• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Knjige za odrasle

Žudnja za proljećem

18,00 

Ova prozno-pjesnička čitanka ubrojit će se među ključne anglističke događaje 2025. godine: u njoj prevoditelj i i pjesnik Goran Čolakhodžić donosi izbor iz proze i poezije engleskog predmodernista Edwarda Thomasa, jednog od najvažnijih glasova britanskog pjesništva i generacije umjetnika koja je nastradala u Prvom svjetskom ratu i bliskog prijatelja američkog klasika Roberta Frosta. Ritmovi njegovih stihova tihi su i nenapadni; bio je prije svega pjesnik zemlje, bilja, ptica i ljudskog odnosa s prirodom, ali njegova poezija odlikuje se i suptilnim psihološkim uvidima te je zasjenjena nadolazećim svjetskim sukobom. Osim što se uhvatio u koštac s Thomasovim vezanim stihom i probrao najljepše ulomke iz Thomasove prirodoslovne, putopisne i esejističke proze, Čolakhodžić je napisao i kritički predgovor, bilješke i vlastiti umjetnički tekst supostavljen Thomasovima – dnevnik dolaska proljeća u Zagreb 2025., koji naglašava sličnosti i razlike između Engleske i Hrvatske, 19. i 21. stoljeća, podsjećajući i na utjecaj koji klimatske promjene i problematični odnos ljudi prema prirodi imaju na našu suvremenost. Zadivljujuće likovne odgovore na ovdje sabrane tekstove dala je akademska slikarica Iva Valentić, povezujući dalekoistočne tehnike sa zapadnjačkom književnošću. Zbog svega navedenog ovo izdanje ubrajamo među najljepše knjige Malih zvona objavljene u proteklih nekoliko godina.
 
Book #6349

Rukovet noćnih putovanja

16,00 

Četvrta zbirka mladog nagrađivanog pjesnika Josipa Čekolja vodi čitatelja na neočekivana putovanja kroz prostore književnosti. Na noćnim čitateljskim i spisateljskim stazama nastaju pjesme u obliku akrostiha. Za svoje akrostihe pjesnik bira prve rečenice iz romana koji su na neki način obilježili njegovo djetinjstvo i mladenaštvo. Tako ostvaruje originalan dijalog između poezije i proze, brišući granice između starije i suvremene književnosti te između djela za djecu i odrasle. Raznolikost poetskih slika u ovoj jezičnoj rukoveti ne proturječi jedinstvu cjeline koje se temelji na svojevrsnom supstratu autorova promišljanja svijeta. Nastupajući u dvostrukoj ulozi čitatelja i pisca, Čekolj stvara stihove koji niču iz osobnih sjećanja i doživljaja, rezonirajući i sa širim društvenim i političkim problemima. Zbirka je prepuna začudnih stilskih figura i neobičnih sintaktičkih obrata, koji s jedne strane dosljedno održavaju koncept akrostiha, a s druge odražavaju autorovu maštovitost i kreativnu slobodu. Osjećajem za ritmičnost i zvučnost jezika „Rukovet noćnih putovanja” nadovezuje se na Čekoljeve prethodne knjige, ali otvara
i novo poetsko putovanje tračnicama lirskog jezika – konceptualno promišljeno i stilski zaokruženo djelo
koje plijeni pažnju svježinom i slojevitošću vizije.
 
Book #6342

Žena u polarnoj noći

18,00 

Christiane Ritter, tridesetsedmogodišnja domaćica, majka jednog djeteta i žena s nešto umjetničkog obrazovanja, uputila se 1934. prema Svalbardu – točnije, prema sjevernoj obali otoka Spitsbergena – na poziv svojega muža, pomorskog kapetana i zaljubljenika u daleki sjever. Bila je opremljena svime što su joj dobronamjerni ljudi savjetovali da uzme za sobom, no nitko od njih nije znao što je točno čeka na odredištu. Vozeći se brodom prema sjevernim širinama, tajila je pred drugim putnicima krajnji cilj svojeg putovanja, znajući da po mišljenju većine takav pothvat nije za ženu. Jer, doista, prije Christiane nijedna se žena iz takozvanog civiliziranog svijeta nije odvažila otići u surove polarne prostore; njih se povezivalo isključivo s muškarcima, istraživačima, osvajačima divljine. Koliko god u prvi mah iznenađena, pa i zastrašena životom u arktičkoj pustoši, Christiane Ritter hrabro se upušta u pustolovinu. Prilagođava se tijesnoj kolibi, udaljenoj 250 kilometara od najbližeg naselja, nastambi koja pruža tek elementarnu zaštitu pred silama prirode, i trudi se u njoj voditi kućanstvo za supruga i njegovog pomoćnika Karla. Često ostajući sama – dok dvojica muškaraca odlaze u lov, na kojemu se temelji njihova prehrana – uspijeva izaći na kraj s fizički zahtjevnim okolnostima, strahom i tjeskobom.
Čak i u takvim situacijama ipak u njezinom doživljaju dalekog sjevera prevladavaju zadivljenost i strahopoštovanje pred okolnim prirodnim svijetom. Bilježenje dojmova i svakodnevnih aktivnosti riječju i slikom pomaže joj da izađe na kraj sa samoćom, pa i s teškim, dugotrajnim mrakom polarne noći. Te bilješke na koncu će poslužiti kao temelj za knjigu na kojoj će autorica raditi još dvije godine nakon povratka kući, nastojeći dati literarnu dimenziju svojim doživljajima. To joj je u potpunosti uspjelo; izuzetno dojmljivo opisuje arktički svijet, njegove životinjske stanovnike i klimatske specifičnosti, auroru borealis, dolazak leda, surovost stjenovite obale, život sitne ljetne vegetacije. Za razliku od drugih (muških) izvještaja iz polarnih prostora, u njezinom nije naglasak na poduzetnosti i hrabrosti istraživača i lovaca (iako se i o tome govori), nego na nezemaljskoj ljepoti krajnjeg sjevera i djelovanju njegovih ekstrema na ljudsku psihu. Knjiga Christiane Ritter Žena u polarnoj noći smatra se klasičnim djelom putopisne literature, te se na izvornom, njemačkom jeziku tiska u kontinuitetu od 1938., kad je prvi put objavljena. Prevedena je na osamnaest jezika i vrlo je zapažena i kao prijevodno izdanje; dosad nije bila prevedena na hrvatski.
 
Book #6345

Jezikova juha / Tongue Soup

16,00 

Prošla baba s kolačima!
Ne cvjetaju mi ruže!
Pala sjekira u med!

Likovna umjetnica Petra Balekić tumači na svoj način – pomoću slika i riječi – samo neke od živopisnih izraza koji se često čuju u govornom jeziku. Za one koji znaju hrvatski, da se podsjete i nasmiju, a za one koji ne znaju, da se načude, nauče ih uz pomoć engleskog prijevoda i tako ne dobiju „jezikovu juhu” zbog neupućenosti.

 
Book #6336

Kipareva kći

21,00 

Tove Jansson – autorica planetarno poznatih dječjih knjiga o Muminima – u zbirci povezanih i uglavnom autobiografskih priča naslovljenoj „Kipareva kći” prvi put se obratila odrasloj publici. Služeći se naivnim glasom dječje junakinje, živo pripovijeda o prostorima i ljudima koji su obilježili njezino djetinjstvo, pa i cijeli život. Iako su slike iz vlastitog sjećanja okosnica njezinih priča, Tove Jansson nadilazi osobno i uspijeva zaigrano progovoriti o umjetnosti i umjetničkom životu. S majkom ilustratoricom i ocem kiparom, dani malene naratorice odvijaju se u boemskom ateljeu, među crtežima, gipsanim odljevima i brojnim kućnim ljubimcima, s tihom slutnjom materijalnih problema. Taj život – u kojemu je „amater” najgora riječ kojom se nekoga može nazvati – svojevrsna je škola. Ponajprije škola gledanja, o čemu svjedoče impresivni opisi ledenjaka i morskih zaljeva, ali i škola samostalnosti, zahvaljujući kojoj već i dijete propituje neka pravila i postupke s kojima se suočava. Pripovjedački glas u svim pričama ostaje dosljedno dječje iskren – istovremeno zadivljen i preplašen dok istražuje svijet. Sudari dječjeg svijeta sa svijetom odraslih nisu nimalo uljepšani, što ovim autobiografskim zapisima daje posebnu snagu i izražajnost. „Kipareva kći”, međutim, ponajprije slavi (dječju) znatiželju i maštu iz koje izrastaju umjetnica i njezina umjetnost. Za Tove Jansson prostori djetinjstva su prostori neobuzdanog nadahnuća – u svakom kutku kuće ili prirode može nastati maštovita igra ili umjetničko djelo.
 
