Noć se spušta i mijenja naš vidljivi svijet. Ono što se danju čini dobro poznatim i našim postaje pomalo tuđe i tajanstveno. Možda je upravo tajanstvenost noći ono što uvijek iznova navodi umjetnike da maštaju o njoj. Autorica ove slikovnice vidi je kao ženu u modroj zvjezdanoj haljini, i mladu i drevnu kraljicu, koja stiže sa svojom pratnjom noćnih bića, miješajući javu i san. Stvara prostor za satove bez kazaljki, zagonetne slike i životinje koje rado piju čaj. Zamahne rukom i slušaju je čudesni likovi, na kopnu i na moru. Zamahne – i prospu se počeci priča, zavijore zastave dalekih kraljevstava. Miješaju se vremena, motivi iz bajki i svemirska istraživanja. Ni kruženja ni putovanja ne zaustavljaju se u njenoj tami, na nebu crta putokaze putnicima. Gle, njeni zemaljski putokazi vode u suprotnim smjerovima – svaki smjer je dobar, u svakom smjeru noćna su prostranstva… A kad odlazi – tko je ispraća tamo na balkonu, tko se vraća kući stepenicama? – i snovi se s njom povlače na san. Takva je Jasminina noć, otvorena za maštanja njezinih čitatelja.