Jasno profiliran nakladnički program, stalni krug kvalitetnih vanjskih suradnika te visoka razina koncepcije, izbora i obrade tekstova, dizajna i tiska.
Novo izdanje Gogoljevih antologijskih priča Nos i Kabanica Mala zvona objavljuju s osebujnim i humorističnim ilustracijama nagrađivane ilustratorice i dizajnerice Vendi Vernić, koja o ovom projektu kaže: “Moja priča o ilustriranju Gogoljevih djela započela je još na diplomskoj godini studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je nastao niz skica i studija prema Kabanici i Nosu, no trebalo je još neko vrijeme da ti crteži prerastu u ‘ozbiljne’ ilustracije. (…) Gogoljevim pričama privukli su me suptilni humor i ironija, apsurdni elementi radnje, način na koji autor gleda svijet oko sebe i pripovijeda o njemu. Fantastično je isprepleteno s realističnim, ne postoje objašnjenja za neobične događaje i pojave, oni jednostavno jesu. (…) U ilustriranju sam pokušala povezati Gogoljeve opservacije sa svojima, u svijetu o kojem on piše prepoznati svijet u kojem živim, i unijeti osobno iskustvo u likovnu interpretaciju.”
Vendine ilustracije Nosa i Kabanice prvi su put objavljene u čileanskom izdanju (Saposcat, 2019.).
Za hrvatsko izdanje urednici Sanja Lovrenčić i Goran Čolakhodžić minimalno su osuvremenili već klasični prijevod Romana Šovaryja.
Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina: Put u Strömstad, Pripovijesti stare domaćice, Stare građevine i stari ljudi, Nova Mårbacka te Svakodnevica i slavlja. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihovog osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom. Opisujući događaje u trećem licu, autorica izuzetno suptilno dočarava stanja dječje psihe, pridajući veliku važnost dječjim razmišljanjima, osjećajima, maštanjima. U ostalim cjelinama pripovijeda o snovitim, pomalo jezivim pričama stare domaćice, povezanim s prostorom u kojem djeca odrastaju, o negdašnjim vlasnicima Mårbacke, o autoričinom ocu (kojeg neki smatraju glavnim likom ovog djela) i njegovim naporima da Mårbacku pretvori u veliko i otmjeno imanje. Posljednji niz pripovijesti dočarava raznolike događaje, upotpunjujući idiličnu sliku svijeta koji treperi na krhkoj granici između proživljene stvarnosti i mitskog doživljaja djetinjstva kao razdoblja vedrine. (Sanja Lovrenčić)
Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.
Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
Obilježavajući trideset godina autorskog književnog rada, Ivan Herceg izabrao je sedamdesetak pjesama koje su objedinjene u ovoj zbirci. One potječu iz svih njegovih knjiga, a dodao im je i nekoliko još neukoričenih tekstova. Taj reprezentativni izbor opsežnim pogovorom predstavlja i tumači Davor Šalat.
“Ivan Herceg jedan je od najistaknutijih pjesnika koji su u hrvatsku poeziju ušli devedesetih godina prošloga stoljeća. Temeljna potka njegova eminentno liričnog i refleksivnog pjesništva, dosad objavljenog u više zbirki pjesama i nagrađenog s nekoliko književnih nagrada, od početka je neoegzistencijalizam koji nije primarno posljedica nekih tragičnih društvenih zbivanja, već je posve intiman i utišan. Herceg je, naime, potpuno svjestan da više nikakva društvena utopija ni distopija ne mogu čovjeku biti izlaz ili izlika kojima bi izbjegao tematiziranje duboko osobne situacije suočavanja s vlastitom i tuđom ograničenošću i prolaznošću, napose pak s bezizglednom borbom s hlapljenjem životne supstance i, napokon, prazninom. Metafizički, egzistencijalni pa otud i društveni deficit zapravo je glavna Hercegova tema i taj deficit iz pjesničke zbirke u zbirku, ako ne uvijek i sve dramatičniji, postaje svakako sve očigledniji i neopoziviji.” (Davor Šalat)
Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.