Book #6176

Zapisi s izvora, pitanja za nakon

21,00 

Arhitekt s iskustvom pisanja, Tomislav Pavelić, u novoj knjizi koncipiranoj poput svojevrsnog putničkog dnevnika promišlja (su)odnose čovjeka i prirode, prostora i mjesta, povijesti i sadašnjosti. Na kraju svojih, često eruditskih razmatranja postavlja pitanja koja služe i kao polazišta i kao odredišta tih putovanja. Ne nudeći ishitrene odgovore, poziva nas da otvorena uma pristupimo univerzalnoj tematici oslikanoj u konkretnim primjerima posjećenih krajeva koji tvore šarenu i dinamičnu scenografiju ove knjige. U njoj se smjenjuju većini nas slabo poznati, a toliko atraktivni prostori Armenije, Gruzije, Sicilije, Andaluzije… Svi nas oni mogu podučiti o prošlosti, ali nam ujedno omogućuju bistriji pogled u mutnu i nesigurnu budućnost naše civilizacije.
 
Book #6173

Vrata koja ne znam otvoriti

17,00 

Postoje vrata koja ne znamo otvoriti. Iza njih je rješenje zagonetke, kraj-početak. Ta vrata, prema onostranom ili prema praznini, neprestano su na neki način prisutna u devetoj pjesničkoj zbirci zapažene autorice Marije Lamot. No postoje i brojna manja vrata koja se u njezinim pjesmama širom otvaraju – prema sjećanjima, krajolicima, zrcalima, trenutcima rasutim u vremenu, bljeskovima intenzivne sadašnjosti. Ona vode u noć, u bijelo, u učionicu u kojoj se govori o filozofiji, u obiteljske prostore te, nadasve, među stabla i bića koja ne govore ljudskim jezikom.
 
Book #6170

Chet Baker na plaži

17,00 

U zbirci priznatog i nagrađivanog pjesnika Ivana Babića „Chet Baker na plaži“ može se zamijetiti s jedne strane zrelost, jasnoća koncepta i stilska sigurnost iskusnog književnika, s druge talent za kratku formu koja objedinjuje lirsko i meditativno, i u okviru koje autor uspijeva virtuozno pretočiti elemente osjetilne, organske stvarnosti u maštovitu metaforičnost. Dominantna tematska okosnica ovih suptilnih pjesama jest ljubav. Slutnja otvaranja prema drugoj osobi, krhkost bliskosti, nemiri, nade i odsutnosti smjenjuju se poput glazbenih varijacija u knjizi koja je, kao što već naslov svjedoči, nadahnuta i prožeta glazbom. Glazba je ipak najprisutnija u pjesmama središnjeg, naslovnog ciklusa, gdje se pojavljuje u višestrukoj ulozi – kao poticaj jeziku, kao mogućnost dijaloga preko barijera koje razdvajaju različite umjetničke discipline, kao utjelovljenje psiholoških stanja i raspoloženja. Dah i disanje provlače se kroz rukopis kao organska poveznica glazbe i pjesme, ali i kao prisutnost živog svijeta prirode za koji autor pokazuje osobit senzibilitet (primijećen i u njegovim prijašnjim zbirkama). Babićev osjećaj za jezik očituje se u leksičkom izobilju, gipkoj rečenici koja uspijeva ostati lagana unatoč složenosti, maštovitoj ali nenametljivoj tvorbi neologizama, sposobnosti da se dobro izabranim riječima stvori malena, jezgrovita i zaokružena cjelina.

