Hrvatske narodne bajke koje je prema etnografskim izvorima ispričala Sanja Lovrenčić objavljujemo u novom ruhu, s ilustracijama Branke Hollingsworth Nare i novim autoričinim predgovorom. Za ovaj je tekst autorica svojevremeno dobila nagradu „Kiklop”, a knjiga je uvrštena na popis lektire za treći razred.
Book #5530
Čudovišta iz naslova ove priče, potaknuta nekim sitnim događajima, kradu malenoj junakinji boje. Svaka boja utjelovljuje neku emociju, sposobnost ili svojstvo: sigurnost, hrabrost, povjerenje, ljubav, kreativnost, sreću (što se objašnjava u malom rječniku boja na kraju slikovnice). Ostajući bez boja, svijet malene junakinje postupno postaje siv i žalostan. I kad se već čini da su ju preplavile nesigurnost i potištenost, dolazi netko s pažljivo izabranim darom – i vraća boje njezinom svijetu. Slikovnica je zamišljena kao predložak za razgovor o emocijama koji djeci može biti vrlo potreban i koristan te pridonijeti njihovom razumijevanju samih sebe i drugih.
Book #5523
Nakon pročitanih stranica i stranica dnevničkih zapisa, bilježaka i pisama, niza putovanja i razgovora, Sanja Lovrenčić je napisala izuzetno provokativan, a istovremeno stilski dorađen biografski roman čitak na mnogim razinama. Priča o umjetnici u njemu se isprepliće s pričom o ženi, o normama, uzusima i očekivanjima društva u vrijeme njezina života. U knjizi strukturiranoj poput glazbenog komada, gotovo kontrapunkta, isprepliću se zapisi i pravi život, sadašnjost i prošlost, današnja perspektiva i živa povijest, što na osobit način dinamizira potragu za likom Ivane Brlić Mažuranić…(Anita Peti-Stantić)
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
„Tintin i prijatelji“ autorska je strip-slikovnica za djecu izuzetnog kineskog slikara sa zagrebačkom adresom, Mingshenga Pija. Slikovnica promovira ljubav prema životinjama te disketno pokazuje koliko kućni ljubimac može biti važan osobi oštećena sluha. Košarica za branje gljiva, jedna deka i jedan mali crni pas – tako počinje priča. Iako napušten u šumi, mali je pas imao sreće: usvojilo ga je dvoje dobrih ljudi. A u rukama čitatelja i čitateljica nalazi se dnevnik prve godine njihovog zajedničkog života, uglavnom oslikanog iz pseće perspektive. Smjenjuju se kućne zgode i doživljaji u parku, prisnost obiteljskog kruga i pustolovine s raznolikim psećim prijateljima. U mnogo malih prizora Mingsheng Pi pripovijeda, gotovo bez riječi, nježnu i veselu priču o životinjama i ljudima, pokazujući izuzetan dar zapažanja te sposobnost da u nekoliko poteza kistom dočara prostor i atmosferu, karaktere i odnose. U Tintinovim dogodovštinama uživat će publika svih generacija, a najmlađi će pritom neosjetno ponešto i naučiti.
Book #5309
Češka slikovnica – koja je dobila nagradu Czech Grand Design 2020. za ilustracije – posvećena je starinskom postupku bojanja tkanina, zvanom modrotisak, koji je nekoć bio raširen u svim srednjoeuropskim zemljama, pa i u Hrvatskoj, a 2018. uvršten je na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Ovom izuzetno kvalitetnom knjigom, koja je prevedena na nekoliko jezika, želimo skrenuti pozornost na gotovo zaboravljen tradicijski obrt i njegovu specifičnu estetiku.
Živjeli jednom baka i djed u malenoj kući na kraju sela – tako, posve bajkovito, počinje priča o modrotisku. No, upoznajući djeda i baku, te djevojčicu Apolenku koja je stigla iz svemirskog carstva kako bi im pomogla održati stari zanat, najmlađa će čitateljska publika – a i ona malo starija – doznati niz konkretnih, zanimljivih pojedinosti o starinskom postupku bojanja tkanina indigom. Autorica teksta, Romana Košutkova, umjetnica koja se već niz godina bavi tradicijskim oblicima obrade tkanina, dočarava radionicu punu neobičnih predmeta, potrebnih da bi se bijelo platno pretvorilo u modri svijet bezbrojnih uzoraka. Čaroliju predmeta i postupaka pomoću kojih nastaje modrotisak prikazuju ilustracije renomiranih umjetnika Veronike Vlkove i Jana Šrameka. Ostajući jednostavna i pristupačna najmlađoj publici, slikovnica pruža obilje informacija i poseban vizualni užitak.
Četvrtu zajedničku slikovnicu o domaćim umjetnicima i umjetnicama spisateljica Sanja Lovrenčić i ilustrator Dominik Vuković posvetili su izvanrednom i široj javnosti nedovoljno poznatom slikaru razdoblja hrvatske moderne Jurju Plančiću. Priča započinje posjetom stvarnoj izložbi slika Plančićevog „pariškog opusa”, održanoj u Muzeju Starog Grada na Hvaru 2022. Odatle književno-likovni autorski dvojac „likovnim vremeplovom” kreće u Pariz, u atelje u kojemu je slikar radio tijekom nekoliko sretnih, ali posljednjih mjeseci svojega života. U trenutku u kojem vremeplov stiže njega nema u ateljeu, ali su tu neki drugi likovi: kistovi i boje, platna i palete razgovarat će s vremenskim putnicima, iznijeti niz pojedinosti iz umjetnikova života (utemeljenih na autentičnom umjetnikovu Dnevniku), te reći ponešto i o različitim slikarskim tehnikama, priboru i postupcima općenito. Priču dopunjuju popratna biografija i reprodukcije originalnih djela iz pariških godina (1928-1930.) u kojima je Plančić uspio stvoriti vlastiti stil, jedinstven u modernom hrvatskom slikarstvu, te postati priznat slikar na međunarodnoj likovnoj sceni onodobnog središta umjetničkog svijeta Zapada.
Book #5303
U ovoj knjizi nagrađivana domaća autorica Sanja Lovrenčić objedinjuje kratke tekstove, uglavnom napisane za potrebe III. programa Hrvatskog radija – emisiju „Riječi i riječi“ – u razdoblju od 2017. do 2022., dodajući im i neke tekstove objavljene na vlastitim web-stranicama. Radi se o mikroprozama – tekstovima duljine jedne do tri autorske kartice – koje dobro korespondiraju s rasponom pažnje suvremenog čitateljstva, a među te kratke prozne fragmente umetnuto je i nekoliko pjesama sličnog sadržaja i atmosfere. U ovim tekstovima, u kojima je često prisutna osebujna ironija, smak svijeta događa se na (gotovo) svakodnevnoj razini, a “druge sitnice” mogu imati neočekivanu dubinu. Književne minijature Sanje Lovrenčić organizirane su u osam cjelina, u kojima se klizi od znanstveno-fantastične fikcije prema gotovo dokumentarističkim ulomcima „iz knjige o stvarnosti“, kojih je sve više prema kraju zbirke; mnogi od tih tekstova na originalan način tematiziraju okolišnu i društvenu problematiku, dočaravajući primjerice svijet koji radi štednje resursa živi svaki drugi dan, grad podijeljen na turizam i beskućništvo, veliki svjetski egzodus dostavljača, strojeve za zaustavljanje vremena, mitska putovanja i metaforičke životinje. Ponekad zabavan, ponekad zamišljen, autoričin glas ostaje beskompromisan u obrani umjetnosti slikanja/igranja riječima i posebno glasan protiv lažne/alternativne književnosti koja (navodno) realistično crta stvarnost, medije i politiku. Knjiga je opremljena crtežima akademske umjetnice Ive Valentić.