U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)
Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu. (Lidija Dujić)
U prvi mah čini se da je ova neobična slikovnica u potpunosti posvećena beskrajnoj raznolikosti vjetrova. No zapravo propituje načine na koje ljudi doživljavaju i opisuju svijet. Glavna junakinja priče, vjetrohodačica Tanja, na početku obavlja svoj posao u skladu s pravilima i očekivanjima vjetropromatračke službe. Međutim, s vremenom toj strastvenoj ljubiteljici vjetrova više nije dovoljan običan jezik službenih izvješća; počinje pisati drugačije – osobnije i poetičnije, a treba joj i više vremena da sroči rečenice. Istodobno, razni je vjetroslužbenici sve teže razumiju…
Tanjine doživljaje u vjetru i jeziku autor teksta, Igor Rajki, dočarava začudnim složenicama i nesvakidašnjim dosjetkama, dok ilustratorica Klasja Habjan u suglasju s pričom stvara maštovit likovni svijet.
Vesna Matana Matić, iskusna glazbenica s pedagoškim iskustvom, u slobodnoj fantaziji na temu klasične glazbe i suvremene tehnologije dočarava velikog skladatelja okruženog brojnom djecom. Dječja vika, smijeh i zapitkivanja živahna su podloga na kojoj nastaju djela Johanna Sebastiana – sve do trenutka u kojem skladatelj zaziva pomoć iz budućnosti, kako bi mogao raditi u miru. Pomoć zaista i stiže, u liku djevojčice Selfine koja Bachovoj djeci daruje mobitele. Nastaje tišina u kojoj nitko ne primjećuje čak ni kućnog mačka. No ta tišina, bez smijeha i zapitkivanja, nije poticajna: zbog nje su utihnule i melodije u skladateljevoj glavi… Slikovnica je zamišljena tako da najmlađi čitatelji na zabavan način doznaju ponešto o klasičnoj glazbi, ali i da se zamisle nad promjenama koje su u obiteljski život unijeli elektronički uređaji. Tekst je napisan jednostavno i zabavno, osobito u dijelu s dječjom grajom i zapitkivanjima, a prate ga maštovite ilustracije mlade umjetnice Dorije Jantolić.
U središtu je nove autorske slikovnice nagrađivane ilustratorice Agate Lučić umjetnost sama, u svim svojim radosnim oblicima. Na stranicama ove knjige namijenjene djeci, ali koja će oduševiti i razveseliti i odrasle, čut ćemo brojne i raznovrsne odgovore na pitanja što umjetnost umije, gdje sve može biti, kako ćemo je najlakše sresti. “Umjetnost umije” pohvala je umjetnosti samoj, ali i kratka pouka najmlađima o različitim vrstama umjetničkog djelovanja, njihovoj ravnopravnosti i važnosti. Slikovnica je obilno i dinamično ilustrirana u autoričinom prepoznatljivom stilu, a tekst teče u prozno-pjesničkom slogu, s veselim rimama koje u čitatelju bude znatiželju i vuku ga naprijed.
Priča je namijenjena čitateljskoj publici svih generacija, po karakteru je apsurdistička, no može ju se čitati na više razina – kao zaigranu fantaziju pristupačnu djeci, ali i kao svojevrsnu studiju jedne zajednice, alegoriju stanja melankolije, ili pak alegoriju općenitog odnosa ljudi prema nekoj ugrozi (poput npr. klimatskih promjena). Pripovijest počinje kad se jednog siječanjskog jutra u velikom bazenu iznenada pojavi planet Saturn, isprva u malenom formatu. Taj neočekivani događaj poremeti uspavanu rutinu redovnih posjetitelja plivališta, likova raznih profila i uzrasta. Osim s pitanjem kako se plinoviti div našao u njihovom bazenu, susreću se i s praktičnim problemima, jer Saturnova prisutnost uvelike ograničava njihove uobičajene aktivnosti. Manjak informacija i obilje ideja ne dovode ih do rješenja, te se odlučuju prilagoditi novonastalim okolnostima i nadati se da će planet nestati sam od sebe, kao što se i pojavio. Pritom jedni pokušavaju iz tog događaja izvući osobnu korist, drugi se prave da se ništa ne događa, treći se bave katastrofičnim prognozama, sve dok naposljetku zajednički ne zaključe da ipak nekako moraju iz svojega bazena izbaciti Saturn – koji raste – dok je to još moguće… Likovi su mješavina umjereno realističnih ljudi i utjelovljenja koncepata i arhetipova, a o njima mnogo govore već i njihova imena: Čovjek Koji Je Kupio svijet (vlasnik bazena), Mudar Čovjek (daje krajnje općenite i beskorisne savjete), Inženjer Piramida (graditelj Nepotrebno Kompliciranog Kanala između bazena i mora) itd. Umjetnička knjiga Vendi Vernić odlikuje se bogatstvom ideja, suptilnim smislom za humor, osebujnom vizualnom imaginacijom te izvanrednom vještinom izvedbe. (Sanja Lovrenčić)
Book #5927
Jasmina Kosanović, autorica niza zanimljivih i zapaženih slikovnica, kao da ne zna ispričati priču o kiši. Umjesto riječi, nameću joj se slike, prozračne i nježne – kišne. No za one koji vole maštati svaka ilustracija u ovoj slikovnici može biti početak pustolovine. Jer, što čekaju oni ljudi pod kišobranima? Od koga se rastaje tužni muškarac sa šalom? Tko je iza prozora po kojima se slijevaju kapi? Kamo plovi jedrilica pod gotovo vedrim, a ipak još mokrim nebom? Niz kišnih prizora na kraju otkriva autorici nju samu, osunčanu. Tako će i onima koji maštaju nizovi vlastitih kišnih priča otkriti ponešto o njima samima, kad na kraju izrone iz Jasminina snovitog, akvarelnog svijeta.
