Knjige

Fantastične pripovijesti čine značajan dio opusa velikog francuskog romantičara Théophilea Gautiera, no u Hrvatskoj gotovo uopće nisu prevođene, unatoč autorovom statusu klasika. U našem izboru njegove fantastične proze nalazi se devet pripovijesti – Kafetijera, Onuphrius, Omfala, Zaljubljena pokojnica, Lula opijuma, Dvostruki vitez, Stopalo mumije, Dva glumca za jednu ulogu i Arria Marcella – koje na različite načine uključuju elemente nadnaravnog. U tim pričama pojavljuje se standardni repertoar fantastičnih motiva dragih prvoj generaciji romantičara, no T. Gautier pristupa im na originalan način, subverzivno izvrćući uobičajene konotacije, stvarajući neobične zaplete, igrajući se tjeskobom i ironijom. Budući da se radi o autoru koji je u prvom redu bio pjesnik (Baudelaire ga je nazvao „besprijekornom pjesnikom, savršenim čarobnjakom francuskoga jezika“), njegov se jezik odlikuje osobitom gustoćom i sugestivnošću, a prema nekim kritičarima, stilski vrhunac njegovog proznog opusa upravo su pripovijesti koje smo odabrali.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Kako jedan pas vidi viktorijansko doba? Kakav će stav taj pas zauzeti prema svojoj gospodarici, velikoj engleskoj pjesnikinji Elizabeth Barrett Browning i ljudima oko nje? Što se događa kad se stvarnoj povijesno-biografskoj građi pristupi iz potpuno fikcionalne perspektive? Takva pitanja postavlja – i na njih osebujno odgovara – kratki roman Flush; biografija. U zaigranom, naizgled neozbiljnom ali vrlo lucidnom, povijesno utemeljenom i stilski besprijekornom tekstu, Virginia Woolf uspijeva progovoriti o prošlosti, književnosti, društvenim konvencijama i socijalnoj pravdi te do krajnjih granica istražiti mogućnosti uživljavanja u perceptivnu perspektivu životinje.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Ovaj niz priča čija se povezanost otkriva tek u posljednjoj donosi čitatelju izazovan hibrid. Smještajući radnju u neodređenu, ali blisku budućnost, ispituje neke od akutnih problema sadašnjice: koje su krajnje posljedice zagađenja, društvene polarizacije, narcisističkog društva. Istovremeno, on funkcionira kao niz pojedinačnih epizoda, pisanih vrlo često u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene „velike teme“ uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošću, smrću, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etičkih pozicija. Balansirajući između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, vješanje kradljivaca ovaca uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Zbirka pjesama, sadrži osamdesetak tekstova slobodne forme nastalih između 2010. i 2015., povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.

Naslov nove pjesničke knjige više je nego rječit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specifičnog homogenog svijeta, cjeline obilježene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglašen je i time što su mnoge pojedinačne pjesme naslovljene tipičnim izložbenim, galerijskim, stručnim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina služe kao svojevrsna maska ili « persona » autoričina sustava, kao vizualni korelativ naslućenoga. Naime, nije riječ o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optičkih činjenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrežu kodificiranog jezika inače neverbalne kreativne prakse. Možda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovrenčić u najnovijoj zbirci kreće u međuprostorima govorenja o vidljivom i šutnje o neizrecivom…  (Tonko Maroević)

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

U zbirci «Ako se zovem Sylvia» objedinjene su pjesme Aide Bagić koje su nastajale u različitim razdobljima autoričina života, do 2007.; sabiranje sjećanja i propitivanje vremenitosti u središtu su njezina poetskog interesa.

Dominantni ton u zbirci je melankoličan, jer riječ je o prisjećanjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbjeći, i to ironijom, ili pak grafičkim rješenjima – tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sjećanja, jer osloboditi se sjećanja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj oslobađanja svijesti od tih slika prošlosti. Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagić nerijetko igra riječima, pa neke pjesme pružaju poseban zvučni užitak. Utjecaj čitanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti. Aida Bagić nerijetko se referira na literaturu – na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija… (Darija Žilić)

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama:

Temelj knjige „Ženskom stranom hrvatske književnosti“ autoričina je doktorska disertacija koju je obranila 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za ovo izdanje tekst je dopunjen i prilagođen široj čitateljskoj publici.  Lidija Dujić u svojoj se knjizi bavi pitanjem ženskog pisma – ili prije mitom o ženskom pismu – na izvanredno inovativan i zanimljiv način, s jedne strane dekonstruirajući izvanknjiževne razloge za klišee o spisateljicama koji se neprestano iznova ponavljaju u povijesti hrvatske književnosti, s druge strane pak primjenjujući suvremenu književno-kritičku analizu na izabrane tekstove te ponovno vrednujući neka djela prihvaćena pod etiketom „ženske književnosti“; pritom dovodi u pitanje mnoga opća mjesta, kao i uobičajeni diskurs o tekstovima koje pišu žene.

Knjiga donosi koncizan i zanimljiv pregled povijesti hrvatske ženske književnosti, uzgred problematizirajući geto dječje književnosti uvijek otvoren ženama; ocrtava sociološki kroki hrvatskih književnica; propituje autobiografske i ispovjedne forme kao tipično ženske, te slika dva velika portreta – Cvijete Zuzorić i Irene Vrkljan – kao dva pola istog mita. No možda je najveća vrijednost ovoga teksta autoričin kritički, bistar pogled, koji jednom zanemarenom segmentu hrvatske književnosti daje dignitet te potiče na daljnje i drukčije čitanje knjiga koje pišu žene.

Naše e-knjige možete naručiti na sljedećim platformama: