Knjige

Kako jedan pas vidi viktorijansko doba? Kakav će stav taj pas zauzeti prema svojoj gospodarici, velikoj engleskoj pjesnikinji Elizabeth Barrett Browning i ljudima oko nje? Što se događa kad se stvarnoj povijesno-biografskoj građi pristupi iz potpuno fikcionalne perspektive? Takva pitanja postavlja – i na njih osebujno odgovara – kratki roman Flush; biografija. U zaigranom, naizgled neozbiljnom ali vrlo lucidnom, povijesno utemeljenom i stilski besprijekornom tekstu, Virginia Woolf uspijeva progovoriti o prošlosti, književnosti, društvenim konvencijama i socijalnoj pravdi te do krajnjih granica istražiti mogućnosti uživljavanja u perceptivnu perspektivu životinje.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Ovaj ciklus kratkih proza Sanja Lovrenčić pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih funkcionira kao autobiografski diskurs, te se bavi tipičnim elementima autobiografije: introspekcijom, pokušajem ocrtavanja jednog prošlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata; ove bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, međutim, tekst Sanje Lovrenčić odgovor na književni predložak, reakcija na određenu vrstu pisanja. Time se otvara prema sasvim drugačijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji konotiraju osobno iskustvo ali ga istovremeno i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrenčić ovakvom strukturom vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Zbirka pjesama, sadrži osamdesetak tekstova slobodne forme nastalih između 2010. i 2015., povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.

Naslov nove pjesničke knjige više je nego rječit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specifičnog homogenog svijeta, cjeline obilježene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglašen je i time što su mnoge pojedinačne pjesme naslovljene tipičnim izložbenim, galerijskim, stručnim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina služe kao svojevrsna maska ili « persona » autoričina sustava, kao vizualni korelativ naslućenoga. Naime, nije riječ o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optičkih činjenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrežu kodificiranog jezika inače neverbalne kreativne prakse. Možda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovrenčić u najnovijoj zbirci kreće u međuprostorima govorenja o vidljivom i šutnje o neizrecivom…  (Tonko Maroević)

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Baveći se sjećanjima, svakodnevicom, „zvucima vlastite unutrašnjosti“, Aida Bagić bavi se ponajprije pjesničkim jezikom. Od elemenata privatnih uspomena i privatnih fikcija, fragmenata bajki, preobraženih krhotina svakidašnjice, autorica stvara koherentan poetski svijet, potvrđujući ga uvijek iznova kao jedinu krhku mogućnost pripadanja.

Što je tijelo i komu je ono meta? Što je njegova jednina i množina? Čemu je izloženo? Govori ili pjeva: privlačna pokretljivost naslova, putovanje od sebe do sebe, silina usamljenosti i brojnost različitih imena, asocijacija, podsjećanja i čitateljskih datuma? I jedno i drugo, rekli bismo misleći i na prisutno i na ono neuhvatljivo, neizrečeno u knjizi odluka o odlascima, o disanju i težini tišine, o svakodnevnom i prolaznom, o pamćenju, volji i upornosti. S uzbuđenjem čitamo što se promijenilo u slici vremena, vremena koje živi usporedo s vidljivim i nevidljivim, zaboravljenim ili prešućenim. Čitajući otkrivamo kako na mjesta jednih pristižu druga tijela (koja su uvijek laka meta), kao što uvijek izlazeći iz jezika pristižemo u drugi jezik (poezije) skrivene suvremenosti, skrivenoga života, koji, možda baš zbog toga, postaje i naš. (Miroslav Mićanović)

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Temelj knjige „Ženskom stranom hrvatske književnosti“ autoričina je doktorska disertacija koju je obranila 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za ovo izdanje tekst je dopunjen i prilagođen široj čitateljskoj publici.  Lidija Dujić u svojoj se knjizi bavi pitanjem ženskog pisma – ili prije mitom o ženskom pismu – na izvanredno inovativan i zanimljiv način, s jedne strane dekonstruirajući izvanknjiževne razloge za klišee o spisateljicama koji se neprestano iznova ponavljaju u povijesti hrvatske književnosti, s druge strane pak primjenjujući suvremenu književno-kritičku analizu na izabrane tekstove te ponovno vrednujući neka djela prihvaćena pod etiketom „ženske književnosti“; pritom dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, kao i uobičajeni diskurs o tekstovima koje pišu žene.

Knjiga donosi koncizan i zanimljiv pregled povijesti hrvatske ženske književnosti, uzgred problematizirajući geto dječje književnosti uvijek otvoren ženama; ocrtava sociološki kroki hrvatskih književnica; propituje autobiografske i ispovjedne forme kao tipično ženske, te slika dva velika portreta – Cvijete Zuzorić i Irene Vrkljan – kao dva pola istog mita. No možda je najveća vrijednost ovoga teksta autoričin kritički, bistar pogled, koji jednom zanemarenom segmentu hrvatske književnosti daje dignitet te potiče na daljnje i drukčije čitanje knjiga koje pišu žene.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama: