Tišine
13,01 € (98,02 kn) × 2 
Dvadeseto stoljeće rastumačeno mojem unuku
17,00 € (128,09 kn) × 1 Ukupno : 43,02 € (324,13 kn)
Izdanje namijenjeno svim ljubiteljima klasične glazbe. Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti želje i nade, brige i radosti bračnoga života. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika – koji prvi put objavljujemo u hrvatskom prijevodu – promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti…
Book #2917
Bračni dnevnik dvoje velikih glazbenika, prvi put objavljen na hrvatskom jeziku, u prijevodu Sanje Lovrenčić, među glazbenim izdanjima biblioteke „U prvom licu“.
Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti „želje i nade, brige i radosti bračnoga života“. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti…
Knjiga austrijskog pisca Franza Hammerbachera Passagen – čiji naslov u dogovoru s autorom prevodimo kao Brodski dnevnik – nastala je tijekom plovidbe oko svijeta koja je, stjecajem okolnosti, trajala osamdeset dana. Knjiga se sastoji od svakodnevnih dnevničkih zapisa koji su diskretnim humorom, suvremenošću i čistim stilom, donijeli autoru brojne čitatelje i pohvalne kritike. Franz Hammerbacher oplovio je svijet na velikim teretnim brodovima koji su jedna od neprimjetnih ali ključnih premisa suvremenog globalnog tržišta. Bilježeći metodom brodskog dnevnika – a “brodski dnevnik je sredstvo za osiguranje dokaza, no ostaje nejasno što bi se njime trebalo dokazati. Značenje bilježaka stvara se tek retroaktivno. Presudno je da se dnevnik vodi kronološki i uljudno, bez obzira na trenutačno raspoloženje i inspiraciju. Izvanredna zbivanja bilježe se onoliko rijetko koliko se rijetko i događaju. Brodski je dnevnik u prvom redu zapisnik svakodnevice” – autor izvještava o događajima poput spektakularnog prolaska kroz Panamski kanal ili opasne plovidbe u blizini somalijske obale, kao i o sitnim zbivanjima u životima brodske posade i putnika. Franz Hammerbacher plijeni pažnju čitatelja postupno ih uvlačeći u svoju dokumentarističnu priču da bi, naizgled jednostavno, skliznuo iz zabilježenog trenutka u promišljanja o plovidbi koja je život.
Fabula romana “Calluna vulgaris” slijedi dvije linije događanja u životu novinara i filmskog kritičara Giuliana Spattole – profesionalnu i privatno-ljubavnu (glavni bi junak rekao: po uzoru na klasični holivudski filmski stil). Obje se zasnivaju na gotovo tipičnim pokretačkim motivima – intrigi, borbi za napredovanje pa i slavu s jedne strane, te ljubavnom trokutu i femme fatale s druge. Iovinellijev se roman čita kao zabavnu i intrigantnu knjigu, ali i kao ozbiljan pokušaj da se osmisli osobnu egzistenciju te naizgled potpuno apokaliptičnu novonastalu kulturnu situaciju. No, kao što Giulianov učitelj De Marchis kaže: “Smak svijeta je samo optička varka koju svaka generacija doživi prije nego umre.”
Malena junakinja ove priče želi pomoći mami i otići po kalup za tortu u spremište, no boji se tog mračnog prostora – toliko da se ne usuđuje čak ni ispružiti ruku da bi upalila svjetlo. No tata joj posuđuje čarobne naočale kroz koje svijet izgleda drugačije; naočale ne mijenjaju samo izgled stvari, nego onaj tko ih nosi može čuti i razumjeti životinje. Tako se djevojčica upoznaje s paukom u spremištu i s moljcem u spavaćoj sobi, a kad otvori prozor, u vrtu su lasica i noćni leptir. U razgovorima se pokazuje da naizgled simpatična bića nisu uvijek zaista simpatična – i obrnuto. Topla i vedra priča uči malenog čitatelja samopouzdanju, ali i tome da prvi dojmovi nisu uvijek pouzdani te da treba dobro upoznati bića oko sebe prije nego što se o njima donese ikakav sud.