Book #5923
U prvi mah čini se da je ova neobična slikovnica u potpunosti posvećena beskrajnoj raznolikosti vjetrova. No zapravo propituje načine na koje ljudi doživljavaju i opisuju svijet. Glavna junakinja priče, vjetrohodačica Tanja, na početku obavlja svoj posao u skladu s pravilima i očekivanjima vjetropromatračke službe. Međutim, s vremenom toj strastvenoj ljubiteljici vjetrova više nije dovoljan običan jezik službenih izvješća; počinje pisati drugačije – osobnije i poetičnije, a treba joj i više vremena da sroči rečenice. Istodobno, razni je vjetroslužbenici sve teže razumiju…
Tanjine doživljaje u vjetru i jeziku autor teksta, Igor Rajki, dočarava začudnim složenicama i nesvakidašnjim dosjetkama, dok ilustratorica Klasja Habjan u suglasju s pričom stvara maštovit likovni svijet.
Vesna Matana Matić, iskusna glazbenica s pedagoškim iskustvom, u slobodnoj fantaziji na temu klasične glazbe i suvremene tehnologije dočarava velikog skladatelja okruženog brojnom djecom. Dječja vika, smijeh i zapitkivanja živahna su podloga na kojoj nastaju djela Johanna Sebastiana – sve do trenutka u kojem skladatelj zaziva pomoć iz budućnosti, kako bi mogao raditi u miru. Pomoć zaista i stiže, u liku djevojčice Selfine koja Bachovoj djeci daruje mobitele. Nastaje tišina u kojoj nitko ne primjećuje čak ni kućnog mačka. No ta tišina, bez smijeha i zapitkivanja, nije poticajna: zbog nje su utihnule i melodije u skladateljevoj glavi… Slikovnica je zamišljena tako da najmlađi čitatelji na zabavan način doznaju ponešto o klasičnoj glazbi, ali i da se zamisle nad promjenama koje su u obiteljski život unijeli elektronički uređaji. Tekst je napisan jednostavno i zabavno, osobito u dijelu s dječjom grajom i zapitkivanjima, a prate ga maštovite ilustracije mlade umjetnice Dorije Jantolić.
Novo izdanje Gogoljevih antologijskih priča Nos i Kabanica Mala zvona objavljuju s osebujnim i humorističnim ilustracijama nagrađivane ilustratorice i dizajnerice Vendi Vernić, koja o ovom projektu kaže: “Moja priča o ilustriranju Gogoljevih djela započela je još na diplomskoj godini studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je nastao niz skica i studija prema Kabanici i Nosu, no trebalo je još neko vrijeme da ti crteži prerastu u ‘ozbiljne’ ilustracije. (…) Gogoljevim pričama privukli su me suptilni humor i ironija, apsurdni elementi radnje, način na koji autor gleda svijet oko sebe i pripovijeda o njemu. Fantastično je isprepleteno s realističnim, ne postoje objašnjenja za neobične događaje i pojave, oni jednostavno jesu. (…) U ilustriranju sam pokušala povezati Gogoljeve opservacije sa svojima, u svijetu o kojem on piše prepoznati svijet u kojem živim, i unijeti osobno iskustvo u likovnu interpretaciju.”
Vendine ilustracije Nosa i Kabanice prvi su put objavljene u čileanskom izdanju (Saposcat, 2019.).
Za hrvatsko izdanje urednici Sanja Lovrenčić i Goran Čolakhodžić minimalno su osuvremenili već klasični prijevod Romana Šovaryja.
