• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige

Zubić za Tili

16,00 

Iskusna pripovjedačica Rozalija Ovčar vodi najmlađe čitatelje na čudesno putovanje – od dječje sobe sve do vilinskoga grada. U društvu hrabre zubić vile Tili i neobičnog patuljka-pilota Zrnka, najmlađi će čitatelji otkriti kako i je dan ispali zubić može pokrenuti veliku pustolovinu. Nježni akvareli Ane Kadoić maštovito dočaravaju bajkoviti noćni svijet.
Ova topla i razigrana slikovnica slavi prijateljstvo i hrabrost. Podsjeća nas da i najmanja djela mogu imati veliku vrijednost te da uz malo pomoći svaki problem može postati čarobna priča. Duhovitost, dinamični dijalozi i originalni likovi čine je idealnim štivom za djecu predškolske i rane školske dobi.

Rukovet noćnih putovanja

16,00 

Četvrta zbirka mladog nagrađivanog pjesnika Josipa Čekolja vodi čitatelja na neočekivana putovanja kroz prostore književnosti. Na noćnim čitateljskim i spisateljskim stazama nastaju pjesme u obliku akrostiha. Za svoje akrostihe pjesnik bira prve rečenice iz romana koji su na neki način obilježili njegovo djetinjstvo i mladenaštvo. Tako ostvaruje originalan dijalog između poezije i proze, brišući granice između starije i suvremene književnosti te između djela za djecu i odrasle. Raznolikost poetskih slika u ovoj jezičnoj rukoveti ne proturječi jedinstvu cjeline koje se temelji na svojevrsnom supstratu autorova promišljanja svijeta. Nastupajući u dvostrukoj ulozi čitatelja i pisca, Čekolj stvara stihove koji niču iz osobnih sjećanja i doživljaja, rezonirajući i sa širim društvenim i političkim problemima. Zbirka je prepuna začudnih stilskih figura i neobičnih sintaktičkih obrata, koji s jedne strane dosljedno održavaju koncept akrostiha, a s druge odražavaju autorovu maštovitost i kreativnu slobodu. Osjećajem za ritmičnost i zvučnost jezika „Rukovet noćnih putovanja” nadovezuje se na Čekoljeve prethodne knjige, ali otvara
i novo poetsko putovanje tračnicama lirskog jezika – konceptualno promišljeno i stilski zaokruženo djelo
koje plijeni pažnju svježinom i slojevitošću vizije.
 
Book #6342

Jezikova juha / Tongue Soup

16,00 

Prošla baba s kolačima!
Ne cvjetaju mi ruže!
Pala sjekira u med!

Likovna umjetnica Petra Balekić tumači na svoj način – pomoću slika i riječi – samo neke od živopisnih izraza koji se često čuju u govornom jeziku. Za one koji znaju hrvatski, da se podsjete i nasmiju, a za one koji ne znaju, da se načude, nauče ih uz pomoć engleskog prijevoda i tako ne dobiju „jezikovu juhu” zbog neupućenosti.

Book #6336

Vjetrohod

16,00 

U prvi mah čini se da je ova neobična slikovnica u potpunosti posvećena beskrajnoj raznolikosti vjetrova. No zapravo propituje načine na koje ljudi doživljavaju i opisuju svijet. Glavna junakinja priče, vjetrohodačica Tanja, na početku obavlja svoj posao u skladu s pravilima i očekivanjima vjetropromatračke službe. Međutim, s vremenom toj strastvenoj ljubiteljici vjetrova više nije dovoljan običan jezik službenih izvješća; počinje pisati drugačije – osobnije i poetičnije, a treba joj i više vremena da sroči rečenice. Istodobno, razni je vjetroslužbenici sve teže razumiju…

Tanjine doživljaje u vjetru i jeziku autor teksta, Igor Rajki, dočarava začudnim složenicama i nesvakidašnjim dosjetkama, dok ilustratorica Klasja Habjan u suglasju s pričom stvara maštovit likovni svijet.

 
Book #6031

Cvjetovi

16,00 

Osam pripovijedaka u ovoj zbirci naslovljeno je imenima cvijeća: sunovrati i zvončići, cvjetovi limuna i grmlje divljih ruža, svaki cvijet doziva neki susret, neki doživljaj, neki vrt – svaki cvijet je putokaz, koncentrat života, apologija krhkosti. U pričama Marca Martelle sve se doima stvarnim, gotovo dokumentarističnim, no zapravo se radi (i) o fikcionalnoj prozi. Na autorovim cvjetnim putanjama, naime, književnost ne igra ništa manje važnu ulogu od biljaka; tako će primjerice pripovijest naslovljena „Maćuhice” odvesti čitatelja do neobičnog herbarija Emily Dickinson i njezinog (fikcionalnog) čuvara, a „Ruže” evocirati (izmišljene) spiritističke seanse (stvarnog) suvremenog španjolskog pisca Enriquea Vila-Matasa. Nije nimalo slučajno što knjiga započinje citatom iz djela F. Pessoe, velikog majstora literarnih maski i persona. Poput Pessoe, i Martella rastače vlastitu autorsku osobnost – osobito kad u priču upliće bosanskog pjesnika Teodora Cerića koji je zapravo njegov vlastiti književni heteronim. Zamagljujući granice između stvarnosti i mašte, autor stvara zaigranu prozu, čija elegancija otkriva veliku literarnu erudiciju i cjeloživotnu posvećenost vrtovima, stvarnim i izmišljenim.

 
Book #5624

Jeziva kućica

16,00 

Jeziva kućica vješto ujedinjuje priču o obitelji koja se namjerava preseliti iz grada u staru kuću u prirodi, starinsku igru zagonetki i bajkovite elemente koji zapletu daju čudesnost, privlačnu najmlađoj publici. Rješavajući zagonetke koje im postavlja tajanstveni glas iz kamina, Florijan i Klara istražuju kuću i vrt, uočavaju mnogo toga što u prvi mah nisu vidjeli. Uz malo straha i mnogo smijeha proživljavaju pustolovinu u potrazi za ključem kojim će „otključati” čaroliju svojeg budućeg boravišta… Pripovjedačica pokazuje vrlo dobro poznavanje dječjeg načina razmišljanja te spaja maštovitu radnju s nenametljivom podukom o svijetu biljaka i životinja. Ilustratorica prati i nadopunjuje priču nizom malih likovnih iznenađenja.

 

Book #5528

U pariškom ateljeu Jurja Plančića

16,00 

Četvrtu zajedničku slikovnicu o domaćim umjetnicima i umjetnicama spisateljica Sanja Lovrenčić i ilustrator Dominik Vuković posvetili su izvanrednom i široj javnosti nedovoljno poznatom slikaru razdoblja hrvatske moderne Jurju Plančiću. Priča započinje posjetom stvarnoj izložbi slika Plančićevog „pariškog opusa”, održanoj u Muzeju Starog Grada na Hvaru 2022. Odatle književno-likovni autorski dvojac „likovnim vremeplovom” kreće u Pariz, u atelje u kojemu je slikar radio tijekom nekoliko sretnih, ali posljednjih mjeseci svojega života. U trenutku u kojem vremeplov stiže njega nema u ateljeu, ali su tu neki drugi likovi: kistovi i boje, platna i palete razgovarat će s vremenskim putnicima, iznijeti niz pojedinosti iz umjetnikova života (utemeljenih na autentičnom umjetnikovu Dnevniku), te reći ponešto i o različitim slikarskim tehnikama, priboru i postupcima općenito. Priču dopunjuju popratna biografija i reprodukcije originalnih djela iz pariških godina (1928-1930.) u kojima je Plančić uspio stvoriti vlastiti stil, jedinstven u modernom hrvatskom slikarstvu, te postati priznat slikar na međunarodnoj likovnoj sceni onodobnog središta umjetničkog svijeta Zapada.

 

Book #5303

Ema je sama

16,00 

Ema je sama.
Ema bi se rado igrala s nekim.
Ide ulicom i za svakoga koga sretne ima neki dobar prijedlog:
hajdemo sakupljati oblake, hajdemo hraniti trolove ispod mosta! 
No svi vide samo vanjštinu – Eminu čupavu kosu, prevelike oči, zamrljanu jaknu. 
Svi joj prigovaraju i nitko ne želi slijediti njezinu maštu.
A kad joj napokon netko priđe u želji za igrom, što će vidjeti Ema? 
Hoće li gledati jednako pogrešno kao i svi?

 

Book #5129

Marija in Cities

16,00 

Marija in Cities belongs to the series of Sanja Lovrenčić’s picture books about Croatian visual artists; this one is about the well-known photographer Marija Braut. The story about her is told from the viewpoint of her inseparable companion, the analogue camera, which directly and simply reports on their shared travels and work, the motifs of Marija’s photography, and her feeling for people and spaces, which the camera sometimes shared with the artist, and at other times just longed for calm scenes that are easier to capture. This is a lyrically intoned, very subtle depiction of the artist’s life and work, filled with a vestige of nostalgia for the great age of analogue photography, but also with hope in its preservation. In addition, the author offers the young readers an easy-to-understand introduction to the basics of this art technique.(Adrian Pelc, ed)

 

Book #4896

The Magic Eyeglasses

16,00 

Sophia, the little heroine of this story, wants to help her mother to bake a cake. Mom tells her to fetch the cake pan from the storage room, but Sophia is afraid of that dark space – she’s so afraid that she doesn’t even dare to stretch her arm to turn the light on. But then comes her dad and gives her a pair of special eyeglasses – eyeglasses that make the world look different. And more than that! They not only change the look of things in darkness, but also give the person wearing them the ability to talk with animals. Looking through the magic eyeglasses, Sophia meets a spider in the storage room and a moth in her bedroom. As she opens a window, she sees a weasel and a saturnia moth in the garden. Her encounters with these creatures show that beings who look nice are not always nice – and vice versa. This warm and breezy story teaches young readers self-confidence, the importance of getting to know someone before making a judgment, as well as the fact that first impressions are not always reliable.

 

Book #4906

Night on Earth

16,00 

As night falls, the world we see is changing. What seemed familiar under daylight now becomes strange and mysterious. And this might be the reason why night inspires artists to fantasize about it over and over again. The author of this picture books sees Night as a woman in a starry dress, a queen both young and olden, who arrives with her suite of nocturnal creatures, blending dream with reality. She creates space for clocks without pointers, enigmatic encounters, tea-drinking animals. She waves her hand, and wondrous beings obey her, whether on land or at sea. She waves her hand, and beginnings of stories begin to unfold, flags of faraway kingdoms start flying. A mixture of ages, fairy-tale motives and outer space travel comes to life wherever she goes. There is no obstacle for voyagers in her darkness, every direction is good, on every side unending expanse of her realm… And as she leaves – look, who bids her farewell on the balcony there, who is returning home climbing those stairs? – dreams leave with her, they all go to sleep. That’s what Jasmina’s night is like, wide open for the fantasy of her readers.

 

Book #4746

 

 

Čarobne naočale

16,00 

Malena junakinja ove priče želi pomoći mami i otići po kalup za tortu u spremište, no boji se tog mračnog prostora – toliko da se ne usuđuje čak ni ispružiti ruku da bi upalila svjetlo. No tata joj posuđuje čarobne naočale kroz koje svijet izgleda drugačije; naočale ne mijenjaju samo izgled stvari, nego onaj tko ih nosi može čuti i razumjeti životinje. Tako se djevojčica upoznaje s paukom u spremištu i s moljcem u spavaćoj sobi, a kad otvori prozor, u vrtu su lasica i noćni leptir. U razgovorima se pokazuje da naizgled simpatična bića nisu uvijek zaista simpatična – i obrnuto. Topla i vedra priča uči malenog čitatelja samopouzdanju, ali i tome da prvi dojmovi nisu uvijek pouzdani te da treba dobro upoznati bića oko sebe prije nego što se o njima donese ikakav sud.

 

Book #4611

Bretonska pjesma

16,00 
U dva autobiografska teksta objedinjena u ovoj knjizi – Dijete i rat i Bretonska pjesma – francuski nobelovac J. M. G. Le Clézio (1940.) polazi od vrlo konkretnih, osjetilnih iskustava iz vlastitog djetinjstva, da bi se vinuo do razine promišljanja svijeta na kojoj se lokalno i pojedinačno preobražava u opće i univerzalno. Tako u dojmljivom tekstu Dijete i rat opisuje što je proživio u prvih pet godina svojeg života, sa svom faktografskom nesigurnošću i intenzitetom ranih sjećanja; no istodobno, svako malo izlazeći iz okvira osobne biografije, postupno stvara amblemski lik djeteta u ratu: djeteta izloženog gladi i strahu, koje ne poznaje nikakvo drugo stanje te nema sjećanja koja bi mu mogla poslužiti kao utjeha ili nada, djeteta koje ne razumije, ali sluti da oko njega postoji neka teška prijetnja, nevoljnog svjedoka koji mora slušati zagonetne i strašne rečenice o nasilju. Smatrajući da je iskustvo rata bilo presudno u njegovoj odluci da se posveti pisanju, J. M. G. Le Clézio ostat će vjeran tom liku ratnog djeteta kakvo je i sam bio, kao i drugim nevoljnim svjedocima nasilja na svijetu, dovodeći ih na scenu u mnogim svojim romanima.
U Bretonskoj pjesmi pak govori o ljetnim mjesecima koje je između svoje devete i četrnaeste godine provodio u Bretanji, kraju odakle potječe njegova obitelj. U slikama koje dočarava s virtuoznom lakoćom vlada vanvremenska svježina ranih osjetilnih doživljaja: izbliza vidimo kako ga nagli dolazak plime tjera da prvi put zapliva, kako uspostavlja kontakt s ne-ljudskim svijetom u liku jedne hobotnice, kako se igra s kukcima, kako ga preplavljuje okus starinskih palačinki i miris toplog jabučnog vina. Oscilirajući između prošlosti i sadašnjosti, autor se trudi izbjeći idealizaciju negdašnje Bretanje i nostalgiju, koju smatra nezdravim osjećajem – ali ne uspijeva sasvim. U tom sada izgubljenom svijetu oskudice i gladi postojale su neke ljepote i neke vrline, povezanost sa zemljom i otvorenost prema moru, sve što se čuje u zvuku „bretonske pjesme” koji se razliježe nad ledinom u suton. Prihvaćajući modernost i razmišljajući o budućnosti, Le Clézio je ipak najdojmljiviji kad dočarava prizore iz
nestalih prostora prošlosti.

Noć na Zemlji

16,00 

Noć se spušta i mijenja naš vidljivi svijet. Ono što se danju čini dobro poznatim i našim postaje pomalo tuđe i tajanstveno. Možda je upravo tajanstvenost noći ono što uvijek iznova navodi umjetnike da maštaju o njoj. Autorica ove slikovnice vidi je kao ženu u modroj zvjezdanoj haljini, i mladu i drevnu kraljicu, koja stiže sa svojom pratnjom noćnih bića, miješajući javu i san. Stvara prostor za satove bez kazaljki, zagonetne slike i životinje koje rado piju čaj. Zamahne rukom i slušaju je čudesni likovi, na kopnu i na moru. Zamahne – i prospu se počeci priča, zavijore zastave dalekih kraljevstava. Miješaju se vremena, motivi iz bajki i svemirska istraživanja. Ni kruženja ni putovanja ne zaustavljaju se u njenoj tami, na nebu crta putokaze putnicima. Gle, njeni zemaljski putokazi vode u suprotnim smjerovima – svaki smjer je dobar, u svakom smjeru noćna su prostranstva… A kad odlazi – tko je ispraća tamo na balkonu, tko se vraća kući stepenicama? – i snovi se s njom povlače na san. Takva je Jasminina noć, otvorena za maštanja njezinih čitatelja.

 

Book #4333

Marija u gradovima

16,00 

Marija u gradovima, novi naslov iz serije slikovnica Malih zvona o hrvatskim vizualnim umjetnicima, donosi prikaz života velike fotografkinje Marije Braut. Priča o njoj ispripovijedana je iz perspektive njenog nerazdvojnog pratioca, analognog fotoaparata; pripovijedajući neposredno i jednostavno, on izvještava o njihovim zajedničkim avanturama, motivima Marijina rada, osjećaju za ljude i predmete koji je ponekad dijelio s umjetnicom, a ponekad tek čeznuo za smirenim prizorima koje je lakše snimati. Tako nastaje lirski intoniran, vrlo suptilan prikaz života i rada umjetnice, prožet blagom nostalgijom za velikim dobom analogne fotografije, ali i nadom u njeno očuvanje. Uz to se najmlađi čitatelj u ovoj slikovnici može na pristupačan način upoznati s osnovama te umjetničke tehnike. Dominik Vuković uspostavio je dijalog s djelom Marije Braut koristeći nijansirane grafitne tehnike, a pripovjedačku igru slijedio je preuzimajući različite perspektive u odnosu na fotoaparat: čitatelj/ica se tako ponekad može zagledati u unutrašnjost te raspričane naprave, ponekad je vidi u akciji, a ponekad vidi prikaz upravo iz njene perspektive. Ilustrator time stvara ne samo dojam o tome kako vidimo analognu fotografiju već i izmaštan prikaz toga kako ona vidi nas. Pripovjedna se igra tako preslikava i u vizualnu komponentu, što ovu slikovnicu čini iznimno skladnim izdanjem. (Adrian Pelc) 

 

Book #3730

Crazy House

16,00 

A child with a “slow parachute” jumps from the roof of his building and describes the balconies next to which she/he flies. She/he then climbs the stairs and informs us about the interior of the apartments and their occupants. Each of the tenants is unique in their own way: someone is obsessed with English breakfast, someone sleeps in a cage because he is convinced he turns into a bird during the night, someone lives in an elevator with a pet snake, someone makes mechanical animals, someone builds walls and someone tears them down…

Descriptions of the occupants of the crazy house are fanciful, vivid and amusing; the text also contains a discreet educational point: regardless of the harmless “madness” of each of the tenants, in general they respect each other, and all together form a harmonious whole. The “crazy house” thus becomes a symbol of possible coexistence, of individual freedom embedded in the community.

To the easy playfulness of the text corresponds the artistic style of the illustrator Venda Vernić, offers the young reader a kind of gallery through which one can move in two directions, up and down, finding on every page a visual surprise.

 

Book #3707