Book #4611
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Franz Lizst, univerzalno čuven kao skladatelj i možda najveći pijanist u povijesti, sustavno se bavio i pisanjem o glazbi; u samo nekoliko mjeseci nakon smrti svojega kolege Frederica Chopina napisao je o njemu knjigu. Chopin i njegova djela tada još nisu uživali sveopći ugled i slavu, te je Lizst pisao u žarkoj želji da ne budu zaboravljeni. No knjiga nije biografija u uskom smislu riječi; pišući o Chopinu, Lizst na esejistički način govori o temama kao što su poljski karakter ili svojstva poljske glazbe, ili pak pariški glazbeni svijet njegova vremena.
Napisan na francuskom i tipično romantičarski po svojoj razbarušenosti, tekst ipak ponajviše govori upravo o svojemu autoru, njegovom odnosu prema glazbi, njegovim umjetničkim idealima, za koje se u vrijeme nastanka Chopinove biografije još morao boriti. Tekst je namijenjen širokoj publici, nije opterećen preteškom glazbenom terminologijom i može biti zanimljiv svakome koga privlače povijesne i glazbene teme, ili pak životopisi umjetnika.
Chopinova biografija popraćena je uvodnim esejom Veljka Glodića, pijanista i profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Honoré de Balzac (1799.-1850.), začetnik realizma u francuskoj književnosti, slavu je stekao golemim proznim ciklusom romana i pripovijetki pod zajedničkim naslovom Ljudska komedija (La Comédie humaine), u kojemu daje široku sliku francuskoga društva svojega doba. Roman Čiča Goriot (1835.), najuspjeliji i najpopularniji roman ciklusa, temelji se na priči iz Shakespeareova Kralja Leara o nezahvalnim kćerima, koja je prenesena u Pariz 1820-tih godina. Naslovni lik, stari ratni profiter Goriot, razdao je svoje bogatstvo kćerima te provodi posljednje dane u malograđanskom pansionu gospođe Vautrin, u kojemu se ukrštaju životne putanje likova iz svih slojeva pariškog društva.
Novi roman Sanje Lovrenčić, „Crveni golubovi“, dvostruka je knjiga: prozni tekst, koji se oscilirajući na rubu fantastike bavi gorućim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je „Pjesmaricom“, zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.
Radnja priče koja se iznosi na dva različita načina započinje dolaskom pripovjedačice na neimenovan otok. Naslijedivši kuću u gotovo napuštenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se našla nostalgično je idiličan: ruševne kamene kuće, divlji kapari, domaći sir, sunce i vjetar određuju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da će se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suočavanje s vlastitom prošlošću, željama i nadama.
Zajedno s kućom, međutim, pripovjedačica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rođak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluči osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da će joj se ti pismonoše ubrzo vratiti, i to u društvu prilično živopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te počinju pripovijedati fragmente zajedničke prošlosti: ostarjela kazališna družina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima za godina olova – junakinji se na temelju ponuđenih priča teško odlučiti. Na odlasku joj ta čudna skupina objašnjava pravu prirodu njenog novostečenog nasljedstva: uz kuću, ona nasljeđuje i obavezu da ispriča njihovu priču, priču koji nije dobro razumjela.
I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit će je istraživanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadašnjim i sadašnjim srazom bogatstva i bijede, rastuća osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente priče svojih gostiju junakinja će odgovoriti vlastitima, koje će pak – kad se smiri vrtlog koji ju je ponio – gotovo nenamjerno ostaviti u nasljeđe novoj generaciji, za nove pokušaje.
Book #4714
Novi roman Sanje Lovrenčić, „Crveni golubovi“, dvostruka je knjiga: prozni tekst, koji se oscilirajući na rubu fantastike bavi gorućim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je „Pjesmaricom“, zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.
