Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina: Put u Strömstad, Pripovijesti stare domaćice, Stare građevine i stari ljudi, Nova Mårbacka te Svakodnevica i slavlja. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihovog osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom. Opisujući događaje u trećem licu, autorica izuzetno suptilno dočarava stanja dječje psihe, pridajući veliku važnost dječjim razmišljanjima, osjećajima, maštanjima. U ostalim cjelinama pripovijeda o snovitim, pomalo jezivim pričama stare domaćice, povezanim s prostorom u kojem djeca odrastaju, o negdašnjim vlasnicima Mårbacke, o autoričinom ocu (kojeg neki smatraju glavnim likom ovog djela) i njegovim naporima da Mårbacku pretvori u veliko i otmjeno imanje. Posljednji niz pripovijesti dočarava raznolike događaje, upotpunjujući idiličnu sliku svijeta koji treperi na krhkoj granici između proživljene stvarnosti i mitskog doživljaja djetinjstva kao razdoblja vedrine. (Sanja Lovrenčić)