• 0 Knjige - 0,00 
    • Košarica je prazna.

Mala zvona

Out of the Atelier

10,00  8,50 

New poetry collection by Sanja Lovrenčić.

 

still life: frozen begonias

brush captures the moment:
the stem still looks solid
ice in its heart makes it
apparently alive
while the sun is shining fervently
upon deep-frozen world

you see in the background:
someone left open
the veranda door
in the coldest night

malicious master painter in the picture
on a piece of auxiliary something
delivery box perhaps in which arrived
everything that’s crammed in the corner
is painting the rotting the gray the weary
plants as they will be
in only a few hours –

but not yet

Grasmerski dnevnik

13,00  11,05 

Otada je putovala i selila se sa mnom, u užurbanosti života značila usporavanje. Možda je dio čarolije bio i u ljepoti tog engleskog izdanja, opremljenog reprodukcijama umjetničkih djela iz vremena kad je pisala Dorothy Wordsworth, slikama koje pozivaju na zaustavljanje, kao što i dnevnički tekst, tanak trag živoga vremena tih davno umrlih ljudi, poziva na maštanje. Međutim, ne radi se o bilo kojem vremenu ni o bilo kojim ljudima. Dorothy Wordsworth živjela je među pjesnicima, njezini zapisi bacaju intimno svjetlo na svijet prve generacije engleskih romantičara, a njezini dnevnički motivi skriveno, ali trajno odjekuju u pjesmama njezinoga brata Williama Wordswortha i njegovog prijatelja Samuela Taylora Coleridgea. No ni to nije najdublji razlog moje trajne očaranosti ovim tekstom. Bilješke Dorothy Wordsworth iz godina “priprostog života i sjajnih misli”, njezino postavljanje na istu razinu pečenja kruha i bavljenja pjesništvom, njezin meditativan pristup prirodi, sve to ispod površinske suzdržanosti daje naslutiti umjetničku osjetljivost jedne neobične žene za koju je življenje i pisanje bilo tijesno povezano, premda se nikad nije htjela “izdavati za pisca “.

Rijeka sigurno voli poplavu

12,00  10,20 

“Istančanošću verbalnog tkiva, sjenovitošću pobuđenih slika, hermetičnošću naslućenih značenja, Sanja Lovrenčić ostvarila je izdvojen, apartan literarni prostor, individualni otočić u arhipelagu suvremenoga hrvatskog pisma…
Stanoviti neoromantičarski ton probija iz naizgled klasicistički organizirane sekvence, ali gospodarska distanca možda je najprikladnija maska za artikulaciju prigušenog krika.” (Tonko Maroević)