Vješanje kradljivaca ovaca
Roman Sanje Lovrenčić “Vješanje kradljivaca ovaca” nudi čitatelju izazovan hibrid. Smještajući radnju u neodređenu ali blisku budućnost, on propituje neke od akutnih problema sadašnjice: koje su moguće konsekvence reklamiranja, gomilanja smeća, društvene polarizacije, narcisističkog društva, genetskih eksperimenata, manipulacije vremenom. Istodobno, tekst funkcionira kao niz pojedinačnih epizoda, pisanih vrlo često u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene „velike teme“ uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošću, smrću, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etičkih pozicija.
Balansirajući neprekidno između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, Vješanje kradljivaca ovaca uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.
Vješanje kradljivaca ovaca (e-izdanje)
Ovaj niz priča čija se povezanost otkriva tek u posljednjoj donosi čitatelju izazovan hibrid. Smještajući radnju u neodređenu, ali blisku budućnost, ispituje neke od akutnih problema sadašnjice: koje su krajnje posljedice zagađenja, društvene polarizacije, narcisističkog društva. Istovremeno, on funkcionira kao niz pojedinačnih epizoda, pisanih vrlo često u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene „velike teme“ uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošću, smrću, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etičkih pozicija. Balansirajući između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, vješanje kradljivaca ovaca uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.
Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:
Vjetrohod
U prvi mah čini se da je ova neobična slikovnica u potpunosti posvećena beskrajnoj raznolikosti vjetrova. No zapravo propituje načine na koje ljudi doživljavaju i opisuju svijet. Glavna junakinja priče, vjetrohodačica Tanja, na početku obavlja svoj posao u skladu s pravilima i očekivanjima vjetropromatračke službe. Međutim, s vremenom toj strastvenoj ljubiteljici vjetrova više nije dovoljan običan jezik službenih izvješća; počinje pisati drugačije – osobnije i poetičnije, a treba joj i više vremena da sroči rečenice. Istodobno, razni je vjetroslužbenici sve teže razumiju…
Tanjine doživljaje u vjetru i jeziku autor teksta, Igor Rajki, dočarava začudnim složenicama i nesvakidašnjim dosjetkama, dok ilustratorica Klasja Habjan u suglasju s pričom stvara maštovit likovni svijet.
Vrata koja ne znam otvoriti
Postoje vrata koja ne znamo otvoriti. Iza njih je rješenje zagonetke, kraj-početak. Ta vrata, prema onostranom ili prema praznini, neprestano su na neki način prisutna u devetoj pjesničkoj zbirci zapažene autorice Marije Lamot. No postoje i brojna manja vrata koja se u njezinim pjesmama širom otvaraju – prema sjećanjima, krajolicima, zrcalima, trenutcima rasutim u vremenu, bljeskovima intenzivne sadašnjosti. Ona vode u noć, u bijelo, u učionicu u kojoj se govori o filozofiji, u obiteljske prostore te, nadasve, među stabla i bića koja ne govore ljudskim jezikom.
Book #6170
Why do Meerkats Look at the Sky?
Pepe is a very curious meerkat. He knew the animals and the plants, and everything that surrounded him and was within his reach, but it was not enough.
One day the Earth seemed too small for his great curiosity and a new world opened for him when he looked up at the sky.
The author tells us in this first book of the saga of Pepe, the meerkat, a tender story about the enigmatic universe of which we are all part.
Za čitanje u sumrak
Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.
U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)
Zaboravljena djevojčica
Moriko je nekoć živjela u dvorcu. No kada je, slijedeći vlastito srce, prekršila pravila svojeg svijeta, stigla ju je nemilosrdna kazna: osuđena je na zaborav. Za ljude ona više ne postoji. Nitko je može vidjeti ni sjetiti je se – tek se ponekad pojavi nekome kao lik iz stare priče. A ako je netko tako spomene, makar i usput, nakratko joj vraća vidljivost.
Izbrisana iz sjećanja, Moriko je ostala djevojčica tijekom sljedeća četiri stoljeća. Njezin dom je šuma, a jedan gavran najbolji prijatelj. Razumije drveće, čuje osjećaje trave i zvukove mravinjaka. Vidi ono što je ljudima nevidljivo: želje i osjećaje, bića skrivena iza vjetra, kiše, oblaka. No šuma nije samo utočište – u njezinim sjenama vrebaju mraki, more i drugi nevidljivi, a nad svima njima moćna i okrutna Jeka. Iako je šuma njen voljeni dom, Moriko osjeća čežnju za ljudskim svijetom. Ponekad odlazi do obližnjeg sela i promatra djecu. Na školskom igralištu primijeti dječaka, malo drugačijeg od ostalih, koji ju počinje zanimati. Upravo njemu – u trenutku kad njegova majka spomene „malu iz šume” – privremeno postaje vidljiva. I tu počinje pustolovina: susret s dječakom Denijem budi u djevojčici snažnu želju da se vrati u vidljivost, u vrijeme, u običan ljudski svijet. Ali put prema tome nije lak, prepun je kolebanja, uspona i padova, tajni koje treba odgonetnuti i zlikovaca koje treba nadmudriti. Vodi kroz najdublje dijelove šume… i vlastitog sjećanja. „Zaboravljena djevojčica” napet je i čaroban pustolovni roman o hrabrosti, prijateljstvu i potrazi za pripadanjem. Vješto vođen zaplet i skladan, sugestivan stil čine ga idealnim štivom za djecu i mlade.
