Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.

U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)