteljima stare Mezopotamije prije nekoliko tisuća godina – kao i lopovima iz susjedstva prošli tjedan. Nije besprijekoran taj donositelj snova, preopterećen je poslom, pa mu se „događaju zabune”, a ponekad u žurbi donese i neki zaista zastrašujući san. No neki su snovi iz njegove prtljage izvanredni: brojka nula koju je usnio neki pripadnik naroda Maya i recept za prasladoled koji se pojavio u snu jednog kuhara; neki čudnovati znakovi iz kojih će nastati pismo, ali i nježna ljubav jedne mlade djevojke… Za snove ipak, čini se, nije odgovoran snovonoša, nego sami sanjači, koji pak „sanjaju mimo svakog pravila”.

Maštovit svijet Igora Rajkija u izražajne je slike pretvorila mlada likovna umjetnica Nikolina Žabčić, kojoj je ovo prva samostalna slikovnica.