33,00 €
Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.
Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
Format: 14,3×19,2 cm (kutija)
ISBN: 978-953-8313-97-4, 978-953-8313-98-1, 978-953-8313-99-8
Broj stranica: 64, 68, 40
Uvez: meki (tri zasebne knjižice u kutiji)
Godina izdanja: 2024.
Hrvatske narodne bajke koje je prema etnografskim izvorima ispričala Sanja Lovrenčić objavljujemo u novom ruhu, s ilustracijama Branke Hollingsworth Nare i novim autoričinim predgovorom. Za ovaj je tekst autorica svojevremeno dobila nagradu „Kiklop”, a knjiga je uvrštena na popis lektire za treći razred.
Book #5530
Nova slikovnica Sanje Lovrenčić i Dominika Vukovića prati putanju jedne ruže. Prelazeći iz ruke u ruku, crveni cvijet ocrtava obrise gradske četvrti kroz koju ga nose različiti likovi. Ta četvrt bogat je mikrosvijet u kojem se odvijaju slučajni susreti, mali dnevni rituali te nikad do kraja izrečene ljudske drame. Likovi među kojima ruža putuje pripadaju različitim društvenim skupinama: od šetača pasa, mladih roditelja, prodavačice u dućanu, stanovnice staračkog doma i mlade umjetnice, do marginalaca kao što su ostarjeli beskućnik i ulični svirač. Svi su oni, međutim, povezani jednostavnom gestom ljubaznosti: predajom ruže u sljedeću ruku. Ruža tako postaje metafora zajedništva kojom je protkano gradsko tkivo, unatoč razlikama koje ga prožimaju. Konačno, taj lomljivi cvijet tematizira krhkost svake nježne geste ali – upravo zato – i njezinu ljepotu.
Book #6179
In her first poems Sanja Lovrenčić distanced herself in an elitist manner from the descriptiveness of reality and its usual subjects, but now in the collection A River Certainly does Love the Flood she approaches them in a relaxed manner equipped with elements of fairy tales – dreaminess, flax-ness and cotton-ness. Suddenly, for her, everything is utterable, without the pronounced use of the notional labyrinth or the figurative debris prominent with some other writers (…) Sometimes she would reach for the images that are close to a child’s concept of the world. Naturally, it is only an excuse. We are dealing here with a skilful mimicry of childlike tameness and imagination by the complexity and even aggression of adulthood. For our times, the author is really a gentle poet (but not a coy nor a complaining one) who by no means wants to use parasitic additions to make beauty, but neither does she want to use those purely technical, artificial means with “witchcraft” intentions. She is interested in a “walk with pebbles”. In all probably this is what contributed to her being the laureate of the Kiklop Award for the best poetry collection in the year 2007. (Sead Begović)
Kiklop Award for the best poetry book, 2007.