Radnja priče koja se iznosi na dva različita načina započinje dolaskom pripovjedačice na neimenovan otok. Naslijedivši kuću u gotovo napuštenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se našla nostalgično je idiličan: ruševne kamene kuće, divlji kapari, domaći sir, sunce i vjetar određuju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da će se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suočavanje s vlastitom prošlošću, željama i nadama.
Zajedno s kućom, međutim, pripovjedačica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rođak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluči osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da će joj se ti pismonoše ubrzo vratiti, i to u društvu prilično živopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te počinju pripovijedati fragmente zajedničke prošlosti: ostarjela kazališna družina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima za godina olova – junakinji se na temelju ponuđenih priča teško odlučiti. Na odlasku joj ta čudna skupina objašnjava pravu prirodu njenog novostečenog nasljedstva: uz kuću, ona nasljeđuje i obavezu da ispriča njihovu priču, priču koji nije dobro razumjela.
I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit će je istraživanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadašnjim i sadašnjim srazom bogatstva i bijede, rastuća osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente priče svojih gostiju junakinja će odgovoriti vlastitima, koje će pak – kad se smiri vrtlog koji ju je ponio – gotovo nenamjerno ostaviti u nasljeđe novoj generaciji, za nove pokušaje.
Čudovišta iz naslova ove priče, potaknuta nekim sitnim događajima, kradu malenoj junakinji boje. Svaka boja utjelovljuje neku emociju, sposobnost ili svojstvo: sigurnost, hrabrost, povjerenje, ljubav, kreativnost, sreću (što se objašnjava u malom rječniku boja na kraju slikovnice). Ostajući bez boja, svijet malene junakinje postupno postaje siv i žalostan. I kad se već čini da su ju preplavile nesigurnost i potištenost, dolazi netko s pažljivo izabranim darom – i vraća boje njezinom svijetu. Slikovnica je zamišljena kao predložak za razgovor o emocijama koji djeci može biti vrlo potreban i koristan te pridonijeti njihovom razumijevanju samih sebe i drugih.
Book #5523
Djevojčica Alma oduševljena je zimskim radostima kojima je teško odoljeti. Snijeg i sige savršene su za igru, no ponekad mogu djecu vezati za krevet. Groznica je čudna pojava: stvari se čine drugačije, ljepše, čudnije…Autor teksta ove slikovnice, Indrek Koff, dočarao nam je dječje iskustvo bolesti i učinio ga najugodnijim mogućim, dok nas je ilustratorica Lucija Mrzljak svojim toplo-plavičastim prizorima odvela u Almin čudesni, grozničavi svijet.
Book #4474
Priča o djevojčici koja očarana cirkuskim predstavama zamišlja sebe kao djevojčicu iz cirkusa. Vozi se u cirkuskoj kućici, zamišlja sebe u predstavama, druži se s cirkusantima i cirkuskim životinjama… Napokon povjerava mami svoj san o cirkusu, mama joj tumači kako svega toga ima i u drugim zanimanjima – postoje veterinari, novinari, muzičari, učitelji… Irena uči i odrasta, no njen stari san o cirkusu malo pomalo… prestaje biti san.
Prvo izdanje djevojačkog dnevnika Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. kad joj je bilo četrnaest godina, sve do svojih zaruka u ljeto 1891. Na stranicama starih bilježnica ostali su sačuvani najspontaniji otisci temperamenta i inteligencije buduće spisateljice, njenih ljubavi, razmišljanja i doživljaja iz formativnog razdoblja života. Osjetljivost za ljude i prirodu, smisao za humor, mladenačka potraga za istinom i smislom, mračna fascinacija smrću, prvi književni pokušaji – sve to čini ovaj dnevnik živim i zanimljivim štivom za sve generacije čitatelja.
Prvi put pred očima javnosti, djevojački dnevnik Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. do svojih zaruka u ljeto 1891., otkriva njene sanjarije o ljubavi, pisanju, domovini – i njen književni talent.
