Pjesme rađanja i umiranja zbirka je pjesama ljubavne tematike nagrađivanog autora Igora Grbića. Tema ljubavi razrađena je nekim od tipičnih postupaka – opisom dijelova lica ili tijela voljene, ispreplitanjem ljubavnog odnosa s elementima prirode, uspostavljanjem analogija između osjećaja i godišnjih doba. Ipak, čim pažljivije razmotrimo odnos lirskog subjekta, voljene i kozmosa, uočavamo otklone od niza konvencionalnih motiva i postupaka. U Grbićevoj poeziji lirski subjekt gubi poziciju čvrstog izvora emocije koji se izražava jezikom, a ljubav otvara divlji prostor unutar kojeg subjekt, objekt i svijet u beskraj mijenjaju mjesta (Kada jednom umrem tvojim tijelom/kada svineš dom u mome grobu/naša sreća bit će zamak samo/svakom rođenom u zlatnom dobu.) Time se Grbić upisuje u drugu tradiciju ljubavne poezije konstituiranu još u trubadurskoj lirici, koja ispod denotacije strasti uvijek skriva želju za nastavljanjem simboličke igre. (A.P.)