klara rusan

Treća zbirka pjesama Luke Mavretića, kojoj je radni naslov bio „Stanice”, temelji se na konceptu „unutarnjih putovanja” (koji autor eksplicitno razotkriva na kraju knjige); kojim ćemo se prostorima i u kojim smjerovima kretati najavljuje se u početnim tekstovima ove vrlo promišljeno izgrađene cjeline. U prvoj pjesmi, koja govori o nekome koga je otelo „sjeverno kraljevstvo”, usporedbom posla radiologa i pjesnika ocrtava se željeno područje djelovanja (obojica promatramo osjenčane dubine u ljudima / i inspiraciju nalazimo u velikim lomovima), ali i najavljuje vlastiti poetski prosede. Balansirajući između lirskog stiha i prozne rečenice, Mavretić teži za pročišćenom jednostavnošću te uspostavlja specifičan, razgovorni ton koji je bitan gradivni element njegova poetskog svijeta. (…) Motivičko bogatstvo i svojevrsna dnevnička neposrednost autorskog rukopisa čine ovu zbirku zanimljivom i svježom, a pažljivijim čitanjem razotkriva se koliko je promišljen autorov izbor riječi (…) u toj poeziji koja ne teži rimi niti ikakvoj strogoj formi, ali računa s izvedbom naglas. Zahvaljujući tome, stihovi, koji se prelamajulako i prirodno, doista jesu stihovi, unatoč interpunkciji koja uspostavlja dovršene, skladne rečenice i tekst čini bliskim prozi. Unatoč općem dojmu lakoće, radi se o zbirci promišljenih, dorađenih tekstova i pjesniku koji izabrane trenutke stvarnosti alkemijom riječi pretvara u pamtljive svijetle slike. (S.L.)