Rijeka sigurno voli poplavu
Ukupno : 7,20 €
Nova knjiga Sanje Lovrenčić sadrži tekstove napisane tijekom višegodišnjeg razdoblja, nakon njezine zbirke pjesama Noćno doba (2009. Zbirka sadrži osamdesetak pjesama slobodne forme povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.
New poetry collection by Sanja Lovrenčić.
still life: frozen begonias
brush captures the moment:
the stem still looks solid
ice in its heart makes it
apparently alive
while the sun is shining fervently
upon deep-frozen world
you see in the background:
someone left open
the veranda door
in the coldest night
malicious master painter in the picture
on a piece of auxiliary something
delivery box perhaps in which arrived
everything that’s crammed in the corner
is painting the rotting the gray the weary
plants as they will be
in only a few hours –
but not yet
The third part offantasy trilogy by Sanja Lovrenčić, written in the genre of alternate history, inspired by the Illyrian proper names and names of places.
In the final part of the saga about the flute player Tisya and palace-builder Arne all the individual stories started in the first two books come to an end. The ancient world is going through a sort of cataclysm, and the main characters finally get together after a long separation. They start a final quest for the “gates of gold”, because only those who get through it would be no longer in the power of time…
Treći dio fantastične trilogije “Zmije Nikonimora“, napisane u žanru alternativne povijesti, inspirirane ilirskim imenima i toponimima, koja je izazvala zanimanje ljubitelja žanra fantasyja, i ne samo njih.
U završnom dijelu velike pripovijesti o sviračici Tisyi i graditelju Arneu dovršavaju se sve pojedinačne priče započete u prvim dvjema knjigama, svijet prolazi kroz svojevrsnu kataklizmu, a glavni likovi, ponovno zajedno nakon duge razdvojenosti, traže put kroz „zlatna vrata“ jer samo oni koji kroz njih uspiju proći više nisu u vlasti vremena…
Priča o djevojčici koja očarana cirkuskim predstavama zamišlja sebe kao djevojčicu iz cirkusa. Vozi se u cirkuskoj kućici, zamišlja sebe u predstavama, druži se s cirkusantima i cirkuskim životinjama… Napokon povjerava mami svoj san o cirkusu, mama joj tumači kako svega toga ima i u drugim zanimanjima – postoje veterinari, novinari, muzičari, učitelji… Irena uči i odrasta, no njen stari san o cirkusu malo pomalo… prestaje biti san.
Puna vreća laži, knjiga igrokaza nastalih prema šest priča iz hrvatske folklorne baštine, svojevrsni je parnjak Noine mačke, nagrađene knjige igrokaza što ih je Sanja Lovrenčić napisala prema motivima iz svjetske folklorne baštine. Obje se kreću prepoznatljivim bajkovitim terenom, grade krhke scenske kuće za snalažljive osobenjake sposobne uspostaviti kontakt između razmaknutih svjetova. Događa se pritom da već i naša prisjećanja na stare priče koje smo nekoć čuli postaju djelatan mehanizam koji stvara dekor začudnoga i proizvodi kazalište prošlosti.
Šest novih igrokaza što ih je prema pričama iz svjetske folklorne baštine priredila Sanja Lovrenčić kratki su, komunikativni i duhoviti predlošci za dječju scensku igru. I odraslima je zanimljivo saznati zašto mačke sjede na kućnom pragu i kakve to veze ima s Noinom Arkom, jesu li sve ptice na početku zaista bile bijele, odakle potječe i što označava izraz staviti soli na rep…
Zanimljive su i didaskalije koje prate igrokaze u ovoj zbirci. Osim uobičajenih i očekivanih informacija o ponašanju lika, načinu obraćanja ili mizansceni, u njima nalazimo i sasvim konkretne scenske prijedloge, a oni su pak bili poticaj za dodatne uredničke naputke o mogućnostima i smjerovima scenskih uprizorenja.
U drugom dijelu trilogije „Zmije Nikonimora : Put do mora” razdvojeni ljubavnici, sviračica Tisya i graditelj Arne, putuju, prolazeći kroz razne kušnje. U susretu s različitim ljudima i drugim bićima otkrivaju ponešto o svijetu i o sebi.
Tisya svjesno ide prema moru, prema Bijelome Gradu iz kojega jedino još polaze brodovi ka sjeveru. No put od Utočišta do Grada je dug, vodi je divljim krajevima Razdjelnog Vijenca s kojega će prvi put vidjeti one-koji-viču-zajedno. U pratnji trgovca solju Margana stići će do Kamenih Izbi i krenuti dalje, obalom Yalme, gdje se već pale vatre za uzbunu…
Arne se za to vrijeme zajedno s ostacima vojske sjevernjačkog kralja Gurne probija opasnim putovima podzemlja, gdje vrebaju zrcalni vodjani sa svojim opsjenama, i ne zna da na kraju puta i njega čeka još jedna obala.