Book #5272
Zvjezdana Jembrih likovna je umjetnica i restauratorica, koja je objavila i nekoliko vrlo originalnih i kod književne kritike zapaženih zbirki pjesama i kratkih proza. Njezina knjiga „Oko Ogorja“ nekim se motivima i postupcima nadovezuje na poeziju iz prethodnih dviju zbirki i nagrađivane putopise. U novoj se knjizi, međutim, stapaju svi potencijali njezinog pisanja i dolaze do punog izražaja. Nadahnuće za ove tekstove autorica pronalazi u specifičnom prostoru splitskog zaleđa, selu Ogorju iz naslova i njegovoj okolici, te na temelju bliskog kontakta s tim prostorom stvara niz izuzetno dojmljivih zapisa. Naizgled obične pojedinosti postaju pokretači iznenađujućih pjesničkih slika u kojima se miješaju blisko i daleko, stvarno i nestvarno, i u kojima nećemo naići ni na tračak banalnosti, sentimentalnosti, općenitosti. Ogorski zapisi, organizirani u šest cjelina – jedna od njih sadrži narativnije pjesme u prozi – nude čitateljstvu uzbudljiv doživljaj: evokaciju jednog prostora koji pjesničkim činom postaje svojevrstan autoričin, ali i univerzalan zavičaj.
Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju grafike akademskog umjetnika Jure Kokeze, inspirirane istim krajolikom kao i poezija, koje rafiniranim likovnim jezikom prate i dopunjuju tekst.
Book #5274
U zbirci pjesama „Dormitorij“ Lidija Dujić dograđuje i dosljedno razvija pjesnički univerzum koji je kao autorica skicirala u tri dosad objavljene zbirke poezije. Izdvajajući i očuđujući neke izabrane trenutke, pretvarajući bljeskove stvarnosti u promišljenu jezičnu strukturu, autorica stvara originalne i meditativne pjesničke kolaže, uz jasnu svijest o poeziji kao ne-običnom govoru. Njezino pjesništvo, koje bi se konvencionalno moglo nazvati intimističkim, zapravo je širokoga tematskog raspona, te se u njemu izdvojene osobne impresije nerijetko i efektno povezuju s problematikom iz šire sfere društvenog i umjetničkog svijeta (s osobitim interesom za žensku stranu tog svijeta), a u tim se jukstapozicijama i kontrastima nerijetko može naići i na dah fine ironije.
Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju crteži akademskog umjetnika Dominika Vukovića.
Book #5276
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (1872. – 1915.) pripada nekolicini skladatelja u povijesti glazbe koji su svojim djelima dosegnuli univerzalnu svjetsku važnost; i u hrvatskoj glazbi Skrjabin je ostavio neizbrisiv trag utječući na razvoj mnogih skladatelja. Njegov glazbeni izričaj baštini europski modernizam, impresionizam, ekspresionizam, ali i specifične harmonijske i skladateljske postupke kojima su se služili njegovi ruski suvremenici – to su osnove na kojima Skrjabin gradi vlastiti originalan stil. Ova biografija iz pera uglednog ruskog muzikologa Igora Belze, prvi put objavljena 1983., prikazuje skladateljev život i djelo temeljeći se na autentičnim dokumentima, poglavito iz građe Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u Moskvi. Ta građa uključuje skladateljevu korespondenciju, zapise suvremenika, kritike, partiture. U pripovijest o Skrjabinovu životu Belza unosi i analize njegovih najznačajnijih djela na način koji može biti zanimljiv ne samo glazbenim stručnjacima nego i široj publici. Skrjabinova osebujna osobnost razvijala se kroz mnoga duhovna i emocionalna previranja, o čemu u ovoj knjizi svjedoče njegovi najbliži prijatelji – među njima su i glazbeni velikani poput Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Ljadova i Safonova Skrjabinovu užem krugu pripada i niz drugih umjetničkih osobnosti iz pokreta „rusko srebrno doba” različitih svjetonazora, u rasponu od pristalica misticizma i esteticizma pa do onih pod utjecajem Marxove i Nietzscheove filozofije, ili pak teozofije Helene Blavatsky i Steinerove antropozofije. Pod utjecajem toga duhovnog ozračja Skrjabin razvija svoje osebujne poglede na umjetnost i svrhu ljudskog postojanja koji se utjelovljuju i u njegovoj glazbi. (Veljko Glodić)
