Prva zbirka pjesama Sanje Lovrenčić, objavljena 1987. u vlastitoj nakladi, sada dostupna (samo) kao elektroničko izdanje.
„Insula dulcamara“ – taj „gorkoslatki otok“ pokazuje da je autorica, ni od koga zamijećena, startala kao zrela književnica, s gustim poetsko-narativnim tkivom koje je sama odredila kao „pripovijesti“ (i još ojačala sintagmama „pripovijest donesi“ i „pređa se pripovijesti gomila“), stvarajući tako pomalo ironičan otklon prema vlastitim pjesničkim slikama i krhotinama. Priređen za novo izdanje, rukopis nije izgubio ništa od izvorne svježine, odaje autorsku ruku čitateljice-pripovjedačice-fantastičarke-pjesnikinje koja će se otkrivati u poeziji i prozi tijekom dvadeset pet godina koje su uslijedile. (iz pogovora urednice Lidije Dujić)
Jedanaest priča u ovoj knjizi temelji se (uz jednu iznimku) na tekstovima narodnih pripovijetki koje je sakupila etnologinja Maja Bošković-Stulli. Ispričane su suvremenim standardnim književnim jezikom te prilagođene dječjoj publici. Sanja Lovrenčić dobila je za ovu autorsku obradu usmene književne baštine nagradu „Kiklop“ za dječju knjigu 2009.
Srednjovjekovni biografski tekstovi o trubadurima vrlo su staro svjedočanstvo o zanimanju što ga izazivaju životi umjetnika. U vrijeme kad su se pisali samo životopisi svetaca i značajnih vladara, pjesnici su jedina skupina ljudi kojoj se također posvećuje takav napor. Njihove biografije, pisane na okcitanskom, jeziku pjesnika srednjovjekovnog Mediterana, o sačuvane u pjesmaricama iz 13. stoljeća, neobična su i živahna mješavina mašte i stvarnosti. Izabrala, prevela i popratila bilješkama Sanja Lovrenčić.
Hrvoje Pejaković (1960.-1996.) bio je jedan od rijetkih pjesnika Quorumove generacije koji je, u stalnom dijalogu s domaćom i svjetskom književnošću, ne unoseći prozu u svoje stihove te ustrajno „vjerujući u značenje“, znao stvoriti autentičnu poetsku sliku te artikulirati svoj krhki „sjeverni ugao“, naizmjence ugrožen i nadahnut stvarnošću. Njegove pjesme za ovo izdanje izabrala je i priredila Sanja Lovrenčić. Dostupno samo u elektroničkom obliku.
U svom subjektivno obojanom katalogu-galeriji ženskih likova iz Biblije višestruko nagrađivana autorica Dorta Jagić ispisuje i objedinjuje niz književnih portreta biblijskih junakinja, crpeći građu u prvom redu iz biblijskog izvještaja, ali i iz znanstvene literature te osobnog upisivanja “između redova”. Izabranim junakinjama autorica daruje – uz obilje poezije – detaljno opisanu kosu, ponekad lice ili način hoda, poneku skrivenu misao. U tom ženskom sabiranju, u kojemu se ističe raznolikost ženskih uloga, ravnopravno se susreću zvijezde kao Eva, Sara, Marija, Rebeka, ali i mnogo manje poznate a zanimljive žene kao poput Serve, Mikale, Atalije, Zareše. Sve su one za autoricu važne i bezvremene osobnosti koje izazivaju analizu, poniranje i identifikaciju, te neizbježne, ponekad humoristične a ponekad gorke, poveznice sa suvremenim kontekstom i problemima.