Book #6552
Zaboravljene stvari
U umjetničkoj autorskoj slikovnici, namijenjenoj publici svih generacija, Agata Lučić vodi čitatelja na sajam starih stvari. To je monokromatski plavi svijet u kojemu se nižu raznoliki predmeti, zajedno sa svojim pričama. Svaki u sebi nosi tragove vremena provedenog u nečijem životu, tragove nečije prošlosti. Virtuozan i vrlo prepoznatljiv stil mlade likovne umjetnice iz stranice u stranicu dočarava fragmente života koje su „zaboravljene stvari“ dijelile sa svojim ljudima i tako stvara originalno, pomalo čudesno, toplo ozračje. Posljednja duplerica donosi iznenađenje: u trenutku kad stvari uspiju privući nove ljude, postići da prihvate i njih i njihove priče, u slikovnicu prodiru boje. To više nije prostor sjećanja, nego prostor života. Ova likovno izuzetno inventivna slikovnica, i nostalgična i vesela, očuđuje najobičnije predmete, poziva na otvaranje prema tuđim, nestalim pričama i nekim vrijednostima dostupnim samo pažljivom pogledu. Pristupačna djeci, poziva i odrasle čitatelje na sanjarenje, nudeći nedvojben vizualni užitak.
Book #4876
Zagreb Childhood in the Sixties
Sanja Lovrenčić wrote the book of prose fragments entitled Zagreb Childhood in the Sixties while she was working on the translation of Walter Benjamin’s autobiographical Berlin Childhood around 1900,and her writing is therefore marked by an interesting duality. Zagreb Childhood functions as an autobiographical discourse and deals with the elements typical for that genre: introspection, sketches of the chosen period, a fine nostalgia for childhood, which an adult can reach only as a selection of fragments that can never be made into a coherent whole; those elements could be labelled as personal and local. On the other hand, however, the book is a response to a literary text, a reaction not to a childhood or a social change, but to a certain type of writing. This leads to a completely different set of ideas, that we might call inherently literary – intertextuality, the fictionalization of the self, the use of poetic language and lyrical fragments that simultaneously connote and transcend personal experience. Thus Zagreb Childhood combines two elements that are necessary to make a quality literature: inclusion in the local context, as well as its constant dissolution – both intimacy and universality.
Zagreb through the Lens of Petar Gunjača
In the legacy of Petar Gunjača (1924-2017), former employee in a furniture factory, known as photographer only to fans and collectors of photo equipment, were found several thousand photos, among them numerous shots of Zagreb from the 1960s and 1970s. Sometimes accidentally captured street scenes, sometimes persistent shooting of a same motive, sometimes deftly captured sport movement, suggestively evoke various urban atmospheres. Leading a kind of parallel life behind the lens, Petar Gunjača offers an impressive photographic opus and an interesting historical document. Inspired by Gunjača’s photos, the text writer Sanja Lovrenčić articulated her vision of the town in thirteen short prose fragments, intertwined with the story of the photographer’s life.
Book #3359
Zagreb u objektivu Petra Gunjače
Monografija „Zagreb u objektivu Petra Gunjače“, sadrži stotinjak dosad neobjavljenih fotografija negdašnjeg samozatajnog zaposlenika poduzeća „Marko Šavrić“. U ostavštini Petra Gunjače (1924.-2017.), poznatoga tek ljubiteljima i skupljačima foto-opreme, našlo se nekoliko tisuća fotografija, među njima brojne snimke Zagreba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponekad slučajno uhvaćen kadar, ponekad uporno snimanje istih motiva, ponekad spretno uhvaćen pokret sugestivno dočaravaju gradske atmosfere. Vodeći svojevrstan paralelni život iza fotoobjektiva, Petar Gunjača velikom dosljednošću i bez pretenzija bilježi život oko sebe. Rezultat je impresivan fotografski opus i povijesni dokument koji svjedoči o jednom vremenu. No ova knjiga nije tek zbirka starih fotografija; kao svojevrsna reakcija na sliku nastao je popratni tekst književnice Sanje Lovrenčić, artikuliran u trinaest kratkih proza, te je isprepletanjem vizualnih i književnih elemenata stvorena originalna i zanimljiva cjelina.
Book #2811
Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih
Ciklus kratkih proza naslovljen Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Njezino Zagrebačko djetinjstvo funkcionira kao autobiografski diskurs te se bavi za njega tipičnim elementima: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu; te bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija ne na djetinjstvo ili promjene društva, već na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji istovremeno konotiraju osobno iskustvo ali ga i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih (e-izdanje)
Ovaj ciklus kratkih proza Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih funkcionira kao autobiografski diskurs, te se bavi tipičnim elementima autobiografije: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata; ove bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija na određenu vrstu pisanja. Time se otvara prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji konotiraju osobno iskustvo ali ga istovremeno i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama: