U najboljoj tradiciji romana za mlade, a ipak novim svježim glasom pripovijeda Josip Čekolj dogodovštine svojih hahara – četvero prijatelja na pragu odrastanja. I premda je grad kojim se kreću izmišljen, a njihovom inačicom kajkavskog jezika nitko u stvarnosti ne govori, posve su stvarne njihove ljubavi i zbunjenosti, sukobi i zablude, kao i potreba za uporištem i toplinom. U tumaranju hahara po „dnu mulja” javljaju se neki orijentiri, manje ili više pouzdani, uglavnom s rubova društva, među kojima je možda najvažnija starica s mačkama i sluhom za poeziju. I kako to u romanima odrastanja obično biva, lutanje kroz mulj na koncu postaje korak prema zrelosti. Poticaj za nastanak ove knjige bila je izložba „Hahari i žabe” likovnog umjetnika Dominika Vukovića, tematski posvećena reminiscencijama na djetinjstvo. On je ilustrirao ovo izdanje blisko surađujući s autorom romana, što je urodilo osobitom povezanošću teksta i ilustracije.