U središtu je nove autorske slikovnice nagrađivane ilustratorice Agate Lučić umjetnost sama, u svim svojim radosnim oblicima. Na stranicama ove knjige namijenjene djeci, ali koja će oduševiti i razveseliti i odrasle, čut ćemo brojne i raznovrsne odgovore na pitanja što umjetnost umije, gdje sve može biti, kako ćemo je najlakše sresti. “Umjetnost umije” pohvala je umjetnosti samoj, ali i kratka pouka najmlađima o različitim vrstama umjetničkog djelovanja, njihovoj ravnopravnosti i važnosti. Slikovnica je obilno i dinamično ilustrirana u autoričinom prepoznatljivom stilu, a tekst teče u prozno-pjesničkom slogu, s veselim rimama koje u čitatelju bude znatiželju i vuku ga naprijed.
Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina: Put u Strömstad, Pripovijesti stare domaćice, Stare građevine i stari ljudi, Nova Mårbacka te Svakodnevica i slavlja. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihovog osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom. Opisujući događaje u trećem licu, autorica izuzetno suptilno dočarava stanja dječje psihe, pridajući veliku važnost dječjim razmišljanjima, osjećajima, maštanjima. U ostalim cjelinama pripovijeda o snovitim, pomalo jezivim pričama stare domaćice, povezanim s prostorom u kojem djeca odrastaju, o negdašnjim vlasnicima Mårbacke, o autoričinom ocu (kojeg neki smatraju glavnim likom ovog djela) i njegovim naporima da Mårbacku pretvori u veliko i otmjeno imanje. Posljednji niz pripovijesti dočarava raznolike događaje, upotpunjujući idiličnu sliku svijeta koji treperi na krhkoj granici između proživljene stvarnosti i mitskog doživljaja djetinjstva kao razdoblja vedrine. (Sanja Lovrenčić)
15 godina Malih zvona – 12 nagrađenih knjiga temelj je kalendara Malih zvona za jubilarnih 15 godina rada koje će se navršiti u 2025. Svaki mjesec u sljedećoj godini obilježen je jednom od brojnih nagrađenih knjiga za odrasle i za djecu u našem izdanju. Uz tri ili više naručenih knjiga kalendar dobivate besplatno!
Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.
Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
Priča je namijenjena čitateljskoj publici svih generacija, po karakteru je apsurdistička, no može ju se čitati na više razina – kao zaigranu fantaziju pristupačnu djeci, ali i kao svojevrsnu studiju jedne zajednice, alegoriju stanja melankolije, ili pak alegoriju općenitog odnosa ljudi prema nekoj ugrozi (poput npr. klimatskih promjena). Pripovijest počinje kad se jednog siječanjskog jutra u velikom bazenu iznenada pojavi planet Saturn, isprva u malenom formatu. Taj neočekivani događaj poremeti uspavanu rutinu redovnih posjetitelja plivališta, likova raznih profila i uzrasta. Osim s pitanjem kako se plinoviti div našao u njihovom bazenu, susreću se i s praktičnim problemima, jer Saturnova prisutnost uvelike ograničava njihove uobičajene aktivnosti. Manjak informacija i obilje ideja ne dovode ih do rješenja, te se odlučuju prilagoditi novonastalim okolnostima i nadati se da će planet nestati sam od sebe, kao što se i pojavio. Pritom jedni pokušavaju iz tog događaja izvući osobnu korist, drugi se prave da se ništa ne događa, treći se bave katastrofičnim prognozama, sve dok naposljetku zajednički ne zaključe da ipak nekako moraju iz svojega bazena izbaciti Saturn – koji raste – dok je to još moguće… Likovi su mješavina umjereno realističnih ljudi i utjelovljenja koncepata i arhetipova, a o njima mnogo govore već i njihova imena: Čovjek Koji Je Kupio svijet (vlasnik bazena), Mudar Čovjek (daje krajnje općenite i beskorisne savjete), Inženjer Piramida (graditelj Nepotrebno Kompliciranog Kanala između bazena i mora) itd. Umjetnička knjiga Vendi Vernić odlikuje se bogatstvom ideja, suptilnim smislom za humor, osebujnom vizualnom imaginacijom te izvanrednom vještinom izvedbe. (Sanja Lovrenčić)
Book #5927
Naše knjige možete kupiti u našoj knjižari-galeriji Kabinet Malih zvona u Savskoj 28 (Cibonin prolaz) u Zagrebu, kao i u knjižarama Artmen, Hoću knjigu, Dominović, Vuković&Runjić, Planetopija, Školska knjiga, VBZ, Ljevak, Superknjižara, Bookara.