 
Book #6052

#otvoreniprozor

15,00 

Zbirka kratkih tekstova nazvana “#otvoreniprozor” izvanredan je primjer toga kako i na društvenim mrežama može nastajati kvalitetna i originalna književnost. Autorica Aida Bagić tijekom godinu dana pisala je jutarnje bilješke promatrajući prozor u svojoj spavaćoj sobi te ih objavljivala na društvenim mrežama, s pratećim fotografijama. Taj pothvat dobio je naziv #otvoreniprozor, a rezultirao je raznolikim tekstovima – proznim i pjesničkim fragmentima, komentarima dnevnih događaja, zapisima o snovima i sjećanjima, igrama riječi i skicama bajki. Često meditativni, ponekad činjenični ili pak zaigrani, odaju da im je autorica vješta književnica s iskustvom pisanja poezije. Objedinjeni u ovoj knjizi, ti zapisi pokazuju kako jedan svakodnevni predmet može potaknuti imaginaciju, refleksiju, introspekciju. Nastajući pred prozorom koji se otvara prema vanjskim krajolicima, oni ocrtavaju autoričin misaoni i osjećajni svijet kao jedinstven i zanimljiv unutarnji krajolik. Ti su tekstovi ujedno i poziv čitateljima i čitateljicama na razmišljanje o njihovoj vlastitoj svakodnevnici, o načinima na koje bi je mogli promisliti i očuditi tako da im ne bude samo podnošljivija, nego da joj pristupaju radoznalo, katkad i radosno.

 
Book #6054

Nos / Kabanica

20,00 

Novo izdanje Gogoljevih antologijskih priča Nos i Kabanica Mala zvona objavljuju s osebujnim i humorističnim ilustracijama nagrađivane ilustratorice i dizajnerice Vendi Vernić, koja o ovom projektu kaže: “Moja priča o ilustriranju Gogoljevih djela započela je još na diplomskoj godini studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je nastao niz skica i studija prema Kabanici i Nosu, no trebalo je još neko vrijeme da ti crteži prerastu u ‘ozbiljne’ ilustracije. (…) Gogoljevim pričama privukli su me suptilni humor i ironija, apsurdni elementi radnje, način na koji autor gleda svijet oko sebe i pripovijeda o njemu. Fantastično je isprepleteno s realističnim, ne postoje objašnjenja za neobične događaje i pojave, oni jednostavno jesu. (…) U ilustriranju sam pokušala povezati Gogoljeve opservacije sa svojima, u svijetu o kojem on piše prepoznati svijet u kojem živim, i unijeti osobno iskustvo u likovnu interpretaciju.”
Vendine ilustracije Nosa i Kabanice prvi su put objavljene u čileanskom izdanju (Saposcat, 2019.).
Za hrvatsko izdanje urednici Sanja Lovrenčić i Goran Čolakhodžić minimalno su osuvremenili već klasični prijevod Romana Šovaryja.

 
Book #5994

Mårbacka, imanje u Švedskoj

20,00 

Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina: Put u Strömstad, Pripovijesti stare domaćice, Stare građevine i stari ljudi, Nova Mårbacka te Svakodnevica i slavlja. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihovog osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom. Opisujući događaje u trećem licu, autorica izuzetno suptilno dočarava stanja dječje psihe, pridajući veliku važnost dječjim razmišljanjima, osjećajima, maštanjima. U ostalim cjelinama pripovijeda o snovitim, pomalo jezivim pričama stare domaćice, povezanim s prostorom u kojem djeca odrastaju, o negdašnjim vlasnicima Mårbacke, o autoričinom ocu (kojeg neki smatraju glavnim likom ovog djela) i njegovim naporima da Mårbacku pretvori u veliko i otmjeno imanje. Posljednji niz pripovijesti dočarava raznolike događaje, upotpunjujući idiličnu sliku svijeta koji treperi na krhkoj granici između proživljene stvarnosti i mitskog doživljaja djetinjstva kao razdoblja vedrine. (Sanja Lovrenčić)

Tišina zelenog

33,00 

Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.

Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
 


 

 

Duhovi iz zlatne omče

17,00 

Obilježavajući trideset godina autorskog književnog rada, Ivan Herceg izabrao je sedamdesetak pjesama koje su objedinjene u ovoj zbirci. One potječu iz svih njegovih knjiga, a dodao im je i nekoliko još neukoričenih tekstova. Taj reprezentativni izbor opsežnim pogovorom predstavlja i tumači Davor Šalat.

“Ivan Herceg jedan je od najistaknutijih pjesnika koji su u hrvatsku poeziju ušli devedesetih godina prošloga stoljeća. Temeljna potka njegova eminentno liričnog i refleksivnog pjesništva, dosad objavljenog u više zbirki pjesama i nagrađenog s nekoliko književnih nagrada, od početka je neoegzistencijalizam koji nije primarno posljedica nekih tragičnih društvenih zbivanja, već je posve intiman i utišan. Herceg je, naime, potpuno svjestan da više nikakva društvena utopija ni distopija ne mogu čovjeku biti izlaz ili izlika kojima bi izbjegao tematiziranje duboko osobne situacije suočavanja s vlastitom i tuđom ograničenošću i prolaznošću, napose pak s bezizglednom borbom s hlapljenjem životne supstance i, napokon, prazninom. Metafizički, egzistencijalni pa otud i društveni deficit zapravo je glavna Hercegova tema i taj deficit iz pjesničke zbirke u zbirku, ako ne uvijek i sve dramatičniji, postaje svakako sve očigledniji i neopoziviji.” (Davor Šalat)

Za čitanje u sumrak

17,00 

Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.

U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)

Žrtvovanje čarolije

17,00 

Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu. (Lidija Dujić)

Zmajeva nevjesta

18,00 

Kad mu zmaj otme sestru, mladi junak ovog romana polazi na neobično i opasno putovanje svijetom koji je razdijeljen na dvije veoma različite zemlje – Gornju i Donju. Čitatelji zajedno s njim, jednim učenim štakorom, jednom spretnom osom i drugim pomagačima zaranjaju u magičan svijet Vlade Uroševića, jednog od najznačajnijih suvremenih makedonskih književnika. Na putu će se susresti s mnogim pojavama i bićima koja potječu iz bogate makedonske usmene književnosti. Ovo djelo, podnaslovljeno kao Roman-bajka, počiva na tragovima mitova, predaja i drugih usmenoknjiževnih oblika, no smjelo i zanimljivo propituje suvremene društvene, političke i kulturne procese i probleme poput nagle urbanizacije i razvoja tehnologije, napuštanja sela, zagađenja okoliša, migracija, trgovine ljudima. Protkana humorom od prve do posljednje stranice, Zmajeva nevjesta prepuna je čudesnih stvorenja i upečatljivih likova koji podjednako pripadaju neodređenoj prošlosti usmene kulture i našoj svakidašnjici pisane kulture. Urošević nam pripovijeda o prijelazu iz jedne zemlje u drugu, iz jedne kulture u drugu, iz jednog vremena u drugo, iz jednog načina razumijevanja svijeta i života u drugi. U srži tog pripovijedanja jest pripovijedanje samo po sebi – njegova ljepota, čarolija i moć. Brišući granice između stvarnog i nestvarnog, prošlosti i sadašnjosti, usmenog i pisanog, narodnog i autorskog, ljudskog i životinjskog – Zmajeva nevjesta upozorava nas na vječnost i postojanost čovjekove potrebe za stvaranjem priča. Zahvaljujući izvrsnom prijevodu Ivice Bakovića, hrvatskim čitateljima omogućeno je da napokon zavire u fantastičan svijet klasika makedonske književnosti međunarodnog ugleda. (Josip Čekolj)