• 0 Knjige - 0,00  (0,00 kn)
    • Košarica je prazna.

Shop

11,95  (90,04 kn)

Skica za junakinju

Kao pjesnikinja dokazano vješte ruke, Sanja Lovrenčić skicira tajanstvenu junakinju. Tko je ona? Nakon čitanja, na nama je da zaključimo. Ili da je ostavimo da se još dugo oblikuje u nama. Jer ova zbirka pjesama računa na suradnju onoga koji pomno gleda i sluša, znatiželjna čitatelja osjetljiva na jezik i njegov onkraj. Sanja Lovrenčić poziva nas na pustolovno pjesničko putovanje kroz pjesme-epizode jedne posve osobite, nikada dokraja iskazive ili pak oštro iscrtane protagonistice, a s čijim se veseljima, dvojbama, uvidima i rezignacijama s lakoćom suživljavamo. (Dorta Jagić)

Tea Ivković Dorta Jagić Zrinka Horvat , , ,
Podijelite

Format: 11,5×20
ISBN: 978-953-8313-26-4
Broj stranica: 75
Uvez: tvrdi
Godina izdanja2021.

Kao pjesnikinja dokazano vješte ruke, Sanja Lovrenčić skicira tajanstvenu junakinju. Tko je ona? Nakon čitanja, na nama je da zaključimo. Ili da je ostavimo da se još dugo oblikuje u nama. Jer ova zbirka pjesama računa na suradnju onoga koji pomno gleda i sluša, znatiželjna čitatelja osjetljiva na jezik i njegov onkraj. Sanja Lovrenčić poziva nas na pustolovno pjesničko putovanje kroz pjesme-epizode jedne posve osobite, nikada dokraja iskazive ili pak oštro iscrtane protagonistice, a s čijim se veseljima, dvojbama, uvidima i rezignacijama s lakoćom suživljavamo.

Možemo reći da je pred nama na poetske dionice razlomljena duga feminilna  poema o ujedno pojedinoj i nekoj općoj junakinji, u čijoj su slici sadržane sve. Kao su-maštatelji i su-putnici lirske protagonistice, hipnotičnim ritmom ovih stihova u prozi plutamo, inkubiramo doživljaj u tom sanjivom svijetu, od prve do zadnje pjesme uronjeni u dinamično, ali dosljedno koherentno pjesničko raspoloženje.

Poznato je da pjesnički svijet Sanje Lovrenčić emanira osobitu vrstu bajkovitosti, koja ne izvire samo iz karakterističnih motiva i specifičnog profila jezičnog materijala, već iz same aure pjesama. U ovoj se zbirci ta bajkovitost kroz subjekt junakinje čas posustalo, rezignirano raspada pred granicama „objektivne stvarnosti”, da bi se opet iznova sastavila iz novih energija i idejnih sastavnica: „mora posezati sve dok ne uhvati/ svoj lijepi kristalni bodež.”

(Dorta Jagić)