U svojoj „ilustriranoj enciklopediji glagola“ Nikolina Manojlović Vračar nadahnjuje se samim jezikom te se otiskuje u istraživanje svijeta, pitajući se što sve leti, cvili, pada, gmiže, proizlazi, udara, drhti… U njenim rimovanim odgovorima – a rime su joj lake i neusiljene – ocrtava se dječji obiteljski svijet i širi svjetovi oko njega, smjenjuju se apstraktno i konkretno,stvarajući zanimljive srazove i pomake. Uza sve obilje malih motiva iz konkretne dječje stvarnosti, autorica uvijek ostaje svjesna toga da pjesme i priče proizlaze iz riječi te se jezičnom invencijom upisuje u najbolju tradiciju hrvatske dječje poezije. A kao što pjesme proizlaze iz riječi, tako autoričine apstraktne ilustracije proizlaze iz pokreta ruke u akciji nadahnutoj glagolom iz naslova.