U ovoj neobičnoj slikovnici dvojice renomiranih autora Igor Rajki kao da nikako ne može započeti priču: ideje se nadovezuju jedna na drugu velikom brzinom, a svaki put kad se čini da je pripovjedač našao dobar pravac, pojavljuje se razlog da od ideje odustane. Svaki početak, međutim, svaka neispričana priča, već u sebi sadrži iznimno sažeto i živo ocrtane motive i događaje te dobiva snagu, vrlo često humoristične, anegdote. Te anegdote, utemeljene u frazi „Jednom je jedan…“ počinju se naganjati kroz slikovnicu stvarajući vrtlog motiva koji u sebe upija neotkrivene planete kao i otpale gumbe. Krešimir Zimonić sjajno je likovno odgovorio na takav pripovjedački stil: on koristi crtež, fotografiju i kolaž, čitavo mnoštvo likovnih stilova i tehnika, a od stranica stvara uvijek nove vrste cjeline. Likovni motivi tako prate živu dinamiku pripovjednog stila, a slikovnica djeluje kao jedinstvena cjelina koja će snažno zaokupiti pažnju najmlađih čitatelja.