Knjiga putopisa Miroslava Kirina objedinjuje bilješke iz različitih razdoblja autorova života, no odlikuje se koherent-nošću i stilskom dorađenošću te se doima poput organske cjeline. Moglo bi je se nazvati svojevrsnim triptihom: započinje zapisima iz Pariza 2005., njome dominira srednji dio posvećen boravcima u Kini, a završava kratkim bilješkama s putovanja po Hrvatskoj. Na toj se putanji autorova zapažanja kreću u širokom rasponu: od posve jednostavnih svakodnevnih sitnica koje mu se nađu u vidnom polju sve do široke kulturalne problematike dalekoistočnih prostora. Uza svu raznolikost motiva iz „dodirnutih krajeva”, putnikovu su pogledu svojstveni ista znatiželja i isti intenzitet. Trenuci koje bilježi često se pretvaraju u mikro-priče, a iz mnoštva ljudskih obrisa koji promiču njegovim listićima i bilježnicama neki zadobivaju puninu i pretvaraju se u dojmljive likove. Poput svojevrsne potke kroz Kirinove se „zapiske” provlači poezija – kao pokretač putovanja, kao predmet rada i razmišljanja ili pak kao latentna svijest o poetskim vrijednostima jezika. Stoga ova knjiga može pružiti užitak ljubiteljima putovanja, kao i ljubiteljima dobre književnosti. (S.L.)
Ema je sama.
Ema bi se rado igrala s nekim.
Ide ulicom i za svakoga koga sretne ima neki dobar prijedlog:
hajdemo sakupljati oblake, hajdemo hraniti trolove ispod mosta!
No svi vide samo vanjštinu – Eminu čupavu kosu, prevelike oči, zamrljanu jaknu.
Svi joj prigovaraju i nitko ne želi slijediti njezinu maštu.
A kad joj napokon netko priđe u želji za igrom, što će vidjeti Ema?
Hoće li gledati jednako pogrešno kao i svi?
Book #5129
Krajem dana mrak ne pada poput nekog zastora. U sobi se tama počinje spuštati sa stropa i uzdizati s poda, pa se te dvije tame grle i miješaju stvarajući malene izdanke mraka – tminice. Ta djeca noći, koja polagano stiže, igraju se predmetima i sjenama, nigdje ne ostavljajući trajnog traga. Problem, međutim, nastaje kad tu igru počnu ometati veliki i mali ekrani te se na mjestu zaigranih tminica pojave sivkaste sjene. To je možda bezopasno, a možda i nije; jer s tminicama nestaje i njihova nezamjenjiva čarolija. No što god se dalje s njima događalo u stvarnosti, na stranicama ove slikovnice tminice žive svojim jedinstvenim životom koji nam maštovito dočaravaju Igor Rajki i Klasja Habjan.
Book #5125
Tamnograd je tužno mjesto iz kojeg su istjerane biljke. Ne zna se čija je to zapravo bila ideja, no u njezinoj provedbi bitnu ulogu igraju jedan gradski službenik i jedan policajac. Sve do trenutka kad iz pukotine u asfaltu izviri svijetlo plavi cvjetić i sve se počne mijenjati…
Autorica priče Iva Bezinović-Haydon na osebujan način progovara o našoj potrebi za biljnim svijetom, za bojama, za raznolikošću, za igrom, ali i mogućnostima- skrivenim i privatnim, kao i vidljivim i zajedničkim – da se suprotstavimo nametnutom sivilu. Likovna umjetnica Laura Martinović, prvi put oslikavajući priču za slikovnicu, stvara maštovit i zanimljiv vizualni svijet.
Book #5105
