Na popustu do kraja svibnja!

Ciklus kratkih proza Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih Sanje Lovrenčić, inspiriran sjećanjima na prostore i predmete iz autoričinog najranijeg djetinjstva, sadrži elemente tipične za autobiografski diskurs: introspekciju, pokušaj ocrtavanja jednog prošlog vremena, finu nostalgiju za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata koji se ne mogu složiti u koherentnu cjelinu. S druge je strane, međutim, ovaj tekst odgovor na književni predložak, tj. knjigu koju je Sanja Lovrenčić prevodila pišući ove tekstove (Berlinsko djetinjstvo W. Benjamina), i u tom je smislu i reakcija na određenu vrstu pisanja. Ta ga karakteristika vodi prema sasvim drugačijem sklopu ideja koje bismo mogli nazvati inherentno književnima – prema intertekstualnosti, fikcionalizaciji vlastitog Ja, primjeni poetskog jezika i stvaranju lirskih fragmenata koji konotiraju osobno iskustvo, ali ga i transcendiraju. Ovakvom strukturom autorica vrlo uspješno kombinira dva aspekta koji samo u međudjelovanju čine kvalitetnu književnost: uključenost u lokalni kontekst ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Ne vraća se ovdje prošlost ni kao tragedija ni kao farsa. Ne vraća se uopće. Ne može se vratiti kad nije nikuda otišla već stoji, kako je razvidno u prozi Sanje Lovrenčić, u pozadini svakoga bivanja ovdje i sada.
Matko Vladanović za Moderna vremena
„Bio je to malen sustav, sa samo nekoliko nebeskih tijela. Stan kao sunce na kom živimo (povremeno opečeni njegovim zrakama) i njegovi sateliti, svaki sa svojim imenom: Četvrti Kat na kom žive moje prijateljice, Neboder – susjedni ulaz – gdje žive neka djeca s kojom se također družim. Dućan na uglu zvao se Voćarna, onaj na sljedećem Non-Stop. Voćarna je postojala oduvijek, Non-Stop se otvorio u nekom trenu mog ranog djetinjstva, unoseći u naš kvart revolucionarni izum samoposluge. Zatim malo udaljenije orbite: Parkić – Kazalište – Sveučilišna – Botanički. Osim u slučaju Parkića, imena tih mjesta prethode svojim pravim značenjima: Kazalište je travnjak s cvjetnim gredicama, Sveučilišna je također park, s tratinčicama u travi i sitnim šljunkom za hodanje, no Sveučilišna su također i zelene sove koje se vide s našeg dvorišnog balkona. Botanički su jezero, kornjače i mostić. Svako od tih mjesta vrlo jasno u svojoj zasebnosti.” (Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih)
-
Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih
12,00 €10,20 €