Autor/ica

Počekom devetnaestog stoljeća, u doba kad velik dio opusa Johanna Sebastiana Bacha još nije bio tiskan, nego je postojao samo u rukopisima, autor ove knjige skupio je sve informacije o velikom skladatelju do kojih je mogao doći – u strahu da bi ovaj mogao biti zaboravljen. Pritom su mu osobito važna bila svjedočanstva Bachovih sinova Carla Philippa Emanuela i Wilhelma Friedemanna, s kojima je, pišući prvu biografiju njihova oca, bio u izravnom kontaktu. Na kraju svojeg teksta u knjigu je uključio i čuveni „Nekrolog” što ga je Carl Philipp Emanuel napisao nakon očeve smrti. Istražujući Bachov život, Johann Nikolaus Forkel zalazi u povijest njegove obitelji, u kojoj su kroz niz generacija gotovo svi muškarci (i poneka žena) bili glazbenici. Predstavljajući samog Johanna Sebastiana, opisuje njegova formativna iskustva, obiteljske odnose, profesionalni život i borbe. No veći dio teksta posvećen je samoj glazbi. Autor – koji je i sam bio skladatelj, a smatra ga se i jednim od utemeljitelja muzikologije – pripovijeda o Bachovu vrhunskom orguljaškom umijeću, razmatra složenost, originalnost i dubinu njegovih kompozicija te važnost njegova doprinosa svijetu glazbe. Unatoč manjkavostima koje je moguće uočiti ako se Forkelovo djelo uspoređuje s modernim kritičkim biografijama, njegova vrijednost proizlazi već iz činjenice da je nastalo u doba blisko Bachovom (Forkel je rođen godinu dana prije Bachove smrti) te da je autor mogao razgovarati s ljudima koji su skladatelja osobno poznavali. Vođen profesionalnim interesom i povjesničarskim žarom, postavio je osnovu za sva buduća istraživanja Bachova života i djela te dao i značajan poticaj „Bachovoj renesansi” – romantičarskom pokretu iz prvih desetljeća devetnaestog stoljeća – zahvaljujući kojoj su brojna skladateljeva djela ušla u koncertne repertoare te postala jednim od temelja glazbene kulture.