In this book the author, who has already addressed the folklore heritage in various ways, created a vision of a lost world, the customs and beliefs of an ancient people “who herded cattle, spoke some Proto-Slavic language and did not use the alphabet”. Although based on contemporary ethnological knowledge, the stories collected in this book are told in a personal, poetic style, in different voices that seem to appear before readers from the depths of time and guide them through their universe. Portions of ancient folk songs that reflect fragments of forgotten beliefs are also woven into the author’s text. (Anita Peti-Stantic)
Intended for children over 12 and adults.
Sanja Lovrenčić, autorica koja se već na različite načine bavila folklornom baštinom, u ovoj je knjizi stvorila viziju jednog nestalog svijeta, običaja i vjerovanja nekih davnih ljudi „koji su gonili stoku, govorili nekim praslavenskim jezikom i nisu se služili pismom“. Premda utemeljene na suvremenim etnološkim spoznajama, priče skupljene u ovoj knjizi ispričane su osobnim, poetskim stilom, u njima se javljaju različiti glasovi koji kao da izranjaju pred čitatelja iz dubine vremena i vode ga svojim životnim putovima. U autorski tekst utkani su i ulomci drevnih narodnih pjesama u kojima se zrcale krhotine zaboravljenih vjerovanja.
Knjiga sadrži i originalnu stolnu igru „Rusalka“ koju je osmislio i dizajnirao Sven Nemet.
Kad stigneš kasno… dočekaju te mrvice i malo čaja na dnu čajnika. Igre koje nisu tvoje omiljene igre. Poslovi koji nisu tvoji omiljeni poslovi. Ali uvijek i poneka mala pustolovina. A kad padne noć, mjesec i zvijezde pokazat će ti kako se može prirediti svečanost – ako ih znaš vidjeti i čuti…
Slikovnica za laku noć, s čijim se glavnim likom poistovjećuju mnoga djeca. Maštovite ilustracije doprinose dojmu zaigranosti i male čarolije koja čeka u dnu svakidašnjih događanja.
Knjiga ‘Životi trubadura’ Sanje Lovrenčić donosi biografske tekstove anonimnih autora iz 13. i 14. stoljeća koji su se bavili životima trubadura.
Srednjovjekovni biografski tekstovi o trubadurima vrlo su staro svjedočanstvo o zanimanju što su ga kod suvremenika pobuđivali životi umjetnika. U vrijeme kad su se pisali samo životopisi svetaca i značajnih vladara, pjesnici su jedina skupina ljudi kojoj se također posvećuje takav napor. Njihove biografije pisane su na jeziku čije je jedno od imena u srednjem vijeku bilo ‘lenga d’oc’ te se danas najčešće naziva okcitanskim, a smatra se prvim književnim europskim jezikom nakon antike.
Fantastični svijet planinskog Nikonimora, južnih obala Yalme i Svardije, carstva Četverolista, sjeverne zemlje Letinen, njene velike rijeke i mističnih običaja, otkriva se u svem svom izobilju kroz živote graditelja Arnea (Agrona) i sviračice Tisye.
U prvom dijelu trilogije “Zmije Nikonimora” Tisya i Arne, zaustavljeni hladnoćom, odvojeni prostorom i polaganom kataklizmom poznatoga svijeta, pokušavaju nazrijeti jedno drugo kroz vode čarobnog jezera i sjećaju se svega što je prethodilo toj teškoj zimi. No svijet oko njih, naročito onaj na sjevernim granicama, ni zimi ne miruje…
Knjigom “Palača i Vrt” autorica uvodi čitatelja u izmišljenu prošlost čiji će mu se prostori i običaji na mahove možda učiniti poznatima…
Slikovnica “Mjesec u prosincu” nudi najmlađim čitateljima dvanaest kratkih priča, nadahnutih ilustracijama Pike Vončine. Na prvi pogled čini se da je Mjesec glavni junak, no oko njega se događa mnogo toga neočekivanog: pod njegovim svjetlom snježne sove održavaju godišnji bal, on maloj vili služi kao najviša skakaonica na nebu, a jednom će mišu poslužiti kao model za sliku idealnog sira… Kad ga nestane s neba, četiri mačke kreću za njim u potragu, a kad se ponovno pojavi poslužit će kao ljuljačka za tri šašava psa, pobjednika u tuljenju…
“Istančanošću verbalnog tkiva, sjenovitošću pobuđenih slika, hermetičnošću naslućenih značenja, Sanja Lovrenčić ostvarila je izdvojen, apartan literarni prostor, individualni otočić u arhipelagu suvremenoga hrvatskog pisma…
Stanoviti neoromantičarski ton probija iz naizgled klasicistički organizirane sekvence, ali gospodarska distanca možda je najprikladnija maska za artikulaciju prigušenog krika.” (Tonko Maroević)
