Autoportret u radnoj sobi
Bračni dnevnik
Ukupno : 17,40 €
12,00 € 7,20 €
Riječ i slika stapaju se u dojmljivo poetsko jedinstvo u ovoj slikovnici koja se obraća publici svih generacija. Crtežom jednostavnih, čistih linija te lapidarnim rečenicama autorica pripovijeda priču koju je moguće čitati i doživjeti na više razina. Ona govori o bliskoj povezanosti ljudskog bića s prirodom, o mijenama i važnosti te, ponekad pritajene, ali trajne veze; no stablo je i simbol unutarnjeg bića junakinje, dubokog i vitalnog središta iz kojeg proizlazi njezina snaga, prijeko potrebna u sudarima s vanjskim svijetom i njegovim zidovima.
(S.L.)
Book #3701
Format: 14,5 x 16,5
ISBN: 978-953-8313-30-1
Broj stranica: 56
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2021.
Zbirka glazbenih kritika i eseja filmskog redatelja i erudita Zvonimira Berkovića. Tekstovi koje je tijekom nekoliko desetljeća pisao za novine i časopise ovdje su sabrani i podijeljeni u četiri cjeline: Kritike – Portreti – Meditacije – Razgovori. Izabrala ih je i priredila Bosiljka Perić Kempf.
Franz Liszt napisao je biografiju svoga prijatelja i kolege Frédérica Chopina dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu, uz uvodni esej Veljka Glodića.
Književnopovijesna studija o hrvatskim književnicama Dragojli Jarnević, Jagodi Truhelki i Ivani Brlić Mažuranić, utemeljena na dosad neobjavljenim arhivskim materijalima, donosi niz zanimljivih opservacija o vezama između značajnih likova (tada još slabo vidljive) ženske književne scene u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća.
“Najdraže moje srdašce, mila moja ljepotice, draga malena“ – tako počinju nježna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. Ono što slijedi nije nimalo nježno – rovovi, granatiranje, blato i mrtvi, rat koji se razotkriva u svom krvavom besmislu. Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, narušeno zdravlje i pacifistička uvjerenja. Unatoč svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojišta – da bi potom napisao roman Oganj, književno svjedočanstvo o I. svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuće čitatelja. Njegov neuljepšan prikaz rata izazvao je mnogo emocija – odobravanja i prihvaćanja među onima koji su u ratu sudjelovali i doživjeli ga izbliza, osporavanja među onima koji su ga, zaklinjući se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj – pa i svjedočanstvo o nastanku romana – nalazi se upravo u pismima što ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. Današnjem čitatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autentičnosti, mogu bolje od ikakve fikcije približiti ratne godine kojima je započelo dramatično „kratko 20. stoljeće“.
