20,00 €
Novo izdanje Gogoljevih antologijskih priča Nos i Kabanica Mala zvona objavljuju s osebujnim i humorističnim ilustracijama nagrađivane ilustratorice i dizajnerice Vendi Vernić, koja o ovom projektu kaže: “Moja priča o ilustriranju Gogoljevih djela započela je još na diplomskoj godini studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je nastao niz skica i studija prema Kabanici i Nosu, no trebalo je još neko vrijeme da ti crteži prerastu u ‘ozbiljne’ ilustracije. (…) Gogoljevim pričama privukli su me suptilni humor i ironija, apsurdni elementi radnje, način na koji autor gleda svijet oko sebe i pripovijeda o njemu. Fantastično je isprepleteno s realističnim, ne postoje objašnjenja za neobične događaje i pojave, oni jednostavno jesu. (…) U ilustriranju sam pokušala povezati Gogoljeve opservacije sa svojima, u svijetu o kojem on piše prepoznati svijet u kojem živim, i unijeti osobno iskustvo u likovnu interpretaciju.”
Vendine ilustracije Nosa i Kabanice prvi su put objavljene u čileanskom izdanju (Saposcat, 2019.).
Za hrvatsko izdanje urednici Sanja Lovrenčić i Goran Čolakhodžić minimalno su osuvremenili već klasični prijevod Romana Šovaryja.
Format: 15×21 cm
ISBN: 978-953-8553-06-6
Broj stranica: 108
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2025.
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje, uz obilje poezije, detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao.
U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.
U biblioteci „U prvom licu“ donosimo prvi hrvatski prijevod knjige švicarskog pisca Nicolasa Bouviera „Riba-škorpion“, knjigu koja među frankofonim ljubiteljima knjiga o putovanjima ima kultni status. Na razmeđi putopisa, dnevnika i romana, knjiga govori o višemjesečnom autorovom boravku na Šri Lanki. Taj otok magije, teške klime, letargije i ludih boja postaje za mladog putnika mjesto poniranja u vlastitu nutrinu, promatranja kukaca, čudnih susreta – a plava soba svratišta u kojemu boravi taj samotnjak pretvara se u svojevrsni inkubator iz kojega će, dosegnuvši dno, opet izroniti u život, preobražen u pripovjedača.
“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.
